Može li Guardiola voditi Cibaliju?

Goran Vučević i Mladen Erjavec još nisu ni pošteno nosom provirili u trenerski svijet, a već su se prijavili na burzu. Dva trenera u dva najpopularnija sporta i dva kluba koja troše puno i očekuju još više. A ne znaju kako. Kad takvi moraju "mućnuti glavom" onda je potpuno jasno - treneru se ne piše dobro.

Trenerski kruh zaista je tvrd, danas više nego ikad. Trenere u većini sportova predsjednici klubova uglavnom doživavaju kao čarobnjake koji sa sobom u njihovu svlačionicu donose i čarobni štapić kojim će svo drveće koje su pokupovali u tren oka pretvoriti u raskošni namještaj koji će pobijediti na svim velikim izložbama i onda se skupo prodati. Zar je moguće da u današnjem informatičkom dobu čelnici klubova još uvijek nisu shvatili da čarobni štapić ne postoji?

Minulih dana, tijekom rasplamsavanja bitke između Reala i Barcelone na tri različita fronta u desetak dana po mnogim se mrežnim i nemrežnim društvima raspravlja o veličini i kvaliteti Josea Mourinha. S jedne strane "šiba" priča kako je lako biti trener u klubovima koje je karizmatični Portugalac vodio, s druge argumentacija kako je Mourinho neke gubitničke klubove pretvarao u pobjedničke trošeći pritom ništa manje ili više nego mnogi njegovi neuspješni(ji) prethodnici.

Zaista, kako itko velikom Portugalcu može osporiti krunu prvog ili eventualno drugog najvećeg nogometnog stratega današnjice? Na stranu njegova osobnost koja će neke iritirati, druge oduševljavati, ali Mourinho je u svim klubovima u kojima je radio stvorio rezultat i osvajao titule. Porto, Chelsea, Inter, Real, gdje god je bio trofeji su stizali u serijama. Slučajno?

Mnogi površni pratitelji nogometnih zbivanja u njemu će vidjeti arogantnog razmaženka koji stalno nešto gunđa, a oni temeljitiji stručnjaka kojeg igrači gotovo religiozno slušaju i slijede, a predsjednici najbogatijih klubova kampiraju ispred njegovih vrata s bjanko ugovorima. Točno, imao je u svojim svlačionicama vrhunske svjetske zvijezde, ali zar je jedan trener bio "pojeden" u situacijama u kojima su iz njegove svlačionice prštali milijuni i zvjezdana prašina?

Vrhunski trener nije samo onaj koji na ploči može nacrtati vrhunsku taktičku postavku i reći igračima što trebaju napraviti. Vrhunski je trener onaj koji u kratkom vremenu uspije snimiti sve kvalitete i mane svoje momčadi i uspije ih na pravi način iskoristiti ili potisnuti. Vrhunski trener je onaj koji u trenutku zna prepoznati što je za njegovu momčad najbolje, je li to napadač na lijevom braniču, stoper na zadnjem veznom, krilo na mjestu centarfora. Vrhunski trener je onaj koji zna i može reagirati u trenutku, onaj koji može fokus neprijateljstva protivničke javnosti skrenuti na sebe, a rasteretiti igrače, onaj koji zna pronaći najslabiju točku protivničke momčadi, pa bila to i Barcelona, i "mrcvariti" tu točku do besvijesti. Prepoznali ste Mourinha? I ja sam.

Kod nas mnogi kritičari lako obilježavaju neke uspješne trenere različitim markama i osporavaju njihove rezultate. "Nije on neki stručnjak, ali igrači ga vole jer nije diktator. A i dobar je sa sucima". Primjerice, kao jedan od naših najvećih košarkaških autoriteta figurira Slavko Trninić. Čovjek koji košarkašku teoriju ima u malom prstu i koji će vam na svaki napad protivnika u sekundi izbaciti pet obrana kojima će ih teoretski zaustaviti. I osvojio je - što? Vodio je - koga?

Znate onu anegdotu kako su američki teoretičari rata riješili problem ruskih nuklearnih podmornica? "Rješenje je isprazniti sva svjetska mora i podmornice će pasti na dno. Mi smo rješenje našli, sad neka inženjerija preuzme". Oprostit ćete, ali nije isto pisati košarkaške knjige i provoditi tu teoriju tijekom utakmice. Recite mi zašto bi Trninić bio veći košarkaški stručnjak od Nevena Spahije? Na svaki vaš argument ja ih imam pet. Pet naslova prvaka u pet različitih zemalja. I šesti na putu.

Ante Miše zamijeni Gorana Vučevića za kormilom Hajduka, a jedan od igrača kaže "svaka čast Miši, trgnuo nas je". Kakva smiješna i uvredljiva izjava. Da tako dobro i na vrijeme plaćene profesionalce u završnici sezone treba "trgati" jer su se uspavali s trenerom koji je s njima radio manje od pola godine? Hoće li im i Miše dosaditi nakon par mjeseci pa će ih onda netko treći opet morati "trgati"?

Što je napravio ijedan klub u HNL-u koji je tijekom sezone promijenio 2-3 trenera? A pogledajte što je napravio zaprešićki Inter, koji je nakon "ronjenja" po dnu ljestvice u početku sezone čvrsto stao iza metoda i ideja Ilije Lončarevića. Sad je pred Europom. Možete vi biti najbolji trener na svijetu, ali ako imate arogantnog i pritom nestrpljivog predsjednika, objašnjavat ćete svoju metodiku i teoriju dok čekate s papirima u redu za šalter na Zavodu za zapošljavanje.

Ali opet - pravila nema, da ga ima svi bi ga se držali. Jedan Arsene Wenger ima svo povjerenje svijeta, pa i mnoštvo milijuna na raspolaganju, a titule opet ne dolaze u Arsenalove vitrine. Čelnici Arsenala čak su i iziritirali javnost upornim stajanjem iza Wengerovih leđa usprkos upornim razočaranjima iz sezone u sezonu. Ali opet su mi manje nerazumni od onih koji smijene Erjavca nakon jednog poraza i to zamislite - u derbiju. U Zadru. Treba li i Zagrebove igrače "prodrmati"? Kupite im radije neki masažer visoke voltaže.

Treneri su u svim sportovima ovisni o gomili faktora od kojih na neke uopće ne mogu utjecati. Stanko Mršić je nedavno rekao kako bi "volio vidjeti Guardiolu u Cibaliji kako vodi momčad sastavljenu od igrača iz lokalnih sela". I koliko nas je god nasmijao tom rečenicom uopće nije bio daleko od istine. Je li Guardiola imao sreće pa je odmah za prvi posao dobio ovakvu Barcelonu, bez da je ikome dokazao da je za nju spreman? Kako to jedan Goran Vučević ili Ante Miše mogu voditi Hajduk bez ikakvog iskustva, a Stanko Mršić ne može? Zašto neuskusni Krunoslav Jurčić može voditi Dinamo, a jedan Mile Petković ne može? Je li zaista riječ o "politici" i "marketingu"?

Naravno da jest. Navijači Barcelone neka slobodno shvate sljedeću moju izjavu kao bogohuljenje, ali ja još uvijek nisam siguran je li Josep Guardiola vrhunski trener ili ga je samo "potrefilo". Tko kaže da i netko drugi s ovakvom Barcelonom ne bi radio isto? Zar i Frank Rijkaard nije isto osvajao i oduševljavao s Barcom prije nekoliko godina i što je napravio nakon toga? I isto tako ne mislim da je Vučević loš trener jer je dobio otkaz.

Zaista, volio bih pričekati malo s konačnom ocjenom prave trenerske vrijednosti simpatičnog i neosporno dobrog Barceloninog trenera. Ne treba to biti rad u nekom drugom klubu, jer ako je to kriterij onda bismo možda mogli posumnjati i u trenersku veličinu Alexa Fergusona, koji je već desetljećima "samo" u Manchester Unitedu. Ali Sir Alex je prije toga i Aberdeen vodio do europskih uspjeha, čime je dokazao da nije sposoban samo voditi klubove u vrhunskim sustavima, nego je sposoban pobjednički sustav stvarati sam. United je najbolji dokaz.

Guardiola je, koliko god ga svi mi cijenili, još uvijek obilježen Messijem, Xavijem i ostalim zvjezdanim društvom u svojim najboljim godinama. Vidjet ćemo hoće li biti jednako uspješan kad im prođe zenit ili kad dobije prigodu raditi u nekom drugačijem okruženju u nekom drugačijem sustavu od ovog (savršenog) Barcinog. Uopće ne smatram da neće, kažem samo - vidjet ćemo.

Koliko god se mi nekad rugali s našom nogometnom svakodnevicom, recite mi iskreno vjerujete li da bi Josep Guardiola s Cibalijom napravio bolji posao nego Stanko Mršić s Barcelonom? Izvrijeđajte me, ali ja ne vjerujem. Šteta što nikad nećemo saznati. Ili sreća?