Uvijek vjerni ili uvijek nezadovoljni?

Želja da se izvršnog dopredsjednika makne iz Dinama traje jako dugo kod dijela Dinamovih navijača. Shvatljivi su motivi te želje, kao što je i shvatljiva frustracija da do sada isprobani instrumenti iskazivanja nezadovoljstva nisu urodili plodom.

Dobro su poznate sve Mamićeve vrline i uspjesi kluba u njegovom mandatu, baš kao što su dobro poznate i sve njegove mane zbog kojih mnogi traže njegov odlazak. I neovisno o titulama prvaka i europskim utakmicama, neovisno čak o tome da li se i koliko Zdravko Mamić obogatio (i) na Dinamu, činjenica je da on ne bi smio biti na čelu javne institucije poput Dinama zbog svog ponašanja. U većini demokracija kakvima težimo, niti jedan uspjeh, rezultat ili dobar potez ne bi bio dovoljan da spasi Mamićevu glavu nakon samo jednog prostačkog i primitivnog ispada, a kamoli njih stotinu.

I stoga ne trebamo ni ulaziti u raspravu da li Mamić daje lažna obećanja, da li forsira svoje igrače, da li kroz agenciju svog sina zarađuje na transferima i tako dalje - dovoljan razlog za njegov odlazak moralo bi biti ponašanje koja je puno ispod razine kluba koji je svojevremeno bio gospodski. Danas, samo zbog Mamića, ne može biti dalje od takvog epiteta.

No, bojkot utakmica potpuno je pogrešan način da se Mamića makne iz kluba.

Kada bi Dinamo dolazilo gledati 15-20 tisuća ljudi svaki tjedan, i kada bi tih 15-20 tisuća ljudi odjednom počelo bojkotirati utakmice - to bi možda i upalilo, to bi možda ostavilo traga, to bi možda nekoga bilo i briga, to bi možda nekoga (pa i Mamića) natjeralo na razmišljanje.

No, kada na stadion dolazi 500 ili 1500 gledatelja, onda njihov bojkot ne može ostaviti upečatljiv trag. Čak ni činjenica da je bez BBB-a stadion tih poput kazališta ne mijenja puno na činjenici da stadion izgleda (pod)jednako prazan sa i bez te skupine navijača na sjeveru. I s njima je to premalo ljudi na stadionu za 35.000.

Bojkot sigurno neće otjerati Zdravka Mamića, ako ništa drugo, njemu je vjerojatno i ugodnije gledati utakmicu bez neugodnih komentara sa sjevera. Niti će bojkot BBB-a natjerati politiku da se pozabavi Zdravkom Mamićem, a samo ga politički pritisak može maknuti.

Bojkot će biti samo na štetu momčadi, samog Dinama, ali i samih navijača, jer sami si oduzimaju omiljenu životnu strast - navijanje za svoj klub. Što mislite, hoće li više strpljenja imati Zdravko Mamić s praznim sjeverom, ili Bad Blue Boysi bez tog sjevera? Što će biti kada shvate da bojkot nikoga nije previše pogodio? Hoće li se onda vratiti na svoje mjesto?

Ima li, na kraju krajeva, smisla da navijač, kojem bi očigledno na prvom mjestu trebao biti sami klub, ostavi taj klub bez potpore kako bi ganjao neki svoj cilj? Jer, Dinamo nije Zdravko Mamić, bez obzira da li se on ponaša kao da jest. Dinamo je uvijek onih 11 igrača na terenu koji igraju protiv 11 igrača neke druge momčadi. I navijači Manchester Uniteda nezadovoljni su američkim vlasnicima, ali to ne mijenja činjenicu da su oni navijači Manchester Uniteda i da Manchester United zaslužuje njihovu potporu iz tjedna u tjedan. I oni dolaze, bore se na druge načine.

Postoji razlog zašto se uz navijače veže pojam - najvjerniji. Kada stvari ne štimaju - igra, golman, trener, vlasnik, trava, stadion, WC-i, lijevi bek - navijači su tu da budu potpora. Kao u braku, i u dobrim i u lošim vremenima. A Dinamovi navijači nemaju pravo, ne nakon pet titula zaredom, tvrditi da su vremena isključivo loša. Da je momčad za koju navijaju loša, da igrači ne valjaju i da se ne bore dovoljno za klub. Rezultati ih demantiraju, a čak i da nije tako - oni su, ili bi trebali biti, najvjerniji.

Ako išta, bojkot može ići na Mamićev mlin.

Naime, Bad Blue Boysi moraju biti svjesni da ni percepcija njih u ostatku javnosti, kao ni ona Zdravka Mamića, nije bajna. I njima se zaboravljaju dobre stvari, humanitarne akcije, glasno navijanje, krasne koreografije, a pamte incidenti, huliganizam i problematično ponašanje.

Najvažnije od svega, BBB sve više imaju reputaciju vječito nezadovoljne navijačke skupine. Canjuga, Tuđman, Croatia, Viduka, Hrgović, policija, Marković, Sanader, Adlešić, HNS, HDZ, SDP, Bandić, Drpić, Čale, Niko Kranjčar. Uvijek je netko kriv, uvijek netko smeta potpunom zadovoljstvu navijača, uvijek se mora biti protiv nekoga, uvijek mora biti nešto negativno, a ne može biti pozitivno.

Kada imate takvu reputaciju "stalnog nezadovoljnika", čak i kada ste opravdano nezadovoljni - kao što je slučaj s Mamićem - čini se kao kap u moru. "Ah ti Boysi, opet su protiv nečega".

I zbog toga, svojim bojkotom okrenut će dio drugih gledatelja protiv sebe, a za Mamića, što je sigurno posljednja stvar koju žele učiniti.

Boysi moraju shvatiti da je i njihovo poimanje dobre atmosfere različito od onog ostatka stadiona; dok je navijačkim skupinama, pa tako i Boysima, pojam navijanja kada se 90 minuta bez prestanka i uvijek jednako navija, neovisno o zbivanjima na travnjaku, onima koji su došli gledati samu utakmicu dobra atmosfera je nešto drugo - podizanje momčadi kada joj treba, kada stvara pritisak ili kada se nalazi pod pritiskom, pritisak na suca, pritisak na protivnika, aplauz dobrom potezu, driblingu, udarcu.

Zbog toga, navijačima/gledateljima na istoku i zapadu utakmica može imati dobru atmosferu i bez BBB-a, ako je dovoljan broj ljudi. A sada, zbog ovog bojkota, nemali je broj onih koji će htjeti pokazati da klub zaslužuje podršku bez obzira na Mamića, a rezultat toga bi mogla biti dobra atmosfera i sve veći broj gledatelja, ovisno jasno i o rezultatima i igrama momčadi.

Sve bi se, dakle, moglo odigrati tako da pobjednik bojkota bude Zdravko Mamić, a ne BBB. I zato je bojkot pogrešan potez Dinamove navijačke skupine.

Kako se onda riješiti Mamića?

Za početak, potrebna je snažna alternativa Mamiću. Dovoljno karizmatična ličnost koja može iza sebe okupiti i BBB i ove "istočne" gledatelje i medije, bivše igrače i legende kluba, skupštinare Dinama, pa posljedično i politiku. U Zagrebu nema puno takvih osoba, ali Zvonimir Boban sigurno je jedna od tih. Kada bi Boban okupio sportsko-ekonomski team ljudi, on bi mogao maknuti Mamića, demokratskom procedurom jasno. No, Boban izbjegava i Dinamo i HNS. A trebamo ga.

U svakom slučaju, bez dobre alternative teško je maknuti Mamića. Kao što ga je teško maknuti ako oni koji to pokušavaju imaju lošu reputaciju (a imaju je i BBB i EPH), kao što ga je teško maknuti ako to ne traži 30.000 gledatelja već njih 1.000.

Navijači i gledatelji prvo moraju napuniti stadion kako bi bili opipljiva sila (ne u smislu razbijanja, već mase), a tek onda mogu prijetiti bojkotom.

Zato treba prvo dati potporu momčadi, već u četvrtak protiv Györa, a onda pronaći pametniji način za rješavanje Zdravka Mamića. Jer, ne ide se na Dinamo zbog Mamića, već zbog Dinama.