Ljudi moji, pa je li to moguće?

Dogodilo se tako naglo da smo to jedva i primijetili. Ne tako davno, HTV je bio jedino mjesto na kojem smo gledali sport - sva velika natjecanja, sve utakmice svih reprezentacija, europske derbije, Lige prvaka, Eurolige, kultne emisije poput neprežaljene Petice.

Danas je HTV tek "jedan od", s tendencijom da postane prilično nevažan igrač u ponudi sportskog programa u Hrvatskoj. Poraz u borbi za SP u rukometu, povremene izgubljene bitke za gostujuće utakmice reprezentacije, prekonoćno nestajanje stranih liga s HTV-a, šikaniranje europske i domaće košarke - sve su to bili pokazatelji da HTV ide prema dolje. Ali smo ipak ostali nekako u uvjerenju da je HTV broj jedan, da će to ostati i u budućnosti, jer kako bi se komercijalne televizije mogle nositi sa stotinama milijuna kuna koje dalekovidnica dobiva od naše pretplate? Kako bi se komercijalne televizije mogle nositi s redakcijom u kojoj rade svi najkvalitetniji komentatori u Hrvatskoj?

No, kada lani po prvi puta otkad znam za sebe HTV nije prenosio El Clasico, već sam ga morao gledati na jednom portalu - i to uz glas Bože Sušeca - shvatio sam da su se vremena promijenila. Odlasci Željka Vele i Marka Šapita samo su potvrdili da HTV više nije dominantan igrač, ni po kvaliteti ponude ni po kvaliteti sportske redakcije.

Slučaj Ivice Blažička, koji je u "fušu" komentirao za drugu televiziju, naivno misleći da umjetno produbljeni glas nitko neće prepoznati, svjedoči o dva problema.

Manji od njih je činjenica da Blažičko nije dobio otkaz već samo opomenu, iako je prekršio sve moguće propise HTV-a. Ne razumijem nikoga tko smatra da nije ni trebao dobiti otkaz zbog "prijašnjih zasluga", jer ponekada u životu zbog krivog starta dobijete žuti karton, a ponekada - direktan crveni. Blažičko je na svoju kuću startao đonom, s leđa, bez namjere da dođe do lopte - jasno je prekršio pravila, pokušao je to i zataškati, a onda i opravdati, iako opravdanja nema. Nitko ne plaća 80 kuna HTV-u da bi Blažičko (ili bilo tko drugi) komentirao za Sportklub, već da bi barem osam sati svaki dan provodio na svom radnom mjestu, a ako mu ne odgovaraju uvjeti - neka si nađe posao koji mu odgovara. Ne znam u kojoj bi nedržavnoj tvrtki prošlo ovo objašenjenje o nemogućem življenju sa 7.000 kn i kako je to uopće relevantno. I zamislite, Blažičko je "šokiran nastalom halabukom". Ali pretpostavljam da bi mu bilo malo čudno da Leo Messi osim za Barcelonu u fušu igra i za Real, ali s perikom.

Blažičku to, možda, nije čudno zbog toga što, kruži priča na Prisavlju, puno njegovih kolega koji su iza kamera - tehničari, realizatori, kamermani - također "fuša", i to naveliko. Ali to također nije opravdanje, samo još jedan pokazatelj stanja na HTV-u.

No, puno veći problem od toga što Blažičko nije dobio otkaz je činjenica da bi mu čak i ja - a prezirem ovakvo varanje poreznih obveznika - oprostio. Zašto?

Jer je Blažičko jedan od rijetkih preostalih kvalitetnih komentatora. A to je za HTV veliki problem, jer je praktički taoc ovih koji su ostali, jer pokazuje da je kadrovska politika proteklih godina bila očajna. Jer pokazuje da HTV u posljednjih 15 godina nije razvio niti jednog kvalitetnog nogometnog komentatora, osim mlađeg Sušeca kojeg su ionako razvili geni i otac Božo.

Odlazak Božidara Sušeca na mala vrata nije bio samo udarac u komentatorskom smislu već i uredničkom, jer za razliku od aktualnog urednika Brune Kovačevića, Sušec senior institucija je sportskog novinarstva, ne samo u Hrvatskoj već i na području bivše Jugoslavije. Sušec i pokojni Boris Mutić bili su posljednji primjerci stare garde - elokventni, obrazovani, inteligentni, očiti zaljubljenici sporta, ali i ljudi koji razumiju televiziju i televizijski program. Sušec i Mutić su i posljednje dane na HTV-u provodili rado prenoseći svoja znanja na mlađe suradnike, a toga očito danas kronično nedostaje u sportskoj redakciji.

No, dok je odlazak Sušeca razumljiv (iako ne i način na koji je to odrađeno), odlasci Željka Vele (većem broju Hrvata najdražeg komentatora) i Marka Šapita (najboljeg, ali i jedinog kvalitetnog mladog komentatora kojeg je HTV razvio posljednjih godina) - promijenili su u potpunosti odnos snaga u televizijskom sportskom novinarstvu. Sušec, Vela i Šapit na jednoj televiziji primamljiviji su komentatorski trojac od bilo kojeg trojca kojeg HTV (ili neka druga televizija) mogu ponuditi. I što je opasno za HTV, to nisu samo trojica vrhunskih profesionalaca kada je u pitanju komentiranje utakmica, već su svoja znanja pokazali i u organizacijskim i uredničkim poslovima te raznim velikim projektima (posebice Sušec i Vela).

Kada se mladi kolega (da ne spominjemo imena) javi kao komentator na utakmici Arsenal - Braga i u jednoj minuti se osramoti na javnoj televiziji (a k'o za vraga Arsenal je zabio šest golova), onda za to nije kriv on, već onaj tko ga je tamo postavio nakon samo šest mjeseci rada na HTV-u. Godinu dana je premalo za takva javljanja, a kamoli šest mjeseci. Dakako da će pred očima javnosti taj mladac biti ismijavan, jer javnost nije briga kako je i zašto on bačen u vatru - javnost plaća uslugu 80 kuna i očekuje da bude vrhunska.

No, raditi na televiziji nije nimalo lagano i potpuno je drugačije od pisanog novinarstva, a težina se "kvadrira" kada se radi o nastupima uživo. Lako je pisati izvještaje i postove i članke u kojima imaš backspace i delete i čekaš "da ti dođe inspiracija", a puno je teže sjesti pred mikrofon i pred milijun ljudi. I zato je za takav nastup potrebno puno iskustva, ali i prirodnog dara. Postoji li itko na HTV-u tko ga zna prepoznati? Ili sve ide ”po žicama”? Nemoguće je da u Hrvatskoj više nema talentiranih komentatora, posebno jer se radi o jednom vrlo privlačnom poslu mnogima.

Kadrovska politika u sportskoj redakciji očajna je već godinama, a za nju mora odgovarati urednik. Gdje su mladići poput Šapita na koje se može računati za budućnost? Pustimo mladiće - gdje je srednja generacija koja je kadra zamijeniti Sušeca ili Miću Dušanovića? Da li je itko tamo čuo za succession planning, jednu od osnova vođenja svakog odjela ljudskih potencijala? Očito ne, jer da je postojao bilo kakav plan "što učiniti ako ode osoba A", onda bi HTV mogao nadomjestiti Velu, mogao bi uručiti otkaz Blažičku. A ne može ni jedno ni drugo.

Otvara se pitanje tko je i kako birao nove suradnike na pompozno najavljenom javnom natječaju kada se, preko noći valjda, spoznalo da HTV-u nedostaje komentatora? Neki od tih mladića već nisu na HTV-u, neke se zvalo naknadno, a jedino lice pred kamerama je Lana Banely koja sama za sebe kaže kako su joj "noge hladno oružje". Bar nešto, kada već prirodnost pred kamerama ili osjećaj za sportove koje komentira nisu.

Što o stanju sportske redakcije govori činjenica da su tijekom Afrovizije puno zabavniji, pripremljeniji, s nogometom upoznatiji, uigraniji i jednostavno kvalitetniji televizijski par bili Robert Ferlin i Mila Horvat, pridošlice iz drugih odjela, nego urednik sportskog programa Kovačević i predodređena buduća novinarska zvijezda Banely? Mislite li da je to dobar znak za budućnost sportskog programa?

Mićo, Cvitković, Blažičko, Ćosić, Sušec junior, Jura Ozmec i Balog - neke od njih volite više, neke manje, nekima možemo pronaći više, a nekima manje prigovora, no to su profesionalci koji znaju raditi svoj posao. Koji se vrhunski pripremaju, koji mogu odraditi i reportažu i studio i prijenos, koji poznaju sportove koje komentiraju, koji mogu unijeti emocija, koji mogu biti i duhoviti, koji mogu dati objektivan komentar. Možda nisu savršeni - ja ne volim Blažičkovo nametanje vlastitog mišljenja kao jedinog ispravnog, kolega Engleski pacijent ne voli Balogovu melankoličnost, netko treći možda ne voli Mićin "aaaaaah". Ali ipak svatko od njih razumije i poznaje svoj posao (i svoj sport) i radi ga, u najmanju ruku, korektno.

Za njihove dvije kolegice se to ne može reći, a najmanje je razumljivo kako njihov urednik i dalje figurira kao tako važna osoba, s obzirom da je pod njegovim ravnanjem ugled sportske redakcije HTV-a maksimalno srozan - Bruno Kovačević nije nadaren za komentiranje, a njegove uredničke zamisli više su okrenute spektaklu nego sportu. I stoga primjerenije komercijalnoj nego javnoj televiziji. Kovačeviću je draže biti u žiriju birati neku missicu nego u HTV-ovom "rovu" raditi na razvoju kadrova.

HTV se, jednostavno, nije snašao kada je odjednom dobio konkurenciju. Gubi prava, gubi ljude, gubi gledatelje, a izgubio je i dobar dio velikog respekta koji je sportska redakcija imala u javnosti.

Kuda dalje?

To je odluka za vodstvo Televizije, u kojem ima puno oponenata sportskom programu, a odlaskom Bože Sušeca sportski program izgubio je vrlo jakog igrača u tim političkim igrama. Sportskom programu zamjera se preveliki budžet u odnosu na druge odjele, zamjeraju mu se F1 i Liga prvaka kao vrlo skupi projekti koje je teško opravdati "javnim interesom".

I danas je zaista realnost da nizanje Alonsovih krugova nije od javnog interesa. No, HRT ne može dopustiti da sportska redakcija i njen program postanu nebitni.

Oni moraju ostati uz hrvatske reprezentacije, uz hrvatske klubove i lige, uz najveća natjecanja i moraju ostati mjesto promicanja hrvatskog sporta.

Sportska redakcija mora ostati (ili ponovno postati?) i mjesto odgajanja kvalitetnih novinara poput Bože Sušeca i Željka Vele, i mora planirati i raditi dugoročno, a ne funkcionirati poput komercijalnih televizija koje voditelje "stvaraju" kroz reality showove.

Hrvatska televizija mora ostati bastion kvalitetnog novinarstva, mora pronaći kadrove koji zadovoljavaju SVE uvjete za dobrog televizijskog voditelja, a ne da imaju dobre noge ili lijepu glavu - moraju biti, kako bi lijepo rekla Jasmina Nikić, "medijski prihvatljivi, vrhunskih govornih i jezičnih standarda, široko obrazovani, poznavatelji stranih jezika i bontona, govorno glatki... Tek kada to sve svladaju, može se kazati da se radi o dobrom televizijskom voditelju."

I bilo bi zgodno da, ako su sportski komentatori, vole sport.

Vrhunski kadrovi koštaju - i neka ih Televizija plati. Neka uštede na hostesama i skupocjenim studijima, na publici koja se umjetno smije na usiljene fore, na Kovačevićevom gelu za kosu. Ali otvorite novčanik i platite vrhunske kadrove.

Gledatelji će se priviknuti da HTV više nije mjesto za Premiership ili Serie A, pa i jednog dana za Ligu prvaka ili Formulu 1. I to je u redu, oni koji žele, platit će te prijenose negdje drugdje.

Ali za 80 kuna zaslužujemo kvalitetan program, kvalitetan sadržaj i kvalitetne voditelje, a ne neozbiljno planiranje, nejasnu viziju i - fušanje.