Heroj ulice

Bila je to, naravno, samo jedna faza moga odrastanja, negdje između velike želje da postanem vatrogasac i one da budem pilot zvjezdane flote na bojnom brodu Galactica. Premda je to sada suvišno isticati, jer očito je da nogometaš nisam, kazat ću da se moj dječački plan ipak nije ostvario. Da jest, ulogu Engleskog pacijenta danas bi tumačio netko drugi, vjerojatno manje atraktivan i manje vješt s riječima, a ja bih naguravao loptu u nekom od europskih nogometnih velikana, poput Milton Keynes Donsa ili Northampton Towna.

Tko zna, možda bih kakvim vještim potezom i sâm našao mjesto u ovoj kolumni, ako već ne tekstom u potpunosti posvećenom mome liku i djelu, a onda barem kakvim pijanim dernekom do jutra ili skandalom s prostitutkom vrijednim paragrafa ili dva u popularnoj "Sudačkoj nadoknadi".

Potencijala za velike stvari svakako je bilo, o čemu mogu, bude li potrebno, pribaviti svjedočanstva onih koji su zajedno sa mnom gulili potplate tenisica na obližnjem parkiralištu, pokušavajući ugurati loptu između dvije metar i pol udaljene cigle, pritom ulažući golem trud da na parkiranim automobilima ne izazovu veću materijalnu štetu.

Sve je pošlo krivo u jednom za svemir beznačajnom, ali za mene vrlo bitnom trenutku: svoj sam plan i želju podijelio s majkom. Da se razumijemo, daleko od toga da nije imala velike planove za mene, no umjesto natjeravanja kožne lopte za milijunsku plaću, smatrala je kako bih svoj sportski talent učinkovitije iskoristio trenirajući - atletiku.

Da skratim priču, umjesto na nogometnom travnjaku jednoga sam dana završio pored njega, na crvenoj tartan stazi. Gledajući djecu koja naizgled besciljno trče u krug pitao sam se što sam kome skrivio i koji je točno dio mog nogometnog izričaja moju majku podsjetio na Branka Zorka, umjesto na, primjerice, Marka Mlinarića.

Moja atletska karijera nije dugo potrajala, no puno godina kasnije (čitaj: proteklog vikenda) postalo mi je jasnije zašto nisam postao nogometaš i istinski heroj svoje ulice. Je li moja majka poput kakvog oštrookog scouta u desetogodišnjem dječaku vidjela manu za koju tada nisam ni znao, nikada neću saznati, no shvatio sam kako problem nikad nije bio u nogama, nego u glavi.

Krunski dokaz koliko točno znam o nogometu, te kakav bih negativan, pesimističan i u konačnici poguban utjecaj imao na moral svoje momčadi, predstavlja moja potpuna zabluda da je prvenstvo već završeno i da se Chelseaju već sada, nakon tek desetak odigranih kola, može dodijeliti drugi uzastopni naslov prvaka.

Za inat meni, dok je Lady GaGa u Zagrebu zazivala Alejandra, na Anfieldu je zapjevao Fernando i u dva poteza ponovno otvorio prvenstvo, opalivši mi usput i dvije pljuske jer sam unaprijed otpisao Manchester United, Arsenal, Manchester City, pa čak i donedavno smiješni Liverpool.

Slučajno ili ne, preporod crvenog dijela Merseysidea započeo je nakon što se novi vlasnik kluba John W. Henry na utakmicama počeo pojavljivati sa svojom ljepšom polovicom Lindom. Unaprijed upozoravam da u Google ne upisujete "Linda Henry", bit ćete mi zahvalni. Već jeste? Rekao sam vam.

Naime, atraktivnoj i uglađenoj dami ime je Linda Pizzuti (slobodno sad googlajte, bez straha) i barem zasad pokazuje izniman interes za najnoviju igračku svog prebogatog supruga. Linda je vrlo aktivna na svom Twitteru, preko kojega je navijače Liverpoola proteklih dana pozivala da je nauče pjevati navijačke pjesme.

Nakon pobjede nad Napolijem nije propustila komentirati kako se napokon uvjerila u snagu, duh i moć famoznog Kopa, a nakon uspjeha u ogledu s Chelseajem napisala je: "Nisam vjerovala da je moguće, ali bilo je još uzbudljivije nego u četvrtak…" Prilično pozitivna promjena u odnosu na Georgea Gilletta i Toma Hicksa, složit ćete se sa mnom.

Vratimo se mi nogometu i porazu Chelseaja, koji je u protekla dva kola pokazao određenu ranjivost i dao nadu izazivačima da ipak nije sve gotovo. Istina, Chelsea bez Michaela Essiena i Franka Lamparda, a u nedjelju praktički i bez Didiera Drogbe, jednostavno nije ista momčad. Carlo Ancelotti morat će pronaći načina da rotacijom zadrži razinu kvalitete potrebnu za novi pobjednički niz (besramna reklama: igrate li Pobjednički niz?), a priliku za iskupljenje imat će već večeras u londonskom derbiju s Fulhamom.

Chelseajev poraz jedva je dočekao Manchester United, koji se pobjedom nad Wolverhamptonom približio na samo dva boda zaostatka. Iskreno rečeno, United je odigrao očajnu utakmicu u sastavu u kojem vjerojatno više nikada neće zaigrati, a kako je točno došao do bodova vjerojatno je jasno samo Alexu Fergusonu i dvostrukom strijelcu Ji-Sung Parku.

Ponekad pomislim da menadžeri u Premier ligi za svaku godinu staža dobiju i jednu naljepnicu vjernosti, poput onih u trgovačkim centrima, pa nakon što skupe određeni broj i zalijepe ih u pripadajuću im knjižicu, dobiju poklon bonove koje potom mogu mijenjati za bodove u prvenstvenim utakmicama.

Jedino tako mogu objasniti činjenicu da vjerojatno najgori Manchester United u posljednjih pet godina još uvijek u rubrici poraza ima nulu, te da je pobjedom nad Vukovima, na 24. obljetnicu Fergusonova dolaska na klupu, ostvario i najduži period bez poraza na početku prvenstva.

Šalu na stranu, sve se to već večeras može iz korijena promijeniti kada se u jednom od najvećih engleskih derbija sastanu Manchester City i Manchester United. "Glasni susjed" nikad nije bio glasniji i gladniji pobjede nad rivalom koji ih je prošle sezone čak triput dotukao na najbolniji mogući način, u posljednjim trenucima utakmice.

Za razliku od Cityja i Uniteda, Arsenal nije uspio smanjiti bodovni zaostatak za Chelseajem. Topnici su opet neugodno iznenadili svoje navijače i dopustili da nakon West Bromwich Albiona bodove s Emiratesa odnese i Newcastle.

Nakon ova dva poraza nameće se jedan posve logičan zaključak: Arsenal ima velikih problema s momčadima koje igraju u crno-bijelim prugastim dresovima. Daljnjim posve logičnim zaključivanjem dolazimo do potpuno nove dimenzije skorog gostovanja beogradskog Partizana, koji će 8. prosinca na Emirates istrčati u, pogađate, prugastim crno-bijelim dresovima.

Dovoljan razlog da Arsene Wenger izgubi miran san, i to baš kad se navikao da u njega tone u zagrljaju dvadesetak godina mlađe prijateljice. Kao da već nema dovoljno problema zbog statističkog podatka da je Arsenal, kao momčad koja se najviše zalaže za igru bez grubosti, postao druga momčad u povijesti Premier lige koja je nakon samo 11 kola zaradila četiri crvena kartona.

Kod Arsenalovog susjeda Tottenhama, pak, nema puno toga novog. Spursi su još jednom nakon odličnog europskog izdanja pretrpjeli prvenstveni poraz. Nakon što su očitali lekciju europskom prvaku Interu, svladao ih je Bolton. Kako sam danas pun logičnog zaključivanja, jasno je kako slijedom navedenih rezultata titula europskog prvaka sada pripada upravo Boltonu.

Od toga se poraza nisu oporavili niti tri dana kasnije, sinoć su na White Hart Laneu osvojili samo bod, pa su ih vjerni navijači, navikli na česte pobjede nad europskim prvacima s travnjaka ispratili zvižducima. To je pak posebno naljutilo Harryja Redknappa, koji ih je nakon utakmice "oprao".

"Zbog čega cvile?", pitao je 'Arry novinara, koji nije odgovarao jer njegov je posao samo da postavlja pitanja. "U posljednje vrijeme ovdje su imali prilike gledati nogomet vrhunske klase, mislim da nitko ne može biti razočaran nama."

Au contraire, gospodine Redknapp, čini se da netko ipak može. Izgledi Tottenhama da i sljedeće godine udara po lopti ukrašenoj zvijezdama sada su, barem prema bodovnom saldu, jednaki onima Sunderlanda, West Bromwich Albiona ili novog europskog prvaka Boltona.

Manchester Divided

Kao da nije bilo dovoljno što je grad Manchester već tradicionalno podijeljen na crveni i svijetloplavi dio, sada već davne 2005. godine crveni se dio podijelio na još dva dijela. Iz protesta prema prodaji Manchester Uniteda američkom vlasniku Malcolmu Glazeru, pobunjenička navijačka skupina pod nazivom Red Rebels osnovala je novi nogometni klub pod nazivom United of Manchester.

Tada, prije pet godina, činilo se to suludim i tek simboličnim potezom frustriranih navijača, no u prve tri sezone United of Manchester je od ulaznog desetog ranga engleskog nogometa poput brzog vlaka protutnjao sve do Premier lige. Doduše, ne ove koju pratimo iz tjedna u tjedan, već do sedmog razreda pod nazivom Northern Premier League.

Zašto onda, pobogu, pričam o njima, kao da ne zamaram dovoljno već i samim Manchester Unitedom, pitat će se prosječni navijač Chelseaja koji mi zagorčava život na Facebook stranicama Engleskog pacijenta (još jedna besramna reklama)?

Zato, štovani prosječni navijaču Chelseaja, što je United of Manchester ove sezone uspio proći četiri kvalifikacijska kola najstarijeg svjetskog kup natjecanja, engleskog FA kupa, i plasirati se u prvo kolo. I ne samo to, u tom su se prvom kolu prvi put našli u televizijskom prijenosu i u fantastičnoj atmosferi zbog kakve vrijedi pratiti engleski nogomet, čak i kada ne igraju multimilijunski velikani, svladali trećeligaša Rochdalea te izborili plasman u drugo kolo!

"Dobro, i?", čujem vas da pitate, no imajte strpljenja! Plasman u drugo kolo znači da su samo jednu pobjedu daleko od plasmana u treće kolo (ma stvarno?), u kojem se u natjecanje uključuju i najjače engleske momčadi, pa tako i Manchester United.

Sad da vas vidim. Dignite ruke, tko od vas ne bi odmah, istoga trena, pristao na dirigirani i potpuno namješteni ždrijeb u kojem Manchester United ne može u trećem kolu izvući nikoga drugoga nego United of Manchester? Tko od vas ne bi htio svjedočiti trenutku kada United of Manchester, simbol otpora protiv američke kapitalističke čizme, istrči na Old Trafford?

Dovraga, to je vjerojatno jedina utakmica u kojoj bih svim srcem navijao protiv Manchester Uniteda.

Sudačka nadoknada

Ovotjednu nadoknadu vremena nenadoknadivo izgubljenog čitanjem ove kolumne započet ću jednom poukom. Djeco, računalne igre nisu stvarnost. Najbolji dokaz je najnovije izdanje nogometne simulacije Fifa 11, prema kojoj brzina sprinta Douglasa Maicona iznosi 87, a ona Garetha Balea 83.

Kako je taj omjer brzine izgledao u stvarnosti slikovito će predočiti sljedeća video snimka, a moja laička procjena govori kako se u skorije vrijeme može očekivati zakrpa nakon koje će pored Maicona stajati broj 70, a pored Balea broj 120.

Zakrpu za najosjetljiviji dio svoga tijela tražit će pak Gretar Steinsson, kojega je ljudski kran Peter Crouch onesposobio precizno pozicioniranim udarcem, usput izliječivši frustraciju zbog poraza od Boltona i prerane predaje europskog naslova.

Kad smo već kod frustracija, menadžer Stoke Cityja Tony Pulis nakon zbivanja u posljednjih nekoliko kola najradije bi pobjegao iz vlastite kože. U utakmici sa Sunderlandom suci su uspjeli previdjeti evidentno igranje rukom Leeja Cattermolea na gol liniji, a potom je zbog dva žuta kartona isključen Ryan Shawcross, i to za prekršaje vrlo slične onima Garyja Nevillea, koji je upravo u susretu sa Stoke Cityjem pošteđen isključenja.

Zbog svega toga, Pulis je došao na ideju da osim najgorih momčadi, na kraju sezone u drugoligaško društvo ispadaju i najgori suci. "Trebali bismo uvesti sistem po kojemu bi na kraju svake sezone svi klubovi Premier lige dali svoj glas sucima. Trojica najgore ocijenjenih napustili bi Premier ligu i sudili u Championshipu, a trojica najboljih iz Championshipa preselili bi u prvoligaško društvo", rekao je menadžer Stoke Cityja i dao nam temu za razmišljanje.

Posljednji put ovog tjedna vraćamo se na Anfield. Već smo navikli na maštovite transparente u rukama navijača, no jedan zaista neobičan privukao je pozornost tijekom susreta Liverpoola i Chelseaja. Jedan od navijača smješten iza klupe Chelseaja porukom na komadu papira televizijskim je gledateljima ponudio svježi, sočni mango, po cijeni od pet funti za komad. Nisam siguran u uspjeh ovog poduzetničkog pothvata, budući da nigdje nije naveden niti broj telefona.

I na kraju, ako ste se ikada pitali zašto engleski nogometni travnjaci izgledaju poput tepiha, a hrvatski poput bojnog polja, otkrit ću vam tajnu. U Engleskoj se travnjaci zalijevaju i tijekom nogometne utakmice! Barem je tako bilo na St. Andrewsu za vrijeme utakmice između Birminghama i West Hama. Pozdrav do sljedeće srijede, ali ne zaboravite, osam utakmica igra se već večeras!