Hajdukovi temelji na zimskom ispitu

Eksplozija sreće po drugom povratku momčadi iz Bukurešta obilježila je prvi dio Hajdukove sezone. Splitski klub konačno je opet postao europski subjekt, Europa je živjela na Poljudu sve do prosinca, što se nije dogodilo već dugih 16 godina - od one sjajne sezone Lige prvaka kad je Hajduk posljednji put dočekao europsko proljeće. Trijumfi protiv dva rumunjska predstavnika uljepšali su godinama tmurnu i mučnu Hajdukovu europsku priču. Hajdukovci su konačno uspjeli zgrabiti ono što im je ždrijeb pružio i barem zakratko vratiti nekoć stalnog člana tog društva u europsko okrilje.

Slast igranja u Europi nanovo je otvorila hajdučke apetite, a kolovoški trijumfi pokazali su da Europska liga nije nikakav imaginarni san i nešto neostvarivo. Bilo je dovoljno samo jedno ljeto u kojemu Hajduk nije rasprodao se vrijedno što ima i sastavljao momčad paralelno pokušajima da se prođe poneko europsko kolo, da bi se jasno pokazalo kojim putem treba ići ako se želi ponoviti sve ovo lijepo što je Hajduk doživljavao po Europi ove jeseni. Rezultati u skupini ionako su bili u drugom planu, bila je ovo sezona školovanja i stasavanja na svim razinama.

Personifikacija Hajdukovog "rasta" najbolje se vidi u razlici između dojma kojeg je Uefa odnijela iz Poljuda u prvoj utakmici skupine protiv Anderlechta, te onoga što je doživjela protiv Zenita i AEK-a. Prva utakmica donijela je (opravdane) kritike zbog brojnih organizacijskih propusta, no domaćinstva Rusima i Grcima prošla su bez ijedne značajnije zamjerke, uz gomilu pohvala na račun truda kojeg su svi u klubu uložili kako bi se Hajduk Europi predstavio u što boljem svjetlu.

Sad kad je europskoj priči došao kraj (još u Bruxellesu "bili" moraju svim silama pokušati podebljati financijski i koeficijentski konto), već je vrijeme za razmišljanje koje preduvjete stvoriti da bi i naredne jeseni Poljud gledao europske utakmice. Igrači će uskoro krenuti na praznike i odmor, no klupskoj upravi tek tada slijedi pravi posao.

Koja je Hajdukova strategija za proljeće? Europe više nema, kupa više nema, ostalo je prvenstvo u kojemu se zaostaje 5 bodova za Dinamom i ide mu se u goste u Maksimir. Hoće li Hajdukovo vodstvo zaigrati rulet i staviti sve na jedan broj - lov na titulu prvaka - ili će se na solidno salivenim temeljima nastaviti graditi dugoročan projekt u kojemu će svaki potez biti do detalja analiziran i unaprijed definiran? Sudeći prema prvim informacijama, Hajduk još uvijek ne zna kojim bi putem krenuo.

Predsjednik Joško Svaguša prije tri mjeseca odbio je ponudu Galatasaraya za prvo Hajdukovo ime Senijada Ibričića, a ako je vjerovati "poluinformacijama", Hajdukov predsjednik na putu za Dubai "svratio" je u Istanbul i pokucao na vrata turskog velikana tražeći odgovor na pitanje jesu li i dalje spremni iskrcati milijune za Ibru. Tu informaciju treba uzeti s rezervom jer o njoj zasad, navodno, ništa ne znaju ni Ibričić ni njegov menadžer, ali definitivno nije dobar znak ako je predsjednik Hajduka samostalno odlučio krenuti u realizaciju tog transfera. Prodaja najvećeg klupskog blaga mora biti jednoglasno blagoslovljena i za nju treba odabrati pravi trenutak.

Treba li već nakon prve polusezone prodati 19-godišnjeg Antu Vukušića, kojeg čeka još toliko pogodaka, reprezentatcija, skauta? Je li ova zima pravi trenutak za prodati Ibričića? Pobornici "tržišnog pogleda" će reći da jest, jer su sjećanja na Europsku ligu još svježa, a na proljeće cijena može dodatno pasti. Pristalice "sportskog pogleda" će reći da nije, jer bez Ibričića Hajduk može unaprijed predati Dinamu proljetnu utrku za naslovom prvaka, jer klub za njega trenutno nema spremnu adekvatnu zamjenu. Dinko Trebotić i Mario Tičinović figuriraju kao Ibričićevi prirodni nasljednici, ali nikako ne još. Ni jedan, ni drugi ni izbliza nisu spremni za pritisak koji će ih u toj ulozi dočekati.

Malo je onih koji će staviti ruku u vatru da je i Šibenikov Mehmed Alispahić, kojeg je Ibro posredno promovirao u svog mogućeg nasljednika, trenutno sposoban pružiti barem polovicu onoga što je Splićanima davao najkorisniji igrač HNL-a u protekle dvije sezone. Alispahić je solidan igrač, ali i igrač s mnoštvom mana, koji nikad nije igrao u klubu u kojemu su očekivanja visoka i gdje se apotekarskom vagom mjeri svaki nastup i svaka lopta. Nije za to bio spreman ni Anas Sharbini, koji još uvijek prolazi fazu prilagodbe na Hajdukove zahtjeve. Ima li Hajduk vremena "školovati" i čekati Alispahića ili je pametnije zadržati Ibričića još neko vrijeme i uz njega pripremati Trebotića i(li) Tičinovića da uskoče na njegovo mjesto?

Aktualna dvojba da li prodati Ibričića i za novac koji se od njega dobije dovesti tri-četiri igrača koja će pojačati konkurenciju na "plitkoj" Hajdukovoj klupi u ovom je trenutku zapravo besmislena. O tome se trebalo razmišljati u kolovozu, kad je pred Hajdukom bila zahtjevna jesen s 30-ak utakmica i ubojitim ritmom koji je na kraju slomio glavne splitske poluge. Koji je smisao iskakati iz zacrtanog kolosijeka i trošiti novac na neka pojačanja sa strane za proljeće u kojemu će Hajduk imati jednu utakmicu tjedno i sasvim dovoljno kadra za lagani ritam utrke s Dinamom? I koga bi to danas Hajduk mogao dovesti, a da će mu garantirati da će ta utrka završiti pobjedom u odnosu na "modre"?

Hajduk bi u ovom trenutku trebao biti toliko jak i realan za reći "OK, ispali smo iz oba kupa, u prvenstvu stojimo kako stojimo - trenutno je najpametniji potez ne stvarati velike poremećaje i osigurati nastavak kontinuiteta koji traje već neko vrijeme". I ostaviti sve, ali baš sve na okupu - osim, naravno, ako se ne pojavi neki "luđak" i kaže "Evo 10 milijuna za Ibričića/7 milijuna za Vukušića/4 milijuna za Strinića". A neće, jer na zimu nitko ne slaže momčad, na zimu se samo popunjava kadar.

S posudbe bi za proljeće trebalo vratiti oba "tića" - Marija Tičinovića i Ivana Lendrića, koji je "eksplodirao" pogocima u mostarskom Zrinjskom i uklopiti ih u program rada i pripremanje za novu sezonu. Vratit će se i Marijan Buljat, koji će pokriti kritično mjesto desnog braniča, pa ni tu nema potrebe ići u neke nove kupovine. Paralelno bi se moglo "pronjuškati" po HNL-u i vidjeti može li se za realne novce dobiti neke igrače na koje je bačeno oko (spominju se 23-godišnji makedonski reprezentativac Armend Alimi iz Istre i 20-godišnji mladi hrvatski reprezentativac Besart Abdurahimi iz Zagreba), no u neke "dramatične" kupovine Hajduk trenutno jednostavno ne bi trebao ići.

Od aktualnog kadra 19-godišnji Franko Andrijašević i 20-godišnji Tonči Kukoč morali bi proljeće provesti igrajući bilo gdje, a pametno bi bilo kad bi istu odluku donio i Krešo Ljubičić, koji već drugu sezonu sjedi na klupi ili u liječničkoj ordinaciji. Još jedno proljeće neigranja moglo bi biti devastirajuće za napredak i uopće karijeru 22-godišnjeg bivšeg mladog reprezentativca.

Ipak, prije bilo kakvog razmišljanja o kadrovskim rješenjima i križaljkama, Hajduk mora riješiti pitanje trenera. Goran Vučević logičan je izbor za nastavak sezone, no da bi se dogodilo konačno "da", potrebno je riješiti značajan niz detalja kako u seniorskom, tako i u omladinskom pogonu kojeg se Vučević ne namjerava odreći. Logično bi bilo da i trener sudjeluje u slaganju momčadi za proljeće, prije nego što uprava krene u pregovaranje, prodaju ili kupovinu bilo kojeg igrača. Hajduk ove zime ne bi smio razmišljati samo o narednom proljeću, nego i o narednom ljetu, čak i jeseni.

U Hajduku su se konačno počeli nazirati neki obrisi temelja na kojima bi se mogao raditi dugoročna i stabilna klupska budućnost. Ti će temelji i ta stabilnost baš ove zime biti na velikom ispitu...