Jedan dan u životu

"Oh, veliki i štovani pacijentu, kako uspijevaš u roku od nekoliko minuta napisati izvještaj cijeloga kola i objaviti ga na Sportnetu?", čulo bi se iz razdragane mase dok bi mi dvojica dječaka s čokoladom umrljanim obrazima pokušavali dotaknuti skute.

Odmahivao bih, smiješio se ljudima i ostavljao ih bez odgovora, već naviknut na veliku pozornost javnosti i sve dobre i loše strane zvjezdane slave.

"Pacijentu, tako si brz da mi se nekad čini da su izvještaji napisani i prije nego utakmica završi", zacvrkutala bi koketno zamamna plavuša koja se odnekud stvorila u mom naručju. Njen zavodnički pogled susreo bi moj, pun užasa.

"Ali kako...", zamucao bih. "Nemoguće... kako ste znali?", upitao bih grimasom između nevjerice i plača, razgrnuo masu oko sebe i zatrčao se bez cilja. Mrvice od kifle ostale bi jedini svjedok da sam trenutak prije stajao među njima.

Jedan dan u životu

15:55 h: Posljednja provjera sustava prije polijetanja. Notepad? Otvoren. Livescore? Otvoren. Tekstualni prijenosi? Otvoreni. Pivo? Otvoreno. Televizijski prijenosi? Tri odjednom, hvala na pitanju. Odlično, sve je spremno za još jedno rutinsko subotnje poslijepodne s Premier ligom.

16:01 h: Nisam još ni sjeo! Newcastleu se ne piše dobro, nisu trebali prodati Andyja Carrolla. Tko je zabio? Theo Walcott? Dobro, pribilježit ćemo, a mogao bih odmah pripremiti i opis gola, da se kasnije ne mučim. Nakon samo 43 sekunde igre Andrej Aršavin je sjajnom loptom pronašao Thea...

16:03 h: Ma što? Opet? Daj reprizu, nisam vidio gol. Opa, Johan Djourou, je li mu to prvi za Arsenal u karijeri? Čekaj da provjerim, trebat će mi. Kaže BBC da jest. Dobro, to ću dodati u opis gola, samo da završim opis prethodnog. ...Walcotta, a ovaj pretrčao čuvara i poslao loptu u mrežu Stevea Harpera. Nepune dvije minute kasnije, Arsenal je već vodio s 2:0. Ubačaj s lijeve strane visokim je skokom dočekao Johan Djourou i udarcem glavom postigao svoj pr...

16:06 h: Penal za Tottenham! Kud ću sad s tim? A ništa, ispod ovoga. Tottenham je poveo već u početnim minutama utakmice i to iz jedanaesterca. Loptu je na bijelu točku postavio Rafael van der Vaart i sigurnim udarcem donio vods...

16:07 h: Još jedan penal za Tottenham! Opet Van der Vaart i... 2:0! ...vodstvo Tottenhamu, a već u sljedećoj minuti ponovno se našao u istoj ulozi i...

16:08 h: Sudac poništio gol? Mučko đubre. Dobro, ponavlja se jedanaesterac. ...i pogodio za udvostručenje vodst... Je, vraga udvostručenje vodstva, promašio je cijeli gol. Briši cijeli paragraf, to ću kasnije.

16:09 h: Sjajno, opet nisam vidio gol. Tko se veseli? Robin van Persie. Ovo nije normalno, tri gola u devet minuta, ovaj Arsenal kad igra onda igra. Mislim da već imam i naslov: Arsenal pregazio Newcastle na St. James Parku. Mogu odmah natipkati i uvod. Nepunih deset minuta bilo je dovoljno Arsenalu da potencijalno teško gostovanje u Newcastleu riješi u svoju korist i s tri brza pogotka ugasi nadu domaćina da će pozitivnim rezultatom protiv Topnika isprati gorčinu zbog Carrollova odlaska u Liverpool. Nekad se divim samome sebi.

16:13 h: Ha ha, John Pantsil je opet zabio autogol. Niti jedan pogodak za Fulham u karijeri, ali zato tri autogola samo u ovoj sezoni. To pišem u bilježnicu, pa ću iskoristiti u kolumni u srijedu. Dodat ću čak i video.

16:20 h: Kad nije u bolnici ili na rehabilitaciji, Louis Saha zabija. Šteta što je češće u bolnici i na rehabilitaciji nego što zabija. I šteta što je zabio Blackpoolu, to će biti pet poraza u nizu ako ovu izgube. Otvoreni i napadački nogomet očito se ne isplati.

16:25 h: Svirajte kraj, ovo se pretvara u katastrofu! Opet Van Persie, pa do kraja će Harper "popiti" tucet golova. Ovakvo razbijanje zaslužuje i bolji naslov. Arsenal Express protutnjao St. James Parkom. Savršeno.

16:30 h: Dosadno mi je, Arsenal nije zabio već pet minuta. Bacit ću pogled na ostale terene. Carlos Tevez zabio dva komada? Manchester City bez Teveza, otprilike kao ja bez jutarnje kave: životne funkcije na nuli. Dobro, neću baš tako napisati, riješit ću to na kraju i složiti neki politički korektan tekst.

16:37 h: Blackpool izjednačio na Goodisonu! Još jedan dokaz da se otvoreni i napadački nogomet ipak isplati.

16:45 h: Poluvrijeme! Sad imam 15 minuta za napisati 80 posto izvještaja, kasnije samo dodam još pogotke iz drugoga dijela i to je to. Piece of cake. Gdje sam stao?

17:00 h: Rutinom do uspjeha! Slika za izvještaj pripremljena, naslov i uvod gotovi, izvještaj Arsenala i Manchester Cityja riješen, razmotano klupko oko dva jedanaesterca Tottenhama, a dodao sam usput da Harry Redknapp ni ovaj put nije dao priliku Niki Kranjčaru i da je igrao samo Vedran Ćorluka.

17:03 h: Asamoah Gyan ponovno pleše, Sunderland preokrenuo u Stokeu. Glavno da sam ja već napisao da su podijelili bodove. Idemo ispočetka. Momčad Stevea Brucea nastavila je s nizom odličnih rezultata i odnijela bodove s uvijek usijane Britannije pogocima Richardsona i Gy...

17:05 h: Kakav glup crveni karton, kakvo jeftino nasjedanje na provokaciju! Umjesto novim pogotkom Arsenal je drugo poluvrijeme otvorio isključenjem Aboua Diabyja, koji je posve izgubio živce i odgurnuo Joeyja Bartona, a potom i Kevina Nolana. Oh, i Saha je zabio drugi Blackpoolu. Izgleda da se otvoreni i napadački nogomet ipak ne isplati.

17:10 h: Divno, sad više ni Tottenham ne vodi. Još će na kraju ući i Kranjčar. Brišem paragraf.

17:19 h: Blackpool opet vodi, dva gola u dvije minute! Otvoreni i napadački nogomet ipak se isplati!

17:23 h: Penal za Newcastle! Dobro, ovo mogu ubaciti u izvještaj, a ne moram mijenjati ni naslov, još uvijek je Arsenal Express. Utješni pogodak za domaćina u 68. je minuti utakmice s bijele točke postigao Joey Barton.

17:30 h: Mogu zaboraviti Arsenal Express, Leon Best za 4:2. Vraćam se prethodnom naslovu, Arsenal pregazio Newcastle na St. James Parku.

17:33 h: Ušao je Niko Kranjčar. Mijenjaj.

17:38 h: Toliko o gaženju Newcastlea na St. James Parku. Arsenal preživio povratak Newcastlea. Briši uvod. Briši izvještaj Arsenala.

17:40 h: Još dva gola Sahe i jedan Beckforda, Everton vodi 5:3. Otvoreni i napadački nogomet Blackpoolu se definitivno ne isplati. Briši izvještaj Evertona.

17:42 h: 4:4? 4:4?!?

17:43 h: sdklasčd asmkcčlyk xmcšpodiuapouzhr osdncčfl člckcn hspedpr9EZRP9 CV ODKJKOA Ckjsdčfok člm x čocjčokyxč ymčxcč ljačodjpo sdčc ymlxc čkoyjpwei cčyx cčoajsduihf basdf lksjdholi yhlxmcn lawzpoisnd ly clkyjnc olyihoisc yncyi lhdcioand ycn yličchyilxhco hweodn.

17:44 h: Smiri se, imaš vremena. Diši. Novi naslov: Newcastle napravio nemoguće, nadnaslov: Čudo na St. James Parku. Polako, slovo po slovo. Pravo čudo, povijesni preokret napravili su nogometaši Newcastlea, koji su na poluvremenu zaostajali četiri pogotka i na kraju od Ars...

17:48 h: Kranjčar zabio za Tottenham. Briši sve.

17:49 h: Piši: Uskoro opširnije.... Traži novi posao.

Kad narastem, bit ću Cheik Tiote

Da imam mjesta, o svakoj bih od osam subotnjih utakmica i četrdeset i jednom postignutom pogotku mogao napisati napetu priču. Mogao bih pisati o nevjerojatnom povratku Newcastlea, prvom takvom u povijesti Premier lige, spektakularnom pogotku Cheika Tiotea i erupciji emocija od kojih se ledi krv u žilama.

Mogao bih pisati o tri jedanaesterca u dvije minute na White Hart Laneu, pogotku za pamćenje Nike Kranjčara koji je čak i njega, uvijek pristojnog, strpljivog i tihog bečkog dečka, natjerao na istresanje frustracija prema svima nam omraženom Harryju Redknappu.

Mogao bih ispričati priču o osam pogodaka u epskoj utakmici na Goodison Parku, pod biblijskim pljuskom koji se nad usijanim travnjakom i tribinama pretvarao u paru. Spomenuo bih četiri pogotka Louisa Sahe i neobjašnjivo poništen peti, pisao bih o herojskom otporu Blackpoola, o luđačko naivnim napadima s osmoricom igrača, a ubacio bih u priču i nokautiranog kapetana Blackpoola koji nemoćno promatra pogodak za 3:3 ili vratara Mandarina Paula Rachubku koji se okrvavljena lica i čela čudi kuda je nestalo Blackpoolovo vodstvo.

Mogao bih pričati o festivalu pogodaka u Wiganu, o čak četiri pogotka Kierana Richardsona u tri utakmice Sunderlanda, o Robertu di Matteu kao još jednom treneru koji je ostao bez posla, o sve četiri momčadi čije ime počinje s W na samom dnu ljestvice, o rekordnom broju od čak sedam dosuđenih jedanesteraca, a nipošto ne bih mogao zaboraviti niti posve neočekivani, prvi prvenstveni poraz lidera prvenstva na gostovanju kod fenjeraša Premier lige.

Mogao bih pričati, kad bih samo imao mjesta...

In black and white, the red is now a blue...

Uz svu silu natipkanih slova i sav trud uložen u dosadašnji tijek kolumne, još uvijek se nisam dotaknuo apsolutnog događaja tjedna, s ogromnim nestrpljenjem očekivanog derbija između Chelseaja i Liverpoola.

Od trenutka kada je Fernando Torres i službeno najavljen u početnoj jedanaestorici Chelseaja, sva novinarska pera nabrusila su se kako bi procijenila i ocijenila prvi nastup nekadašnjeg heroja Anfielda u dresu ljutoga rivala iz zapadnog Londona. One sekunde kada je u plavom dresu Chelseaja stupio na travnjak Stamford Bridgea i kada je teorija postala praksom, komentator BBC-ja sedam je dana medijskog cirkusa o Fernandu Torresu zaključio jednostavnom rečenicom: "In black and white, the red is now a blue, there is no grey area."

"Neću slaviti postignem li pogodak Liverpoolu", rekao je Torres uoči utakmice, a nakon 66 minuta provedenih na Stamford Bridgeu bilo je jasno i zašto. Pogodak nije ni postigao, gotovo da nije ušao ni u priliku, a Chelsea je usprkos zastrašujućem napadačkom redu odigrao utakmicu ispod svake razine. Prvi će nastup u plavome dresu El Nino pospremiti u zaborav, no teže će biti zaboraviti činjenicu da se aktualni prvak nije uspio primaknuti rivalima koji su potpuno neočekivano prosuli bodove.

Torresa ne treba osuđivati jer s novom je momčadi odradio tek tri treninga, da bi nakon toga bio bačen u arenu protiv sastava s kojim je tri godine dijelio dobro i zlo. Tko mu može zamjeriti što je odigrao na istoj razini na kojoj je u Liverpoolu igrao zadnjih godinu i pol? Paprena cijena koju je Chelsea platio ne mijenja činjenicu da je Španjolac u tom razdoblju odigrao tek pet ili šest utakmica na razini koja se od njega očekuje i još će ispod mostova u Londonu proteći puno Temze prije nego se Bluesi naviknu na El Nina. I obrnuto.

Liverpool je pak nakon dugo lutanja riješio problem. Probavali su Redsi s izmjenama u momčadi, pokušavali novim imenima ojačati momčad, otkazali suradnju Benitezu, doveli Hodgsona, potom se i njemu zahvalili i kao spasitelja angažirali Dalglisha, a sada je jasno da su se samo trebali riješiti Torresa. Karikiram, naravno, no Liverpool je na Stamford Bridgeu pokazao da može odigrati kvalitetnu utakmicu u obrani i potom iskoristiti malobrojne prilike, ali i da King Kenny na Anfieldu radi dobar posao. Premda ne bih išao tako daleko da Redse guram u Ligu prvaka - jer, sjetimo se, i Roy Hodgson je svladao Chelsea - u svlačionici i na tribinama definitivno se osjeti drugačija atmosfera.

Preostalo je na kraju spomenuti tek čovjeka odluke. Derbi je riješen lijepim pogotkom Raula Meirelesa, koji je u sjajnoj formi i u posljednjih pet utakmica čak četiri puta je tresao protivničke mreže. Ovaj put iskoristio je kobni nesporazum Petra Čecha i Branislava Ivanovića i postao prvi igrač Liverpoola koji je nakon punih sedam godina postigao prvenstveni pogodak na Stamford Bridgeu.

Usput, Čech i Ivanović poznati su po mnogočemu, ali ne i po neodlučnosti. Ima li i među vama onih koji su se, poput mene, odmah prisjetili sukoba istog dvojca s kraja prvog poluvremena, koji je po svemu sudeći itekako djelovao na reakciju obojice?

Dvije godine prekasno

Dok sam u ljeto prošle godine odbrojavao dane do kraja kolovoza, kako bih na svom kalendaru Manchester Uniteda za 2010. godinu mogao okrenuti stranicu i sliku Garyja Nevillea zamijeniti rujnom i Michaelom Carrickom, ni sanjao nisam da ću u veljači pisati oproštajne retke Unitedovom broju dva.

"Razočaran sam što su moji igrački dani došli kraju, no svi se jednoga dana moramo suočiti s tim i znati kada je vrijeme za odlazak. Za mene to je vrijeme došlo sada", rekao je Neville trećeg dana veljače, ignorirajući činjenicu da je "to vrijeme" za većinu Unitedovih navijača bilo još prije dvije, možda i tri sezone. Ali, nećemo sada cijepati atome.

Garyja Nevillea njegovi su suigrači, ali i brojni komentatori zbivanja u engleskom nogometu u mirovinu ispratili riječima kako u engleskoj Premier ligi, ali i reprezentaciji nikada nije bilo boljeg desnog beka. Premda bih mogao pregristi usnicu, reći ću da to više govori o engleskoj reprezentaciji i ostalim desnim bekovima Premier lige, nego o Garyju Nevilleu.

Istina, bio je kvalitetan igrač, s golemim naglaskom na "bio". U naponu snage nezamjenjiva karika sjajne generacije Manchester Uniteda, koju je uz Davida Beckhama, Paula Scholesa, Ryana Giggsa i mnoge druge obilježio u gotovo 20 godina od svoga debija u crvenom dresu. Voljen na Old Traffordu, omražen na svim drugim stadionima, Neville se nikada nije ustručavao reći što misli i pokazati što osjeća. Od tvrdnji kako mrzi Liverpool do pretjeranog slavlja pred tribinama protivničkih navijača kakvim bi se ponosio i Emmanuel Adebayor, stariji brat Neville kroz gotovo dva desetljeća Premier lige dizao je tenzije i gotovo nikoga nije ostavljao ravnodušnim. Ono što je bitno vječno će ostati u njegovoj vitrini: osam premierligaških naslova, tri FA kupa i dva naslova europskog prvaka.

I dok mi se glavom još uvijek vrte Nevilleovi kriminalni ovosezonski nastupi protiv Stoke Cityja i West Bromwich Albiona, valja reći da što god odlučio raditi nakon bogate karijere, jedno je sigurno: Neville će ostati vjeran samome sebi. Sky Sports već je izrazio želju dovesti ga kao stručnog komentatora, a Manchester United gaji nadu da će jednoga dana poput Ole Gunnara Solskjaera preuzeti uzde Unitedovih rezervi.

Padne li izbor na pričuvni sastav Crvenih vragova, nadam se da će ih učiti onim boljim detaljima iz bogate karijere, a kašnjenje u startove, nikad svladane ubačaje u šesnaesterac, nepotrebne prekršaje i jedanaesterce ostaviti daleko iza sebe. Kao da nije dovoljno što mladi Brazilac Rafael drskošću, ali i prekršajima i jedanaestercima već sada pokazuje kvalitete punokrvnog nasljednika Garyja Nevillea.

Voljeli ga, mrzili ili bili posve ravnodušni prema njegovu opusu, Gary Neville iza sebe će ostaviti 602 nastupa za klub s Old Trafforda, 85 nastupa za reprezentaciju i nekoliko tisuća sitnih i krupnih podbadanja upućenih suparnicima, sucima i čelnicima Premier lige, u čijoj će povijesti, kao i u povijesti Manchester Uniteda ostati zapisan – zauvijek.

Sudačka nadoknada

Kao da su znali da će subotnji susret Newcastlea i Arsenala mnoge ostaviti bez riječi, urednici službenog portala Premier lige dan ranije su na svoju naslovnicu stavili u najmanju ruku zbunjujuću anketu. Kao odgovor na pitanje kakav će biti ishod utakmice na St. James Parku ponudili su tri odgovora: pobjeda Newcastlea, neriješeno i – nedjelja.

Nije li prekrasno kada, kao vratar momčadi koja je u dvadesetak minuta uspjela primiti četiri pogotka i upisati se u povijest Premier lige, i dalje zadržite smisao za humor? Čuvar Arsenalove mreže Wojciech Szczesny nakon nevjerojatnih 4:4 s Newcastleom pohrlio je na Twitter, gdje je svojim sljedbenicima uputio ispriku.

"Htio bih se ispričati svima koji me imaju u svojoj momčadi Fantasy Footballa, četiri gola i žuti karton nije baš najbolji rezultat", napisao je čovjek čije je ime i prezime teško izgovoriti, a još teže natipkati.

Preko Twittera, a ni na bilo koji drugi način nije se pak ispričao Maxi Rodriguez, najnoviji član Kulturno-umjetničkog društva "Ilija Sivonjić".

Dugo smo čekali, ali od Fife smo napokon dočekali i jednu pametnu odluku. Doduše, ne radi se o odluci, već o prijedlogu da se "izvan zakona" stave ovratnici koji tijekom zimskih mjeseci griju vratove osjetljivih nogometaša, posebno onih iz Manchester Cityja. Nisam siguran kakvog će to odraza imati na nastupe Carlosa Teveza, Kola Tourea, ali i Samira Nasrija i Ashleyja Younga, no Fifa smatra da sporni ovratnici mogu dovesti do ozbiljnih ozljeda, odluči li netko zaustaviti igrača povlačenjem za taj modni dodatak.

Premda u potpunosti podržavam zabranu takvih modnih detalja iz jednostavnog razloga što nogometaše čini još većim "mimozama" nego što jesu, nije mi posve jasno hoće li Fifa nakon toga zabraniti i loptu, kako ne bi došlo do ozljeda glave ili međunožja, a mogli bi ukloniti i vratnice ili ih pak zamijeniti mekšom varijantom.

Krene li Fifa zabranjivati sve ono što bi moglo ozlijediti igrače, prvi na popisu trebao bi se naći Nigel De Jong. Još su nam u sjećanju svježi njegovi mesarski startovi sa Svjetskog prvenstva, a sada je tvrdoću njegove glave osjetio i njegov suigrač Micah Richards. Bacio se požrtvovno na jednu loptu, udario je glavom, no povratak na tlo nije bio nimalo nježan. Naravno, neuništivi De Jong je nastavio utakmicu, a Richards na nosilima napustio travnjak.

I za kraj priča o Josephu Kierneyju, šestogodišnjem dječaku iz Liverpoola čiji je otac navijač Newcastlea, a majka navijačica Redsa s Anfielda. Suočen s problemom miješanog braka, dječak je odlučio navijati za oba kluba, a na poklon je dobio i Newcastleov dres s devetkom i imenom Andyja Carrolla te Liverpoolov dres s devetkom Fernanda Torresa.

A onda je došao prijelazni rok i maleni Joseph oba je dresa mogao baciti u smeće. Kako se to ne bi dogodilo, britanski dnevnik The Sun odlučio mu je pokloniti novi dres Newcastlea s imenom kapetana Kevina Nolana, te onaj Andyja Carrolla, ovaj put s Liverpoolovom devetkom.

"Sretan sam što sad imam dresove s pravim imenima", rekao je Joseph, a ja ću dodati kako sam sretan što je došao kraj ovoj neizdrživo dugačkoj kolumni. Čitamo se za sedam dana!