Dragi Djede...

Iako kao sportski kolumnist ne mogu bježati ni od njih kao važnih tema u hrvatskom sportu - dapače, oni su nažalost najvažnije teme jer je ključno za hrvatski sport da se iz njega istjeraju mutni tipovi, šerifi i ljudi kojima su svi koji ne voze Bentley "niža bića koja se ne peru", ne želim i Badnjak potrošiti na obrazlaganje zašto Zdravko Mamić ne bi smio ni trebao ni mogao na onakav način vrijeđati novinara. Što god Mamić mislio o njemu.

Radije bih s vama podijelio svoje imaginarno pismo Djedu Božićnjaku, od kojeg ne tražim darove već teme za kolumnu u 2011. godini.

Volio bih tu godinu otvoriti osvrtom na pobjedu Ivice Kostelića na Snježnoj kraljici - ne samo zato jer bi konačno Hrvat pobijedio na našoj utrci, već i zato jer sam Ivici "dužan" još od lanjskih ZOI. Naime, Kostelić je možda i najveći sportaš kojeg smo imali prilike pratiti u samostalnoj Hrvatskoj, ali još nikad nisam Packe posvetio samo njemu. Zaslužio je više puta, posebno nakon ZOI, ali uvijek se pojavi neki Mamić...

A bilo bi još ljepše kada bih par tjedana kasnije u Švedskoj napisao kolumnu o pohodu Kauboja do svjetskog zlata, preko Danaca, Šveđana, Poljaka i tih dosadnih Francuza. Iako, ne smije se lagati Djedu Božićnjaku, bit ću sretan i ako ću pisati o bilo kakvoj medalji Hrvatske, medalja je ipak medalja.

Kako u veljači neće biti previše događaja, bilo bi sjajno da materijal za kolumnu daju Zdravko Mamić i Vlatko Marković iznenadnim odlascima sa svojih radnih mjesta na koja će zasjesti Zvonimir Boban i Davor Šuker. A s Markovićem i Mamićem otišli bi i ljudi koji podržavaju njihovo ponašanje.

Dugo odgađam tenisku kolumnu čekajući veliki iskorak Marina Čilića. Stoga se nadam da će Međugorac to napraviti ili u siječnju u Australiji ili preko ljeta u Roland Garrosu ili Wimbledonu, inače ću morati potegnuti delikatno pitanje - Federer ili Nadal. Što duže čekam s tom temom, Nadal raspolaže sa sve više argumenata...

Od puno potencijalnih finala Lige prvaka rastu "zazubice", no kako je ovo lista želja, volio bih pisati najavu dvoboja Inter - Barcelona. Iako mislim da bi naše televizije najradije da u finalu igra Tottenham, jer očigledno na svijetu ne postoji zanimljivija momčad od te. Bez obzira što u Šahtaru igra više Hrvata nego u Tottenhamu (govorimo o onima koji stvarno igraju), bez obzira što Barcelona igra nogomet kakav nikad nije viđen, čak i da se igra onaj ogled s Marsovcima za spas planeta o kojem sam pisao u jednoj kolumni - HTV i NovaTV prenosili bi radije Tottenham - Nedelišće.

Sumnjam da bih i u jednoj kolumni toliko uživao kao u onoj pod radnim nazivom "Kako su Spursi zaustavili Miami/Boston".

Dragi Djede, spreman sam nakon SP-a u atletici pisati i o dvije zlatne medalje ako treba.

Ne bih se žalio ni da se na svjetskom tronu zlatnim rukometašima pridruže zlatni vaterpolisti, ali kao ljubitelj košarke - ako mi već Djede ne možeš ispuniti baš svaku želju - radije bih pisao o povratku košarkaša u europsku elitu. S time da po mogućnosti putem naplatimo sve moguće dugove - Turskoj preokrenemo -30, Slovence jednostavno razbijemo +20, a u finalu Srbe dobijemo jedan razlike. Može i tricom s naše polovice, 0.6 sekundi prije kraja.

Volio bih da ne moram napisati i jednu kolumnu o smjeni trenera u Dinamu, i jednu kolumnu o jeftinom senzacionalizmu hrvatskih medija, i jednu kolumnu o tome da ispadanje Dinama od Benfice nije katastrofa epskih proporcija koju treba analizirati mjesec dana.

Definitivno bi mi bilo drago tražiti uzroke najljepšeg derbija u povijesti HNL-a - 4:4 Dinama i Hajduka, bez ijedne baklje, navijačkih incidenata, pozivanja na sudačke previde, komešanja i s jedno 12 prekršaja. Zajedno.

Možda 2011. bude i godina kada bih mogao više vremena posvetiti igri Cibone, a ne političkim igrama.

Dragi Djede, sedmog listopada želim napisati kolumnu "Dzień dobry, Polska" (ili kako se to već kaže na ukrajinskom), nakon što je s dva pogotka Nike Kranjčara Hrvatska slavila u Grčkoj i matematički osigurala nastup na EP-u.

Na listi želja visoko kotira i kolumna "Europske kuglice na Dinamovom boru". Djede, što misliš o "Ivica pobjednik Svjetskog kupa"? A o "Hrvatska berba medalja na SP-u u plivanju"? "Renesansa hrvatske odbojke"? "Berba zlata paraolimpijaca na SP-u u Novom Zelandu"? "Medveščak pobjednik EBEL-a"? "Niko Kranjčar u Arsenalu"? "RK Zagreb prvak Europe"? Ili Mladost? Ili Jug?

Dragi Djede, rado bih napisao bilo koju od ovih kolumni iduće godine. I 2011. bit će puna lijepih i tužnih, ali svakako zanimljivih, zabavnih i neizvjesnih sportskih trenutaka.

Ali i ako ne sjednu svi rezultati kako bih želio, daj barem da svaki petak pišem o sportu. O golovima, obranama, zakucavanjima, napadu s igračem više, o Baliću, Modriću, Blanki, Marinu, Buriću, Draganji, Duvnjaku, o Dinamu, Ciboni, Medveščaku, reprezentacijama.

Mamića, Markovića, Sinovčića, Bandića, Keruma, Radića i slične više ne mogu gledati ni slušati, a ponajmanje pisati o njima. A kako ih ne mogu ignorirati dok god su u sportu, jedini je način, dragi Djede, da ih ti nekom čarolijom makneš, jer demokracija je u njihovom slučaju potpuno pala na ispitu.

Sumnjam da sam jedini s tom željom...