Kristalne kugle

Stoga ne čudi da na često postavljeno pitanje o mom uspjehu u skučenim prostorijama nalik kutijama, koje sportski zanesenjaci željni zarade nazivaju kladionicama, odgovaram uvijek jednako: u kladionicu sam nogom kročio ukupno četiri puta, od toga sam dvaput uplatio listić i u pravilu gubio i prije nego sam iz kladionice izašao.

Ljudima koji vas nakon takvoga priznanja gledaju kao čovjeka nedostojnog državljanstva i domovnice (jer, kakav je to Hrvat koji se ne kladi?) teško je objasniti da profesija sportskog novinara i poznavanje i praćenje nekoga sporta ne znači istovremeno i bogaćenje na račun sportskih kladionica.

Ponekad se uhvatim u razmišljanju kako bih puno više uspjeha polučio kada bih najavne tekstove pisao u omamljenom stanju, a listiće ispunjavao uz pomoć kristalne kugle, igraćih kockica i provjerenih znanstvenih metoda poput par-nepar, en-ten-tini ili sirovim bacanjem novčića. Kontemplacije o gubitničkoj sudbini redovito završavaju jednakim zaključkom: zaradu na kladionici vaš kolumnist može ostvariti jedino oružanom pljačkom.

Uz opasku kako takav pristup ne preporučam nikome jer osim potencijalne zarade sa sobom nosi i niz potencijalnih problema, poput prostrijelnih rana i dijeljenja ćelije u Remetincu s hrvatskim nogometnim djelatnicima u Ofsajdu, red je da objasnim o čemu ja to pričam i zbog čega sam uvodni dio kolumne potrošio na jecaje i naricanje nad svojim proročkim (ne)sposobnostima.

Naime, vođen svojim spoznajama o kvaliteti klubova i previranjima u menadžersko-predsjedničkim vodama, u uvodnim sam tekstovima o engleskoj Premier ligi kao vjerojatna razočaranja najavio Blackpool i Aston Villu. Prvu momčad zbog slabog igračkog kadra i premierligaškog neiskustva, a potonju zbog gubitka menadžera neposredno uoči prvenstva i općenito loše atmosfere u klubu.

Da sam uoči prvog prvenstvenog kola ušao u kladionicu i na svoja predviđanja uložio pokretni i nepokretni dio svoje imovine, ovaj bih tekst sada pisao iz kartonske kutije, s posuđenog prijenosnog računala mog glavnog urednika, što bi samo po sebi bilo poniženje jer radi se o šminkerskom MacBooku.

Upravo Blackpool i Aston Villa u prvom su kolu Premiershipa oduševili, kako svoje navijače, tako i neutralne promatrače. Zajedničkim snagama postigli su sedam pogodaka, a primili nijedan, razbivši svoje protivnike i natjeravši me na pomisao da nitko neće primijetiti ako svoje najavne tekstove jednostavno pobrišem i tako uništim jedini dokaz moje sramote.

A trebao sam vjerovati u Mandarine. Nakon 650 utakmica i 14 godina menadžerske karijere Ian Holloway dočekao je svojih pet minuta i nije ih htio potrošiti na poraz. To što je Blackpool napravio svom domaćinu Wiganu rijetko se viđa, a nikako ne treba zaboraviti ni obrambenu prezentaciju Wigana koje se ne bi posramili niti hrvatski niželigaši.

Nakon utakmice Holloway je čestitao svojim igračima, a potom kazao: "Sada mi ostaje smisliti nešto za sljedeću utakmicu, Arsenal u gostima." Zamišljeno je zastao, a potom podigao pogled: "O tome sam sanjao čitav život."

Stoga vrijedi pogledati kratki sažetak utakmice, a usput Alexu Baptisteu dodijeliti i tjednu nagradu za najbolji slučajan pogodak tjedna. Radi se, dakako, o četvrtom pogotku Blackpoola.

Aston Villa je pak na sva pitanja o posljedicama gubitka menadžera samo pet dana prije početka prvenstva odgovorila protupitanjem: "Martin O'Tko?" Kevin MacDonald privremeno je preuzeo uzde i odveo Villu do pobjede od 3:0, a kakva je atmosfera u klubu, ne bi me čudilo da i ostane na dužnosti menadžera.

Moje prognozerske sposobnosti ipak nisu tako loše da nisam mogao predvidjeti uvjerljiv početak prvenstva za Chelsea i Manchester United. Posebno se to odnosi na aktualnog prvaka koji je razbio West Bromwich Albion, a još impresivnije zvuči podatak da su u posljednja tri prvenstvena nastupa na Stamford Bridgeu Bluesi postigli – 21 pogodak, uz dva uzastopna hat-tricka Didiera Drogbe. Moćno.

Nešto manje uvjerljiv bio je Manchester United, no pobjeda protiv Newcastlea nije ni dolazila u pitanje. Laganih 3:0 uz još jedan neprocjenjiv učinak besmrtnih Paula Scholesa i Ryana Giggsa, koji su odgovorili na pitanja skeptika i potvrdili da su spremni za još jednu, za Giggsa čak 19. po redu premierligašku sezonu.

Ovo je kolo donijelo i prvi veliki derbi, na Anfieldu su se susreli Liverpool i Arsenal i vjerojatno mnogima ostali dužni. Nije to bio derbi za pamćenje, niti su veliki takmaci otklonili sumnje da će i ove godine igrati podređenu ulogu u odnosu na vodeći dvojac. Rano je upuštati se u bilo kakve prognoze, posebno ako se zovete Marin Vuković (vidi uvod kolumne), no znakovita je i izjava novog menadžera Redsa Roya Hodgsona, koji je izjavio kako njegova momčad nije na razini Uniteda i Chelseaja.

S druge strane, Arsene Wenger je s nama podijelio razlog zašto je ostao na klupi Topnika, premda je imao bogate ponude velikih klubova. Wenger je kazao kako voli Arsenal i dodao: "Otići ću tek kada više ne budem koncentriran ili Arsenal ne bude mogao napredovati." Da želim zločesto poentirati, a želim, rekao bih kako to znači da će na klupi Topnika ostati – doživotno.

Veliku količinu teksta uvijek je dobro razbiti dobrim video clipom, a sada je najbolje vrijeme za predstavljanje pogotka kola. Nagrada pripada Daveu Jonesu iz Wolverhamptona za fantastično izveden slobodan udarac u ogledu sa Stoke Cityjem, a odlučio sam pokazati vam kako je to izgledalo s tribina. Za sve ostale, snimka iz prijenosa je na sljedećem linku.

Sigurno ste primijetili kako nisam spomenuo susret Tottenhama i Manchester Cityja, niti čestitao Nikoli Kaliniću na sjajnom otvorenju sezone. Zamislite kakva je ovo liga, kada sve to dolazi na red tek nakon tisuću riječi kolumne! Kale je svim kritičarima počeo zatvarati usta, našao se na pravom mjestu i iskoristio pogrešku Tima Howarda, a premda ste pogodak vjerojatno već vidjeli, nije ga na odmet pokazati još jednom.

Što se Spursa i Cityja tiče, bilo je zanimljivo vidjeti kako će se stotinjak potrošenih milijuna prezentirati na travnjaku White Hart Lanea i moram priznati da su razočarali u svakom pogledu, a pogotovo obrambenom. Premda u prijelaznom roku nisu potrošili gotovo ništa, Spursi su od Cityjeve obrane načinili švicarski sir i pravo je čudo što na kraju nisu slavili s više pogodaka razlike.

Najveće zasluge za "nulu" na kraju odlaze Cityjevom vrataru Joeu Hartu, kojeg je Roberto Mancini ustoličio kao prvog vratara tek na dan utakmice, ostavivši na klupi jednako sjajnog, ako ne i boljeg Shaya Givena. Givenov je problem što posjeduje irsku putovnicu, a Engleskoj pod hitno treba vratar koji brani.

Napeti triler s dramskim motivima o Hartovom preuzimanju Cityjeve "jedinice" odlučio sam vam prezentirati u nekoliko lako razumljivih slika.

Ostanimo još minutu kod mnogima omiljenih Spursa, koji su sinoć zadali još jedan udarac mojim već opisanim prognozerskim sposobnostima. Dokazavši još jednom da uspjeh u Premiershipu sa sobom ne nosi i automatski uspjeh u Europi, Spursi su tek pukom srećom iz Švicarske odnijeli aktivan rezultat, premda su veći dio utakmice djelovali poput razbijene vojske.

Htjeli mi to priznati ili ne i usprkos svim simpatijama koje prema Tottenhamu gajimo iz jasnih razloga, postoji razlog zašto se "velika četvorka" u Engleskoj zove upravo tako. Radi se o momčadima kojima pretkola redovito ne predstavljaju problem i koje znaju pobjeđivati u Europi čak i kada im na domaćem travnjaku ne ide najbolje.

S druge strane, Spursi u Europi ne predstavljaju silu, posljednjeg dobrog rezultata sjećaju se samo oni stariji, a iluzija snage Premier lige isključivi je krivac što ih u svakom srazu s kontinentalnim protivnicima svrstavamo u favorite. Švicarska je stoga i nama, ali i igračima Tottenhama, poslužila kao potrebno otriježnjenje. Lekciju su, nadam se, naučili...

Modni hračak

Prije godinu dana, u jednoj od prvih izdanja Engleskog pacijenta, novu sam premierligašku sezonu najavio i pregledom modnih detalja, odnosno prezentacijom novih dresova nekolicine otočkih klubova. Uspješnu rubriku odlučio sam ponoviti i ove sezone, a u odluci su mi uvelike pomogli tvorci sportske opreme koji su očitom nedostatku ideja ove godine nadmašili sami sebe.

Manchester United: Prije dvije sezone obećao sam se nagraditi dresom svog omiljenog kluba na kojemu će za lijepu uspomenu biti otisnut dres njegove dosad najveće legende, Ryana Giggsa. Kako mi se prošlosezonski dres nije sviđao, odlučio sam čekati novi, koji na sebi nosi i ime novog sponzora, no dočekalo me neugodno iznenađenje. Ovogodišnji dres s kragnom još je gori od prošloga, pa se nalazim pred neugodnom dvojbom: čekati sljedeću sezonu i riskirati da Giggs ode u mirovinu, a zajedno s njim i mogućnost otiskivanja njegovog imena, ili kupiti jedan od spomenuta dva dresa i pregristi činjenicu da su ružni. Proklet bio, Nike.

Fulham: U vrijeme recesije valja iskoristiti svaki, pa i loš komad tkanine, direktiva je kojom su se vodili dizajneri Kappe, koji su gostujući Fulhamov dres načinili od neprodanih primjeraka biciklističkog dresa i ronilačkog odijela. Pritom su stvorili hibrid upotrebljiv kao odjevni predmet, no neprihvatljiv na svakoj dizajnerskoj razini.

Liverpool: I tvorci novog gostujućeg dresa Liverpoola očito su svu inspiraciju potrošili na dizajn novog domaćeg dresa, a potom pogledali na sat i u žurbi prije odlaska kući sprčkali ovo što je pred vama. Bijela tkanina s povučenim okomitim crtama nekoga bi trebala stajati radnog mjesta, no kako je umjetnost često u oku promatrača, vjerujem da ima onih koji će ga proglasiti najboljim ikad.

Tottenham: Modni hračak zaslužuje i novi domaći dres Spursa, premda se mnogi neće složiti sa mnom. Jest, retro je, a retro je navodno i dalje "in", osim kada je "out" i kada materijal od kojeg je načinjen dres izgleda poput jeftine krpice s placa ili komada tkanine kojim biste najradije obrisali mrlju sa sunčanih naočala.

Everton: Premda bi u slučaju nove kolekcije Evertonovih dresova bilo dovoljno napisati tek "no comment", bio bi zaista grijeh ovakve uratke ostaviti bez komentara. Dizajneri Le Coq Sportifa vodili su se uvjerenjem da su nogometaši Evertona dovoljno muški da bi nosili "pink", no pritom su iznjedrili dres koji je previše "pink" da bi uopće bio muški. Kao da to nije bilo dovoljno, stvorili su i Limited Edition dres ljubičaste boje, koji se isporučuje u kutiji koja neodoljivo podsjeća na Milka čokoladu. Ništa čudno, poklon slastica vjerojatno je i jedini razlog zbog kojeg bi ga netko htio kupiti.

Chelsea: Ovdje ću iskoristiti mogućnost spomenutu u prethodnom odlomku i reći tek – no comment.

Kad već pričamo o dresovima, prilika je da vam otkrijem kojih deset dresova bilježi najbolju prodaju. Na deseto mjesto smjestio se dres Carlosa Teveza, a nešto bolje od njegovog prodaje se devetoplasirani dres Jamieja Carraghera. Osmo mjesto, meni posve neočekivano, drži sedmica Michaela Owena iz Manchester Uniteda, a na sedmom je plava odora najboljeg strijelca Premier lige Didiera Drogbe.

Šesti je Frank Lampard, peti Andrej Aršavin, a četvrti njegov klupski kolega Cesc Fabregas. Time smo došli i do tri najprodavanija dresa engleskih klubova: treće mjesto drži desetka Waynea Rooneyja, drugi je Steven Gerrard, a prvi i najprodavaniji dres u engleskom Premiershipu je onaj Fernanda Torresa.

Sudačka nadoknada

"It's sudačka nadoknada o'clock" rekli bi Englezi koji se pritom znaju malo služiti i hrvatskim, a ja ću vam prevesti na dosadni hrvatski i reći da je vrijeme za sudačku nadoknadu, u kojoj ćemo još nakratko ostati kod već predstavljenog dresa Evertona.

Premda su ga mnogi već proglasili najgorim premierligaškim dresom u povijesti, dogodilo se ono čega sam se bojao. Neki navijači kluba sa Goodison Parka prihvatili su novu odoru i odlučili istražiti svoju ženstvenu stranu. Kako to točno izgleda u praksi, možete vidjeti na priloženoj slici. Upozorenje: fotografija nije za preosjetljive.

Jedna od najdugovječnijih, ako ne i najdugovječnija nogometna emisija na europskom tlu svakako je BBC-jev Match Of The Day, a ovu su sezonu otvorili i novom uvodnom špicom. Radi se o zanimljivoj i više-manje uspjeloj montaži brojnih velikana Premiershipa i nekadašnjeg prvog razreda Football League.

Mnogi će se navijači vjerojatno poistovjetiti s frustriranim fanom Queens Park Rangersa, koji teško prihvaća poraze svoje momčadi. Potpuno slomljenih živaca odlučio im je reći sve što ga tišti, a kap koja je prelila čašu prošlotjedni je domaći poraz od Port Valea već na startu Carling kupa. Oprostite, Port F***ing Valea.

Ako vam je prirastao srcu, nema razloga da ne pogledate i preostale video clipove iz ove kolekcije: video 1, video 2, video 3, video 4, video 5.

Današnju kolumnu dovršio bih simpatičnim trenutkom na stadionu Reebok tijekom susreta Boltona i Fulhama. U jednom trenutku ionako veselu atmosferu na tribinama dodatno je oraspoložio glas službenog spikera koji je jednom navijaču Boltona poručio neka se hitno vrati kući jer mu je supruga dobila – trudove.

Pozdravljam vas ponovno do sljedeće srijede, a dotad trk na Facebook stranicu Engleskog pacijenta, kliknite na "Like" i pridružite se najvećoj skupini fanatika, "inglourious basterdsima" engleskog nogometa.