Zašto će pobijediti Barcelona

Iako je Manchester United prvak Engleske, trostruki prvak Europe, najuspješnija svjetska momčad proteklih 20 godina i najvrijedniji svjetski klub, uoči finala Lige prvaka stvorila se atmosfera kako je Barcelona veliki favorit, pa su mnogi "neutralni" pohitali bodriti United. Podršku Crvenim vragovima ne daju samo navijači Uniteda, već i oni koji bi rado vidjeli da netko zaustavi "glumce iz Barcelone koji ne znaju gubiti i koji su zamislili kako su najbolji svih vremena i koji su ovdje dogurali samo zahvaljujući sucima".

To je jedan od razloga zašto će pobijediti Barcelona. Da prestanu sve priče i pričice, da u jednoj čistoj nogometnoj utakmici Katalonci potpišu podsjetnik nogometnom svijetu da su, prije svega drugoga, najbolja nogometna družina na Zemlji.

Busquetsovo hvatanje za glavu ili crveni karton Van Persieju ili nešto drugo što je smetalo Barcine "hejtere" bit će potisnuto u drugi plan ako Barcelona na travnjaku izvede jednu od svojih čarolija i uvjerljivo svlada Manchester United. Jer, nakon što je Barcelona dokazala da je bolja od Reala, jedino još Manchester United može biti "izazivač" trostrukim uzastopnim prvacima Španjolske.

Trijumfom bez mrlje u finalu Lige prvaka, Xavi, Iniesta i društvo u zaborav bi bacili sitnice, a omogućili fokus na veće stvari - na to da je ova skupina igrača u posljednje tri godine osvojila sve i postala jedna od najdominantnijih momčadi ikada, po svoj prilici i najbolja momčad modernog nogometa.

Uz svo dužno poštovanje najuspješnijem menadžeru u povijesti, Rooneyju i cijeloj skupoj i vrlo kvalitetnoj momčadi Manchester Uniteda, Barcelona je s razlogom osjetni favorit.

Zašto?

Zato jer je na dodjeli najboljih igrača svijeta njen igrač proglašen najboljim. I drugoplasiranim. I trećeplasiranim.

Rooney je sjajan, ali nije Leo Messi. Argentinac stvara višak, ako ne briljantnim driblingom pored 3-4 čuvara koji izgledaju poput čunjeva, ili dodavanjem koje para obranu, onda iz jednostavnog razloga što ga pokrivaju četvorica protivničkih igrača. Xavi i Iniesta? Igrači koji ne gube loptu, igrači čije lopte imaju oči, igrači koju imaju kreativnost i imaginaciju kakvu nema cijela momčad Manchester Uniteda.

Barcelona je favorit zato jer je u protekle tri godine nadigrana u "dvije i pol" utakmice, dok je u ostalih dvije stotine bila bolji protivnik. S time da oni koji tvrde kako "veći posjed lopte ništa ne znači" moraju brzo ušutiti kada se pogleda ukupni Barcelonin učinak, omjer pobjeda i poraza koji je fascinantan.

Barcelona je nanizala toliko impresivnih pobjeda u protekle tri sezone da ostalim velikim klubovima inače za takvu nisku rezultata treba desetak godina. Pobjede od 3-4, pa i 5-6 pogodaka razlike za Barcelonu su bile kao "dobro jutro". Barcelona je ove godine u 38 utakmica u Primeri doživjela dva poraza. I time je udvostručila broj poraza od lani. United je samo ove sezone više puta izgubio u Premiershipu nego Barcelona zajedno u dvije sezone. A United je odličan.

Barcelonine brojke su nevjerojatne. Od onih zabavnih kada Xavi ima više dodavanja od 75 posto protivničke momčadi preko onih impresivnih kada Barcelona momčadima poput Arsenala ili Reala sakrije loptu 70 posto vremena do onih najozbiljnijih kada pogledate Barceloninu rezultatsku uspješnost u svim natjecanjima, ili omjer postignutih i primljenih pogodaka. Tri naslova u Primeri, pobjeda, polufinale i novo finale LP; ako tomu pridodate europski i svjetski naslov Španjolske, čiji kostur momčadi čine igrači Barcelone, jasno je da je iza ove generacije jedno od najuspješnijih razdoblja u povijesti, samo ako gledamo rezultate i brojke.

No, nogometni svijet Barcelonu danas ne spominje kao primjer rezultatski uspješnog već vizualno impresivnog nogometa. Istina, o tome se ne bi toliko pričalo da Barcelona nije tako uspješna, no Guardiolina momčad postala je nedodirljivi uzor lijepog nogometa. U međuvremenu je on nekima i dosadio - jer Barcelona nema pravog rivala i jer su njene utakmice već toliko iste da vam se čini da gledate stare snimke - no on je tehnički besprijekoran i do sada neviđen. Takva kontrola lopte - kako pojedinačna tako i momčadska, takva preciznost u dodavanjima, tako dobar osjećaj za prostor i za stvaranje prostora, tako dobro kretanje i otvaranje, takvi trokuti, takva tehnika naizgled jednostavne metode "primi, dodaj, otvori se, primi, dodaj, otvori se", takav presing, takva smirenost, takva preciznost izvedbe... Sve to na takvoj razini po prvi je puta ponudila ova Barcelona. I još uvijek je jedina.

Unitedovi navijači položit će nade u fizičku moć Manchestera, jer "Barcelona ne bi izdržala ritam Premiershipa". No, to je prazna floskula - nitko ne igra u ritmu kao što igra Barcelona, nitko nema snagu za toliki presing, nitko tako brzo ne osvaja loptu i nitko potom tako ne umara protivnika kao Barca. I uoči rimskog finala nagađalo se o fizičkim prednostima Manchester Uniteda, no na kraju su i Crveni vragovi lovili loptu po terenu baš kao što to čine svi Barcini protivnici u Guardiolinoj eri.

Iako je Alex Ferguson najuspješniji, što znači i najbolji, manager modernog nogometa, Josep Guardiola u ovoj je utakmici još jedna prednost Barcelone. Katalonski stručnjak tek je na početku karijere, ali učinio je čudesne stvari u kratkom roku. Među ostalim, nadmudrio je Fergusona u Rimu 2009., i to je ključni razlog zašto je Ferguson tada otišao bijesan s travnjaka i zašto do dan danas nije spreman previše razgovarati o toj utakmici.

Mnogi će umanjiti Guardiolinu važnost u današnjoj Barceloni, jer "ima sjajne igrače koji zajedno prakticiraju isti stil godinama", no to je pogrešno. Čim se zagrebe malo ispod površine, čim se pročita neki malo "dublji" intervju s aktualnim, ili još bolje, bivšim igračima Barcelone, brzo se stječe dojam kako Guardiola nije tek neki srećković nego vrhunski strateg i vrhunski motivator.

Eidur Gudjohnsen, jedan od tri igrača koje su trenirali Guardiola i Jose Mourinho, smatra da je upravo Pep ključni čovjek Barcelona, a ne sjajni Leo Messi:

"Sjećam se kako nam je danima prije finala Guardiola govorio kako ćemo pobijediti Manchester. Prolazili smo kroz sve situacije, onda je postavio momčad i uvjerio nas sve kako ćemo pobijediti. I sve je išlo točno onako kako nam je rekao. Rekao nam je gdje će United ostaviti prostora i kako mi taj prostor možemo iskoristiti. Radili smo takve stvari tijekom cijele sezone, ali uoči finala je priprema bila na još većoj razini."

U izvrsnom intervjuu Independentu, Gudjohnsen je dodao: "Ljudi promašuju jednu važnu stvar kada pričaju o Barceloni - da, imaju velike zvijezde, ali nitko nije važan poput Guardiole."

U nekom drugom slučaju, ne bih pridavao veliku važnost utakmici od prije dvije godine jer svaka utakmica ima svoj tok i lako može otići u potpuno drugačijem smjeru.

No, rimsko finale ipak je vrlo znakovito jer se i Manchester United - na papiru i rezultatski jači od ovoga sadašnjeg - upisao na listu "promatrača" Barcelone. United može optimizam crpiti u vlastitoj igri do prvog i relatvno rano primljenog pogotka, no činjenica je da su Englezi bili samo još jedna u nizu žrtava koje su upale u Barcin stroj. To sugerira kako ni Manchester United nema neku posebnu ideju ili moć kako zaustaviti taj mehanizam.

U odnosu na tada, Barcelona je bolja - uigranija, s još više samopouzdanja, s još boljim Messijem, s Danijem Alvesom kojeg tada nije bilo, a koji je jedan od ključnih igrača u momčadi. Manchester United? Navijači engleskog prvaka bodrit će se "boljim momčadskim duhom" i sezonom koja je opet potvrdila pobjednički mentalitet tog kluba, no činjenica je da je United izgubio pojedinačnu klasu Cristiana Ronalda, da je osvojio dosta manje bodova nego te sezone i da je odigrao dosta utakmica koje su dale za pravo onima koji su tvrdili kako ovo nije jedna od najboljih generacija Alexa Fergusona.

Barcelona je predobra da bi joj netko drugi mogao diktirati ritam, izvjesno je da će igrati svojim stilom i da to United neće moći spriječiti. Ferguson je to vjerojatno naučio u Rimu, pa će na Wembleyju probati nešto drugačije.

U Rooneyju i posebno Hernandezu ima igrače koji mogu ugroziti obranu Barcelone na velikom prostoru; bude li Barcelona igrala obranu "koncentrirano" kao protiv Šahtara kod kuće, United će to znati kazniti za razliku od Ukrajinaca. United može vjerovati i jednoj od najboljih obrana na svijetu, na čelu s možda i najboljim svjetskim vratarom u posljednjoj utakmici karijere. I zato Barceloni neće biti lako, posebno ne postigne li opet rano pogodak.

No, Barca ima sve. Ima sustav. Ima samopouzdanje. Igrači se poznaju, igrači si vjeruju, dugo igraju zajedno, imaju jak kolektivni duh i u nevjerojatnom su pobjedničkom pohodu već tri godine.

Barca ima igračku klasu na svim pozicijama. Ima trojicu najboljih igrača svijeta 2010. godine, ima mnogi će reći najbolji stoperski par, ima ponajboljeg desnog beka svijeta, a na svim ostalim pozicijama ima vrhunske pojedince koji se, k tomu, sjajno uklapaju u sustav, koji su većinom odrasli zajedno u tom sustavu.

Barca ima iskustva u ovakvim utakmicama. Barca ima vrhunskog taktičara i motivatora na klupi, koji je u finalima gotovo nepobjediv (skinuo ga je prvi puta Mourinho u ovogodišnjem Kupu kralja). Barca ima taktičkih podvarijanti, ali uglavnom igra jednim stilom, stilom koji je protivnicima nerješiva enigma.

Bez obzira što je United veliki klub, Barca izaziva i strah kod protivnika. Stvorena je fama o njihovoj igri, s razlogom. Barca ima presing, trokute, akcije, strpljenje. Barca je odmorna. Barca ima pozitivno iskustvo s Wembleyja gdje je osvojila prvi naslov prvaka Europe. Barca igra za povijest, treba joj ova kruna za onaj status kakav ova generacija priželjkuje, i zaslužuje.

Barca ima Lionela Messija. I rest my case.