Iz Rusije s ljubavlju

"Rus, kažeš? Onda proklet bio Rus koji te izmislio", ne skrećući pogled s ekrana nadopunila je kletvu gospođa s početka priče. Znojnim je prstima prebirala po tipkovnici, vješto okretala raznobojne kockice i poput Pepeljuginih cipelica svakoj pronalazila savršen smještaj.

Svjesna da je od vlastitog rekorda i dovršetka savršenog tornja dijeli tek jedan dugačak segment, jedan zeleni djelić koji čini razliku između izgubljenog prijepodneva i svrsishodno potrošenog vremena, bila je zadovoljna da je krivca za eventualan neuspjeh mogla barem geografski locirati. "Ovo ionako samo Rus može smisliti", procijedila je kroz zube.

Jedva je dovršila rečenicu kada se s vrha ekrana, zelen i ravan poput irske doline, ukazao poznat joj i toliko potreban oblik. "Evo ga", ciknula je veselo i preusmjerila prst ka tipki za okretanje, kada se u njenoj neposrednoj blizini glasnom i iritantnom zvonjavom oglasio telefon.

U djeliću sekunde koji je trajao cijelu vječnost prst je promašio odredište, a od savršenog tornja i rekorda ostala je tek želja i vrisak koji se odbijao od zidova hodnika. "Šta je, šta hoćeš", zaurlala je nesuđena rekorderka u slušalicu.

"Je li to Zavod za zapošljavanje", tiho i preplašeno javio se ispucali glas s druge strane u čijem se engleskom izričaju nazirao strani naglasak.

"Da, što hoćeš, posao? E, pa nema posla, jesi čuo za recesiju", bezobrazno je uzvratila službenica, dok joj je s ekrana prkosila lebdeća poruka "Game over".

"Ja bih vas svejedno zamolio, ako biste bili ljubazni pogledati, traži li netko nogometnog trenera, ako može u Premier ligi? Malo mi je hitno", upitao je ponizno sugovornik.

"Čisto sumnjam da ima, ali ajde, kad ste već na liniji", kazala je službenica i stala nabadati po tipkovnici uz poneki klik mišem. "A recite mi koliko radnog iskustva imate?"

"Pa, ovaj... nemam baš puno, samo godinu dana", sramežljivo je odgovorio.

"Godinu dana?", začudila se naglas službenica, a njena je kolegica pogledala preko naočala i nastavila listati The Sun. "Gospo'n, pa tko će vam dati posao u Premier ligi s godinu dana iskustva?"

"Kako to mislite? Netko već jest, i skupo me platio. Znate, bio sam dobar, ali stvari su krenule nizbrdo i sada više nisam siguran. Bojim se da su mi dani odbrojeni", plaho je odgovorio egzotičnim naglaskom.

Službenica je prasnula u smijeh. "Godinu dana iskustva i šef vas je skupo platio? Taj je sigurno Rus", nije propustila narugati se mrskoj joj nacionalnoj pripadnosti.

Nekoliko sekundi tišine prekinuo je glas pun nevjerice. "Ali, ka... kako ste znali", drhtavim glasom upitao je sugovornik.

"To samo Rus može smisliti", odbrusila mu je i zaustila reći zbogom. "Žao mi je, trenutno nema nikakvih ponuda za posao, doviđ..."

"Čekajte, čekajte, možete li mi još pogle…", pokušao je glas s druge strane linije.

"Ne mogu, rekord se neće sam srušiti", odbrusila je i prekinula vezu. S vrha ekrana već su padale prve kockice...

Iz Rusije s ljubavlju

Vjerovali ili ne, cijela priča još uvijek je samo plod Pacijentove pretjerano bujne mašte, no ako ćemo vjerovati medijima kojima gotovo nikada ne treba vjerovati, osim kada govore istinu, karijera Andrea Villas-Boasa na Stamford Bridgeu završena je i prije nego je imala prilike uzeti maha.

"Nije gazda bez veze platio 15 milijuna eura da me izvuče iz Porta, niti će platiti pravo bogatstvo kako bi me istjerao iz Chelseaja", odgovorio je otprilike Villas-Boas na iskrenu zabrinutost novinara oko njegove sudbine, smetnuvši s uma da Roman Abramovič spomenutu svotu novca potroši na obično noćenje s doručkom.

Abramovič je od dolaska u Chelsea u svibnju 2003. godine zalupio vrata za Claudiom Ranierijem, Joseom Mourinhom, Avramom Grantom, Luizom Felipeom Scolarijem, Guusom Hiddinkom i Carlom Ancelottijem, a da si nijedan od navedenih stratega prethodno nije dozvolio luksuz da izgubi dvije uzastopne utakmice na domaćem travnjaku.

Kako se Rus u povijesti nije pokazao strpljivim poslodavcem (vidi prethodni odlomak), mediji su otvoreno počeli špekulirati o nasljedniku drskog Portugalca, koji se usudio nanizati tri poraza u posljednje četiri utakmice i već sada zaostati za vodećom momčadi lige 12 teško dostižnih bodova.

Nije Abramoviču pomoglo ni što je nedavno zagrabio u Liverpoolov bazen igrača i iz njega oteo dvojicu koji su mu protekle sezone razbili najomiljeniju plavu igračku. Međutim, Fernando Torres i Raul Meireles u plavom su dresu dobili mizernu minutažu, dok je glavna uloga, kao za inat ruskom oligarhu, pripala bivšem igraču Chelseaja, Glenu Johnsonu.

Slijedom zbivanja u nedjeljnom derbiju, logično je očekivati kako će se u siječanjskom prijelaznom roku Johnson vratiti na Stamford Bridge, a njegovim će putem i Maxi Rodriguez koji je do ogleda s Chelseajem minute skupljao tek u Pro Evolution Socceru ili Fifi 12, ali ga to nije spriječilo da zagorča život velikom rivalu.

U usporedbi s Chelseajem, čak je i Liverpool djelovao poput momčadi koja ima i glavu i rep, premda je proteklog tjedna na domaćem terenu spašavao bod protiv Swanseaja. Dodamo li tome da Luis Suarez niti jednom nije morao simulirati jedanaesterac, jasna je dominacija Redsa, čiji će mi navijači vjerojatno oderati kožu jer im bez fige u džepu ne mogu udijeliti ni kompliment.

Prije nego se to dogodi i prije nego horde crvenih pokrivno tkivo Pacijentova trupa iskoriste kao slikarsko platno na kojem će temperom iz inata naslikati grb Liverpoola, u svoju obranu ću reći kako je mnogo toga u sastavu Redsa ove nedjelje izgledalo vrhunski, o čemu svjedoči i lista pet najboljih pogodaka 12. kola, no o tome nešto kasnije.

"Nema ni govora o prijelaznom razdoblju niti ću tražiti vremena i strpljenja kako bih radio svoj posao", kazao je naizgled smireni Villas-Boas, premda je i njemu jasno da se Chelsea doista nalazi na prekretnici. Čak 12 od 26 igrača koji su mu trenutno na raspolaganju do kraja 2012. godine bit će stariji od 30 godina i naivno je vjerovati da se na Stamford Bridgeu ne sprema popriličan remont. Remont kojeg bi i sam mogao biti dio jer, znate, Guus Hiddink odjednom je slobodan.

Problem je jedino što obilne i razuzdane potrošnje kakva je proslavila Romana Abramoviča više ne može biti, jer nad glavama europskih klubova sada visi Uefin financijski fair-play. Ipak, da ne ispadne da nad Stamford Bridgeom borave samo tamni oblaci i neizvjesna budućnost, navijače Chelseaja razvedrit ću informacijom koju sam tek dobio iz izvora bliskih Petru Čechu, odnosno ekskluzivnom prezentacijom outfita kojeg će vratar Chelseaja nositi sljedeće sezone.

197 problema, ali bodovi nisu jedan od njih

Kad sam već spomenuo financijski fair-play, o kojemu sam opširnije pisao tijekom ljetne pauze, s neskrivenim nestrpljenjem očekujem dokument kojim će Manchester City na sljedećoj reviziji potrošnje pokušati opravdati monstruozan i proteklog tjedna javnosti obznanjen minus od 197 milijuna funti.

"Vidi, Tevez!", povikat će Roberto Mancini i pokazati kažiprstom kroz prozor, a dok strogi Uefini revizori u savršeno ispeglanim odijelima shvate kako iza njihovih leđa nema ničega, a kamoli buntovnog argentinskog reprezentativca, lukavi će Talijan između jedinice i devetke ucrtati decimalni zarez i nevino se nasmiješiti.

Možda zvuči kao geg iz Chaplinova filma, no ovoga trenutka taj mi se potez očajnika čini jedinim načinom na koji Manchester City može ući u okvire dozvoljene mu potrošnje. Šeik Mansour i vodstvo kluba objašnjavaju kako je inicijalna potrošnja bila neophodna da bi se klub osovio na noge i pripremio za let na željenim visinama, a pogled na tablicu svakako im ide u prilog.

City se naime popriličnom lakoćom obračunao s do subote neporaženim Newcastleom i pritom nije morao ubaciti niti u četvrtu brzinu. Premda su se igrači nakon reprezentativne pauze skupljali sa svih krajeva svijeta, koncentracija napadačke kvalitete i sirove snage na Etihadu je tolika da polovica Mancinijeve momčadi može prespavati utakmicu i svejedno se probuditi kao pobjednik.

Na drugoj pak strani Manchestera, tamo gdje stanuje još uvijek aktualni prvak, neinformirani bi prolaznik mogao pomisliti da je nakon debakla u gradskom derbiju i šestice u mreži Davida de Gee klub uručio otkaz Alexu Fergusonu i potom angažirao Vahida Halilhodžića.

Naime, tri utakmice nakon spomenutog šamaranja mrtvog magarca United je riješio u svoju korist najnižim mogućim ishodom koji se još uvijek može nazvati pobjedom. Tri utakmice, tri pogotka i devet bodova, zadovoljno će trljati ruke optimisti, dok će se oni iz suprotnoga tabora opravdano pitati gdje je nestala lepršavost s početka sezone.

Kako sada stvari stoje, odlepršala je s Old Trafforda i sletjela na Emirates, udahnuvši novi život već otpisanoj momčadi Arsenala. Topnici su nakon sramotnog početka sezone, koji je mnoge navijače tjerao na pomisao kako bi vrijedilo oduzeti si život i okončati muke, dospjeli na prag najbolje četvorke engleskog nogometa.

Jedini problem zasad predstavlja detalj da golove postiže isključivo Robin van Persie, što bi sljedećim protivnicima Arsenala mogao biti poprilično jasan putokaz na koga valja obratiti posebnu pozornost. Dok se to ne dogodi, Nizozemac će uživati u najboljem razdoblju karijere jer u 2011. godini uspio je utrpati ni manje ni više nego 31 pogodak.

Red je ovaj predugačak i ipak nepotpun pregled kola dovršiti u revijalnom tonu, pa ćemo se dohvatiti subotnjeg derbija začelja u kojemu su Wigan i Blackburn postigli gotovo petinu Van Persiejevih ovogodišnjih pogodaka, ali su se i jedni i drugi bili prisiljeni zadovoljiti tek podjelom bodova.

Suprotno očekivanjima, cijelu je utakmicu vrijedilo vidjeti, što nije tvrdnja koju ćete često čuti u istoj rečenici s Wiganom i Blackburnom. Međutim, ni šest pogodaka, ni iznimna požrtvovnost, ni činjenica da je jedanaesterac za Blackburn u sudačkoj nadoknadi izborio vratar Paul Robinson tijekom izleta u protivnički šesnaesterac, ne mogu se nositi s vjerojatno najvećim WTF trenutkom sezone.

Dame i gospodo, drugi pogodak Blackburna.

Trik kakvog su još prije gotovo pet godina u Baselu izveli Mladen Petrić i Ivan Rakitić na posve pogrešan način, ali s uspješnijom završnicom, plagirali su Aiyegbeni Yakubu i Morten Gamst Pedersen, a od ishoda te akcije još dugo se neće oporaviti ni sudac Andre Marriner, ali ni igrači jedne i druge momčadi.

Dok će se gosti smijuljiti poput dječaraca koji su neopaženo poharali susjedovu trešnju, sudačka trojka tjednima će ispirati svoje ime sa stupa srama, a domaćin bjesniti na više sile koje su im otele dva u konačnici iznimno važna boda.

"Ne znam što reći (kakvu posluku porati, op.a.). Ako budem iskren, upast ću u nevolje i koštat će me puno novca. Teško je prihvatiti ovakvu sudačku odluku i teško je uopće objasniti što se dogodilo. Mogu gledati snimku toga gola deset puta i još uvijek neću razumjeti", tužno je nakon utakmice zborio menadžer Wigana Roberto Martinez.

Peta kolona

Poput slovenskog vojnog zrakoplova koji se ne može okrenuti bez povrede zračnog prostora susjedne države, Engleski pacijent u svojim skokovima kroz Englesku nerijetko počini carinski prekršaj i nađe se u prostoru susjednih država, ali gotovo nikad izvan granica Ujedinjenog kraljevstva. Nekadašnjeg ili sadašnjeg, nije bitno.

Priča koju ovoga tjedna nisam mogao prešutjeti počinje u Republici Irskoj, gdje je irski navijač Conor Cunningham odlučio kako bi bila dobra ideja otputovati u Tallinn na kvalifikacijski susret s Estonijom, ali bez ulaznice, bez novca i bez bilo kakvog strateškog plana ulaska na stadion.

Preko Londona, Stockholma i Rige, nakon 24 sata putovanja Cunningham se napokon dočepao glavnog estonskog grada i potražio preprodavače ulaznica kako bi se raspitao o cijeni. Kako su mu taj vrijedni komadić papira preprodavači namjeravali prodati za 600 eura, odlučio je na utakmicu doći u vlastitom aranžmanu – besplatno.

Prvi pokušaj završio je neslavno. Njegovu krinku zaštitara prozreli su "kolege" pravi zaštitari i zabranili mu ulaz u Le Coq Arenu, ali naš junak se nije predavao. Zamijetio je otvorena vrata iza kojih je pronašao vreću s nogometnim loptama i, ne biste vjerovali, službenu trenirku estonske nogometne reprezentacije.

Cunningham se u kratkom roku presvukao, prebacio vreću s loptama preko leđa i hladnokrvno ušetao u stadion bez suvišnih pitanja od strane djelatnika osiguranja. Nakon što se neko vrijeme motao po stadionu, odlučio je cijelu avanturu odvesti na novu razinu pa je uoči početka utakmice sjeo na estonsku klupu za pričuve!

Punih 15 minuta utakmice ludi je Irac sjedio na estonskoj klupi uz izbornika Taarma Rutlija, nakon čega je od strane Uefinog dužnosnika premješten na nešto manje atraktivnu poziciju blizu sredine terena, gdje je čak dohvatio nekoliko lopti i vratio ih igračima. Tamo je proveo još petnaestak minuta, a kraj utakmice dočekao je na jednom od praznih mjesta na tribini.

Ni ovdje priči nije kraj. Po završetku utakmice i nakon uvjerljive pobjede Republike Irske, ušetao je na travnjak i počeo slaviti s irskim reprezentativcima, te nekolicinu njih zamoliti i za dres. "Keith Andrews mi je obećao dres, ali kad je otišao u svlačionicu više nisam mogao do njega", ispričao je kasnije Cunningham.

Prizor čovjeka u trenirci estonske reprezentacije kako slavi visoku pobjedu Iraca ipak nije mogao proći neopažen. Djelatnica estonskog nogometnog saveza prišla je maskiranom Ircu i pokušala s njim razgovarati, na što joj je on odgovorio kako mora vratiti vreću s loptama. Potom je zgrabio vreću i otrčao s terena. Ravno u legendu.

Tko ne vjeruje Engleskom pacijentu, vjerovat će video zapisu kojeg vam tako ljubazno prilažem ispod ovoga paragrafa, a želite li priču iz prve ruke poslušajte Irčevo gostovanje na radiju ili pogledajte snimku koju je snimio vlastitim mobitelom, tek koji metar od klupe estonske reprezentacije.

"Još uvijek ne vjerujem što mi se dogodilo, ovo je jedno od najnevjerojatnijih iskustava u mom životu", kazao je kasnije Cunningham, a mi ćemo se jednoglasno složiti.

Sudačka nadoknada

Svoj doprinos irskoj komediji dao je i Damien Duff, koji nije bio prisutan kad je pao dogovor u kojem smjeru valja gledati prilikom izvođenja himne. Otegotna okolnost su i zatvorene oči, zbog kojih nije primijetio da je čitavu himnu otpjevao u suprotnom smjeru.

Sjećate li se Emmanuela Ebouéa? Ma sigurno se sjećate, to vam je onaj branič Arsenala koji je uvijek pronašao načina u sudačkoj nadoknadi upropastiti sve ono što je njegova momčad stvarala proteklih 90 minuta.

Eboué je ove sezone dres Topnika zamijenio onim turskog Galatasarayja, no navijači Arsenala nisu mu zaboravili sve propuste, pa su nabavili ulaznice za susret s Bešiktašem i sirotog reprezentativca Obale Bjelokosti zasuli tvrdim i nešto manje tvrdim predmetima.

Dobro, lažem. Nije riječ o navijačima Arsenala, no bila bi to dobra priča.

Nogometni suci rijetko se smiju, ne zbijaju šale i lako se hvataju džepa s kartonima. Mike Dean odlučio je razbiti predrasude o ljudima u crnom, pa se uoči utakmice između Swanseaja i Manchester Uniteda malo poigrao s kadrom u kojem je plavokosa novinarka samo pokušavala raditi svoj posao.

Šaljivih ljudi u tunelu bilo je i na White Hart Laneu, gdje je Sebastian Bassong u posljednji tren primijetio kordon britanskih vojnih snaga, kroz kojega je potom promarširao i na kraju pristojno salutirao.

Didier Drogba se pak nehotice našalio s polovicom Stamford Bridgea, gledateljima pred malim ekranima i sportskim komentatorima. Njegov slobodan udarac odsjeo je nekoliko centimetara pored vratnice, no mnogi su se prevarili i počeli slaviti pogodak. U izravnom prijenosu pogodak je čak i upisan Chelseaju, što je siguran znak da je masovnoj obmani povjerovala i režija.

Premda u prvenstvu sasvim solidno guraju i već sada su poprilično odmakli od konkurencije, klubovi iz Manchestera mogli bi već nakon prvoga kruga Ligu prvaka pratiti samo s malih ekrana. Doista teško predvidiv rasplet natjecanja u skupinama mogao bi vodeći dvojac Premier lige ostaviti bez drugoga kruga, no eventualno izvrgavanje ruglu ostavit ćemo za neku drugu kolumnu. U međuvremenu, rugat ćemo se donjem rublju Samira Nasrija iz sinoćnjeg susreta s Napolijem.

Ne tako davno, u jednoj od prethodnih sezona Engleskog pacijenta, upoznao sam vas s Danielom Levineom, vrlo vještim imitatorom nama znanih sportskih djelatnika. Na naše veselje, Daniel se vratio i ovaj put jednako dobro imitira (redoslijedom pojavljivanja): Thierryja Henryja, Avrama Granta, Josea Mourinha, Arsenea Wengera, Alana Hansena, Andrea Villas-Boasa i Emmanuela Adebayora. Uživajte!

Šećer kao i uvijek dolazi na kraju, a s njim i najboljih pet pogodaka 12. kola Premier lige. Pozdrav do sljedećeg tjedna!