Prodati ili ne prodati, pitanje je sad

Priča oko prodaje ili produženja ugovora najboljeg Hajdukovog nogometaša Senijada Ibričića zapravo je priča kojom će se definirati Hajdukova sportska i gospodarska politika u narednom periodu. "Ibro" već dvije sezone nosi "bile", zabija, asistira, najkorisniji je igrač HNL-a dvije godine zaredom. Sad je napokon došao i europski iskorak, Hajdukovu "desetku" upoznala je i Europa. Barem ona Europa koja prati pretkola i traži kvalitetna, a jeftina pojačanja s manje poznatih tržišta Starog kontinenta.

Treba li Hajduk već sad prodati Ibričića? Cijena od 10 milijuna eura mami i golica maštu, s druge strane Hajduk napokon imam momčad s kojom može dugoročno računati i na njoj graditi stabilnu i sigurnu budućnost. Da li uzeti 10 milijuna i iščupati srce potencijalno odličnoj, potentnoj momčadi koju čeka Europska liga i teška prvenstvena bitka ili trenutno zaboraviti na novac i razmišljati samo o rezultatu? Srećom po Hajdukovu upravu, ali i navijače - 10 milijuna (još) nitko nije ponudio.

Nemojmo se zavaravati - 10 milijuna eura je ogroman novac. S pravilnim raspolaganjem za klub poput Hajduka on može značiti 2-3 godine mirnog života. Čak i više ako se pametno reinvestira. Hajduk nije Barcelona ili Chelsea da u rubrici prihoda ne mora razmišljati o stavci "prodaja igrača". Međutim - je li ovo zaista pravi trenutak za prodaju "obiteljskog srebra"? I još važnije - treba li Ibričića uopće prodati?

Lijepo zvuče Ibričićeve izjave o odanosti Hajduku i želji da u Splitu ostane do kraja karijere. No, jednako tako lijepo zvuči i podatak da je Hajduk uopće u situaciji da za nekoga traži 10 milijuna eura. Ibričić ima 25 godina, u zenitu je svoje karijere i odluku treba donijeti brzo. Hajduk čeka europska scena, a Ibričića reprezentativna. Po svim pokazateljima - cijena će ove jeseni samo rasti. Ono što bi moralo biti ključno pitanje cijele priče jest - ima li Hajduk alternativni plan ako Ibričić ode? Tko će preuzeti njegovo mjesto i garantirati da rezultat neće (previše) patiti?

Danas je Hajduk u situaciji da može planirati budućnost na pravi način. Uprava se ovog ljeta riješila "balasta", svela plaće u realn(ij)e okvire i u svlačionici ostavila samo mlade, potentne igrače od kojih se može očekivati velika budućnost. Budućnost u kojoj će se stvarati rezultat, ali i klupski proračun puniti pametnim prodajama i planskim plasmanom na tržište igrača koje proizvede ili "primarno obradi". To je zapravo jedini put kojim Hajduk može krenuti, jedini put koji ima smisla.

Hajdukova egzistencija i profit moraju se temeljiti na omladinskoj školi, jer se na stotinu primjera dosad pokazalo da od Cernata i Jerteca nema profita. Ni igračkog, ni financijskog. Hajduk pod svojom kontrolom ima regiju koja diše za njega, klince kojima je talenat trčanja za loptom urođen u genima, prostor koji je desetljećima davao ono najbolje čime hrvatski sport raspolaže. Bunari su i dalje nepresušni, samo što je Hajduk umjesto pitke i svježe kišnice koja mu stoji pred nosom, odlučio kupovati ustajalu i skupu flaširanu vodu iz dućana.

Hajduk danas u svojoj svlačionici opet raspolaže raskošom talenta oko kojeg će uskoro opet početi frcati milijuni, ako klub uistinu krene pravim putem. A to je put planiranja i sustavnog stvaranja kako igrača, tako i rezultata. Ako je odlučeno da je Ibričić taj kojeg se mora i može prodati ove sezone, onda omladinska škola ili klupski skauti već danas moraju imati spremnu alternativu. Ne u smislu da će neki junior zamijeniti ono što Ibričić daje, nego u smislu da se na Ibrino mjesto pomakne već gotov igrač poput Anasa Sharbinija, a u pričuvi već sprema igrač koji će sutra zamijeniti obojicu. Je li to Tičinović, Trebotić ili netko treći - svejedno.

Također - treba biti čvrst i jasan u planiranju "protoka igrača". Treba znati točan broj igrača koji se svake sezone mogu plasirati na tržište i ne pretjerivati, jer je ovo ljeto jasno pokazalo koliko je važno da okosnica momčadi ostane duže vrijeme zajedno. Ova Hajdukova momčad ima gotovo idealnu trorazinsku "nivelizaciju". Dvojica iskusnih igrača koji su prošli Hajdukovu školu, kapetani, kvalitetni ljudi koji će "klince" uvijek držati pod kontrolom - Andrić i Vejić. Dvojica vrhunskih igrača dovedenih sa strane, skupo plaćenih, ali isplativih - Ibričić i Anas, a ostatak - talentirani poletarci koji "ginu" za Hajdukov dres jer znaju koliko su za njega radili i koliko su ga sanjali.

Granicu ispod koje ne bi smjelo biti prodaje trebalo bi se postaviti na 23-24 godine. Oko 19-godišnjeg Ante Vukušića uskoro će se početi morati sva sila klubova i menadžera, no Hajdukov napadački dragulj ne bi smio ni pomišljati o bilo kakvom "izlazu na tržište" prije ljeta 2013., eventualno 2012. "Vuka" čeka Svjetsko prvenstvo U-20, čeka ga ciklus uvijek odlično skautiranih U-21 reprezentacija, čekaju ga barem još dvije sezone trpanja po travnjacima HNL-a, ako bude sreće - još poneka europska sezona. Hajduk ni slučajno ne smije s njim odigrati "na prvu loptu", jer se prava cijena rijetko postiže u prvom udaru. A do trenutka kad se odluči prodati ga - na njegovom mjestu već mora biti spreman drugi mladić koji će ga zamijeniti.

Primjera radi - Ivan Strinić izgleda kao igrač koji bi u ovoj sezoni morao dosegnuti svoj vrhunac, a narednog ljeta svoju pravu cijenu. Ušao je u 24. godinu, čeka ga otvoreno mjesto na lijevom boku reprezentacije u kvalifikacijama, ako odigra dobru jesen u Europskoj ligi - Hajduk bi mogao uloviti još jednog "kapitalca". A što je najvažnije - zamjenu za njega već ima u Goranu Jozinoviću, a Goran Vučević već je morao početi stvarati novog lijevog beka koji će stati u red nakon Jozinovića.

U cijeloj je priči baš Vučević jedan od ključnih kotačića. Pobjede i trofeji u omladinskim kategorijama često su tek hranjenje ega trenera koji žele time skrenuti pažnju na sebe. Smisao omladinske škole nije u rezultatima, nego u ciljanoj proizvodnji igrača i popunjavanju zahtjeva koji dolaze iz prve momčadi. Hajduk svoju omladinsku školu mora opet potpuno uključiti u temelje na kojima će se graditi dugoročna klupska budućnost. Nakon uspjeha i slavlja ovog ljeta, više ne bi smjelo biti nikakve dvojbe oko puta kojim bi Hajduk trebao nastaviti.