Jesmo li gledali "labuđi pjev" velikog Hajduka?

Goran Vučević je otišao, novi Hajdukov spasitelj je Ante Miše. Makar nikome nije jasno što bi to Miše trebao spašavati u situaciji kad Hajduk ne može ni gore ni dolje. Hajduk je doživio još jedan povratak u budućnost, kakvog se ni Robert Zemeckis ne bi posramio.

Odlaskom Gorana Vučevića pala je u vodu i posljednja kap nade da bi preoblikovani Hajduk mogao postati ozbiljan i sustavan klub koji razmišlja nešto dalje i dugoročnije nego "od subote do subote". Činjenicu da Vučevića nisu poljubili rezultati, a ni igra tijekom proljeća, nitko ne može osporavati. Čak niti dojam da uistinu nije imao pravi autoritet nad "zvjezdicama" u Hajdukovoj svlačionici. Pita li se itko zašto ga nije imao? Kako će ijedan trener imati autoritet ako ga uprava ni jednom nije zaštitila?

Vučević je zaslužio prigodu raditi u miru. Zaslužio je da mu se pruži šansa da svoju viziju Hajduka barem pokuša približiti onome što je zacrtao. Vučević ne zna? Nema mota? Oprostite, ali ja bih radije slušao i vjerovao čovjeku koji je igrao i učio u Barceloni, nego onome koji nije prošao u Istri. Ne, apsolutno nemam ništa protiv Ante Miše, kao što ova priča nije priča o liku i djelu Gorana Vučevića. Vučević neka slobodno bude "osoba X". Riječ je o posve nekim drugim kriterijima i ljudima. O nekim posve drugim pretpostavkama o uspjehu ili neuspjehu, znanju ili strpljenju. Riječ je o tragikomičnoj alibi-kovanici kako se "u ovakvim situacijama nešto mora mijenjati, a onda je najlakše promijeniti trenera".

Pisao sam već kako ako je nešto lakše ne znači da je i pametnije. Ni ova vladajuća struktura, kao ni sve ostale prije nje, nije uspjela prepoznati trenutak u kojemu se tri mjeseca ranije mogla početi pripremati naredna sezona. Kad se već izgubila bitka s Dinamom, bila je to idealna prilika da se barem jednom u miru odradi kraj sezone, da se napravi selekcija i definira sustav igre za narednu sezonu. Bila je to idealna prigoda da Vučević razotkrije i elimira sve mediokritete kojih je očito puna Hajdukova svlačionica.

Ova uprava, ovi isti ljudi imenom i prezimenom prije samo četiri mjeseca s Goranom su Vučevićem potpisali ugovor do kraja sezone 2012/13! Ovi isti ljudi, imenom i prezimenom, prije samo četiri mjeseca su u ugovor stavili klauzulu kako Vučević ima pravo na isplatu punog ugovora ako ga raskinu prije kraja ove sezone! Četiri mjeseca kasnije Vučević ne valja. Ali svejedno im oprašta 300.000 eura. Pitam se je li im itko od igrača prišao i rekao "upravo, znam da sam loše radio svoj posao ove sezone, ne morate me platiti"?

Senijad Ibričić u današnjem razgovoru za Sportske novosti je rekao puno zanimljivih stvari. Između ostalog i to da je "kod Vučevića bilo previše igrača koji su morali igrati", spomenuo Krešu Ljubičića koji je zaslužio više prigoda i Anasa Sharbinija koji je trebao na klupu. S druge strane se šuškalo kako Vučevićevim radom nisu bili zadovoljni neki menadžeri, čiji "puleni" nikako nisu uspijevali "propjevati". Iz trećeg kuta su dolazile informacije kako su se igrači "začahurili" jer je, kao, Vučević spremio "transfer-listu", pa su mu zbog toga okrenuli leđa i na koncu svega - "skuhali" otkaz.

I koja god od ove tri verzije bila istina, a nije isključeno i da su sve tri - to je najveći poraz ovog novog, čistog, preoblikovanog Hajduka. Koji zapravo nije nimalo različit od prošlog, osim što vjerovnici više ne vise nad vratom.

Koliko su stvari u Hajduku jedinstvene govori i anegdota o nedavnom "okršaju" dva velika multipleks kina koja su ovog proljeća stigla u Split. Grupa navijača Hajduka "nagovorila" je predstavnike Cineplexxa da na neki način sponzorira Hajduk, što je upravi kluba umjesto radosti donijelo probleme. Zašto? Zato jer je Cineplexx jedina konkurencija Cinestaru, koji je odnedavno u - Kerumovom Jokeru. Ajde ti sad pomiri sve te interese. Nažalost, slična priča očito se odigrava i u Hajdukovoj svlačionici, samo što tamošnji Cineplexxi i Cinestari osim imena imaju i prezimena.

Danas je trebao biti okončan izbor nove uprave, no on je odgođen zbog nesuglasja glede honorara kojeg bi trebao primati novi predsjednik. Slažem se, mjesečna plaća od oko 60.000 kn netto plus ostale beneficije u ovom trenutku jest pretjerana. Ali vrijedi li to i retroaktivno? Jer uzimali su neki i više od toga bez da su morali prolaziti natječaje i stroge "cenzore" poput Anđelke Visković?

S druge strane, zar nije pomalo smiješno da u klubu u kojemu postoji nekoliko igrača s mjesečnom plaćom većom od 200.000 kn, a učinkom koji ne vrijedi ni 1.000 kn, smatrati da bi predsjednik-profesionalac, školovani menadžer trebao raditi za nekakav minimalac? Hajduk je zadnji koji bi trebao pričati o honorarskim kriterijima, jer puno više od tih 8.000 eura mjesečno klub troši na mnoge koji ni sami ne znaju što konkretno rade.

Hajdukov problem je što ne postoji ni jedna osoba oko koje postoji konsenzus i u koju bi se prstom moglo uprijeti i reći "on je taj, neka nas on vodi". Najviše simpatija naprečac je u ovo kratko vrijeme osvojila Kerumova dogradonačelnica Anđelka Visković, koja je u svom nastupu pokazala neusporedivo više odlučnosti i odgovornosti od svih koji su defilirali Hajdukom zadnjih godina. Nažalost, grad Split ima puno većih i važnijih problema od Hajduka, pa će i uglađena gospođa iz Ureda gradonačelnika na Poljud svraćati tek u situacijama kad se nitko od "alfa-mužjaka" ne bude htio "dirati u osinjak".

Dok se nešto dramatično ne promijeni, Hajduk ostaje bez uprave, bez trenera kojemu vjeruje (zar itko vjeruje da i Miše neće "odletjeti" čim dođu dva-tri poraza?), bez momčadi koja mu garantira trofeje, bez ikakve smislene vizije vlastite budućnosti. Samo s navijačima koje je odavno već izdalo strpljenje.

Legenda kaže kako neposredno prije smrti labud otpjeva naljepšu pjesmu svog života. Jesu li europska jesen i spektakularan završetak prvog klupskog stoljeća bili labuđi pjev velikog Hajduka?