Što Rijeka može naučiti od Cedevite?

Pet godina trebalo je Cedeviti za osvajanje svog prvog trofeja u povijesti. Pet godina slaganja, griješenja, dobro uloženog i bačenog novca, krivih procjena i učenja uglavnom na vlastitim pogreškama. Prošlog tjedna "zagrebački crveni" osvojili su svoj povijesni, prvi trofej. Kao krunu svega onoga što su kroz proteklih pola desetljeća "uozbiljavanja" nekoć drugorazrednog Hiron Botinca prošli "šef svih šefova" Emil Tedeschi i njegov prvi operativac Mladen Veber.

Cedevita je strpljivo čekala svoj trenutak. Iz godine u godinu zadavali su si nove ciljeve i nove zapreke koje treba preskočiti. Nekoć su to bili Zabok i Dubrovnik, zatim Split i Zadar, pa Cibona i Zagreb, uskoro možda i Partizan i Maccabi. Ne vjerujete? A jeste li vjerovali da će Cedevita "razdrmati" čitav glavni grad, natjerati Zagrepčane koji ne spadaju u kategoriju "korporativnih navijača" da ih dođu bodriti, da zbog njih napune Draženov dom, da se o Cedeviti priča više i ozbiljnije nego o jednoj Ciboni, o Zagrebu da ni ne govorimo?

Ove sezone svojom su ozbiljnošću i organizacijom preskočili i one koji su im uručivali taj njihov prvi trofej. Što, ruku na srce, i nije neki poseban izazov. Da u HKS-u imaju i zrno Cedevitinih organizacijskih sposobnosti i vizije vlastite budućnosti ne bi im se događalo da umjesto podizanja, uporno snižavaju kriterije i kvalitativne razine, pa domaćinstvo završnog turnira organiziraju u dvorani u kojoj se više ne može igrati ni jedno ozbiljno natjecanje. Što automatski znači da sam HKS svoja natjecanja proglašava neozbiljnim. Da ni ne govorimo o svinjariji koja je napravljena na onom tužnom okupljanju "svih zvijezda" u Križevcima, kad nečiji ego nije dozvolio odavanje počasti nekoliko sati ranije preminulom Miloradu Mosoru Bibiću. Ako nisu htjeli odati počast novinaru koji ih je kritizirao, svakako su morali dugogodišnjem košarkaškom radniku.

Naša košarkaška organizacija skoro pa da nije zaslužila događanje ovakvog kluba koji uporno podiže vlastite granice i kriterije. Cedevita nije uspjela kao proizvod nekakvog hrvatskog sustava, nego njemu usprkos. Ne samo košarkaškog, nego i političkog, u kojemu im se iz gradskih struktura poručuje kako "moraju biti sretni što su dobili dvoranu, a ne kukati što im se ne daje novac jer su ionako privatan klub". Zanimljivo, upornima, sposobnima i uspješnima ne treba pomagati, jer će oni pomoći sami sebi. A gubitašima bez vizije i plana treba ubrizgavati milijune. To je slika današnjeg hrvatskog društva, ne samo sportskog.

Prošlog tjedna nogometna Rijeka doživjela je "prosvjetljenje". Klubu s Kantride dogodilo se ono što snivaju svi sportski klubovi ne samo u Hrvatskoj, nego i širom zemaljske kugle. Stigao je "mecena", sanirao sve dugove i najavio puno lijepih stvari u budućnosti. Ushićenje među zaljubljenicima u riječki klub bilo je razumljivo, a Gabriele Volpi postao najomiljeniji i najpopularniji lik na Kvarneru.

Rijeka je dobila "vjetar u leđa", dobila je veliku priliku, sad je jedino pitanje hoće li je znati materijalizirati. Financijska stabilnost osnova je svakog uspješnog sportskog projekta, pri čemu količina novca čak nije ni presudan faktor u dugoročnom promišljanju kluba. Za uistinu pravi posao i dugoročno lijepu priču na Kantridi će biti ključne tri stvari:

- odabir pravog upravljačkog i stručnog kadra
- jačanje omladinskog pogona
- strpljenje

Bez i jedne od ove tri komponente Rijeka usprkos financijskoj stabilnosti neće dugoročno izaći iz rezultatske prosječnosti.

Ono što nudi optimizam su izjave koje su novi riječki "upravitelji" dali prilikom predstavljanja. Osim jedne ishitrene izjave za "navijačke potrebe" o "Rijeci koja bi mogla napraviti nešto više u Europskoj ligi", sve ostale izjave su bile prikladne situaciji. Iako je razumljiva navijačka euforija, pričati o "nečemu višem u Europskoj ligi" zaista nije ni realno, ni potrebno. Rijeku u neposrednoj budućnosti čekaju puno prizemnije i manje bajkovite zadaće. Stabilizacija kluba na svim razinama i penjanje stepenicu po stepenicu tek kad se prethodna dobro utvrdi i arhivira.

Cedevita je u pet godina prošla sve razvojne faze, a prave stvari počele su joj se događati tek kad je financijsku stabilnost i proširenje budžeta pratilo i uspješno "kadroviranje". Zajedno s momčadi rastao je i klub na svim razinama i danas se može reći da imaju i najbolju momčad i najbolji klub u državi. Danas ta Cedevita ima pravo razmišljati o titulu prvaka i o Euroligi, dok to prije nekoliko godina usprkos financijskoj stabilnosti i budžetu nije mogla.

Rijeka ima mnoštvo komparativnih prednosti u odnosu na Cedevitu, ali i jednako toliko dodatnih problema koje Cedevita nije imala. Rijeka ima tradiciju, grad u kojemu nema konkurenciju, navijače koji su joj privrženi, ljude kojima je do kluba stalo. S druge strane, to znači i puno veći pritisak nego što su ga imali u Cedeviti, koja je mogla puno lakše i tiše griješiti i učiti na svojim greškama. Rijeci će to biti teže. Ne treba smetnuti s uma ni da je košarka puno jeftinija od nogometa i da u košarci s budžetom od dva milijuna eura možete biti konkurentni u Eurokupu ili igrati u Euroligi, dok u nogometu s dva milijuna eura baš i ne možete računati na ozbiljne stvari u Europskoj ligi, Ligu prvaka da i ne spominjemo.

Zato je i ključna stvar u cijeloj priči imati dobar projekt, jer pametna ulaganja u nogometu često znače prevagu. Rijeka ne smije upasti u zamku rastrošnosti i brzog rezultata pod svaku cijenu, jer će se brzo i razočarati. Garancija da se neće trošiti bez ikakvih kriterija, što je od preoblikovanja radio Hajduk, leži u činjenici da Volpi daje svoj novac, što znači da ga sigurno neće rasipati bez ičije odgovornosti. U Rijeci moraju biti svjesni da nikad neće imati toliko novca da mogu glumiti "hrvatski Manchester City", stoga bi se puno pažnje moralo posvetiti omladinskoj školi i stvaranju vlastite baze koja će se nadopunjavati kvalitetnim pojačanjima. To je zasad jedino što Cedeviti nedostaje.

Volpi je Rijeci "poklonio" šansu, ali pravi posao tek je ispred Kantride. Puno toga su mogli naučiti iz primjera nekih drugih hrvatskih klubova, a na Riječanima je da odaberu najbolji i dugoročno najpametniji put. Ovaj "poklon s neba" Rijeka ne smije propustiti.