Tehnologije za budućnost

Trenutak kasnije zastao je u golemom i bogato osvijetljenom predvorju kako bi osmislio sljedeći korak. Otvorenih je usta zadivljeno gledao oko sebe i znojem ovlaženim dlanovima gnječio zgužvanu vrećicu, poput prosjaka koji u njoj nosi sav svoj imetak.

"Kako vam mogu pomoći?", cvrkutavi ženski glas dobacio je s recepcije, vješto skrivajući nervozu zbog iznenadnog i nenajavljenog posjetitelja čiji podočnjaci i lice koje žudi za oštricom žileta nisu ulijevali povjerenje.

"Vi ne možete...", odsutnim je glasom odgovorio posjetitelj. Šarao je pogledom po predvorju i napokon ugledao hodnik ponad kojega je jasno čitljivim slovima pisalo: "Tehnologije za budućnost". "… ali oni mogu", dovršio je rečenicu i žurnim se korakom uputio prema novom odredištu.

Lutao je od vrata do vrata, čitao pločice s imenima, prezimenima i titulama profesora, magistara i doktora znanosti i već gubio strpljenje kada mu se pogled zaustavio na uredu s brojem devet. "Voditelj biotehnološkog laboratorija", pisalo je ispod imena, prezimena i titule koje je odmah prepustio zaboravu.

Bez kucanja upao je u ured i povikao: "Pomagajte, novac nije problem!"

Iznenađenom i umjereno prestravljenom vlasniku ureda u grlu je zastao komadić doručka, a nakon kratkotrajne borbe za prohodnost dišnih putova i goli život, iz koje je izašao kao pobjednik, drhtavim je glasom prozborio: "Tko ste vi, pobogu, i kako se usuđujete ovako upasti u moj ured?"

"Abramovič. Roman Abramovič. Trebam vašu pomoć, novac nije problem", otkrio je uljez svoj identitet, prišao radnom stolu i s njega jednim pokretom ruke pomeo papire, prijenosno računalo, napola pojedeni sendvič, šalicu kave i obiteljsku fotografiju još uvijek prestrašenog voditelja laboratorija.

Potom je razmotao plastičnu vrećicu i njen sadržaj istresao na sada praznu površinu stola. Nečiste čaše i šalice, prljavi ručnik i donje rublje, rabljena četkica za zube i češalj te jedan naizgled iskorišteni kondom prosuli su se po stolu čovjeka na čijem se licu jasno moglo pročitati gađenje.

"Što je ovo, što radite?", upitao je znanstvenik namrštena lica.

"DNK", odvratio je kratko Abramovič.

"Šta DNK?"

"Deoksiribonukleinska kiselina! Jesam li ja ovdje znanstvenik ili vi?", povikao je Abramovič u nevjerici.

"Znam što je DNK, ali ne razumijem što hoćete od mene", reče znanstvenik.

"Vi izgleda ne čitate sportske stranice u novinama", zakolutao je očima Abramovič, iz džepa sakoa izvukao kemijsku olovku i njome stao prebirati po predmetima koje je trenutak ranije istresao na stol.

"Iz ove čaše pio je Jose Mourinho, iz ove šalice Claudio Ranieri. Ovim se prljavim ručnikom brisao Guus Hiddink, a ovo donje rublje…", zastao je na trenutak i namrštio se. "… ovo donje rublje nosio je Luiz Felipe Scolari."

"Ako se ne varam, četkicu za zube i češalj koristio je Carlo Ancelotti, a kondom…", vrhom olovke pokazao je na smežurani komadić gume. "Kondom je, naravno, od pohotnog lisca Avrama Granta."

Zadržavši krajnjim naporom netom pojedeni doručak u probavnom sustavu, šef laboratorija udaljio se korak-dva od stola, duboko udahnuo i pogledom prostrijelio Romana Abramoviča. "Gospodine, ja ću sada pozvati osiguranje ako mi ne kažete zašto ste ovdje i što hoćete od mene!"

"Pa jeste li vi genetski laboratorij ili ne?", izgubio je strpljenje Abramovič. "Donio sam vam hrpu nasljednog materijala, mućkajte, miješajte, kuhajte i klonirajte mi menadžera koji će zadovoljiti zahtjeve nogometnog kluba Chelsea", mahao je rukama gazda sa Stamford Bridgea.

"Evo, da vam pomognem. Od Mourinha uzmite aroganciju i odnose s medijima, od Ancelottija obrvu i onaj dio koji nam je donio duplu krunu, a od Granta spolni nagon i vještinu dolaska do finala Lige prvaka. Iz Hiddinkova ručnika iscijedite struku i iskustvo i dodajte južnjačkog začina iz Scolarijevih gaća. Zovite me kad ste gotovi, novac…"

"… nije problem. Da, shvatio sam. Znate li što jest problem", dovršio je rečenicu znanstvenik i uzvratio pitanjem. "Problem je što kloniranje ljudi nije dozvoljeno po britanskim i europskim zakonima, a čak i da jest, najveće znanstveno dostignuće ovoga laboratorija je kloniranje svježeg krastavca."

"Krastavca? Kakav ste vi to genetski laboratorij!? Jel' onaj preko puta može napraviti ovo što tražim", nije se predavao Abramovič, pokazujući prstom u smjeru iza svojih leđa.

"Gospodine Abramovič, ne slušate me. NITKO ne može napraviti to što tražite, zakonom nije dozvoljeno, da ne govorim da je biotehnološki nemoguće uzimati pojedine osobine ljudi i umiješati ih u jednu osobu", smirenim glasom pokušao je objasniti znanstvenik.

Abramovič je umuknuo i nekoliko trenutaka staklena pogleda zurio kroz svoga sugovornika, a potom se trgnuo. "Kažete da ne možete miješati osobine, klonirajte mi onda samo jednog čovjeka!" Gurnuo je ruku u džep i izvukao naizgled praznu epruvetu.

"Ovdje sam pospremio dlaku s glave Alexa Fergusona, još je svježa, samo par tjedana stara. Klonirajte mi njega, novac nije problem", ponizno je zamolio Abramovič na rubu očaja.

"Gospodine, posljednji put ponavljam da takvo što nije moguće, da je zabranjeno i da ovaj laboratorij ne može klonirati ljude. Osim toga, čak i da je moguće, čak i da je dozvoljeno, čak i da smo najveći stručnjaci u kloniranju ljudi, imate još jedan veliki problem", stručnjaku s polja biotehnologije razgovor je postajao blago zabavan.

"Koji?", širom otvorenih očiju upitao je Abramovič.

"Morali biste sačekati 50-60 godina da beba Ferguson odraste i stekne trenersko iskustvo, a nema jamstva da bi se klonirana jedinka tim poslom uopće bavila", nasmiješio se znanstvenik.

"P-p-pedeset godina?", zamucao je Abramovič i nakon nekoliko sekundi dugih kao vječnost razmotao plastičnu vrećicu i prišao stolu. Sporim pokretima rukom u vrećicu je jednog po jednog utrpao predmete s nasljednim materijalom bivših menadžera, bez riječi se okrenuo i zakoračio prema izlaznim vratima.

Tamo je opet zastao, pogledao u kut prema košu za smeće i u njega odložio vrećicu. "Doviđenja", šapnuo je promuklim glasom na izlasku i tiho zatvorio vrata.

André Villas-Gone

Kao što sam u prošlotjednoj kolumni naslutio, Roman Abramovič je po sedamsto i devetnaesti put smijenio menadžera Chelseaja i Andréu Villas-Boasu pokazao izlazna vrata, progutavši usput i ogromnu financijsku odštetu koja se vrlo vjerojatno može mjeriti s količinom novca kojeg će Chelsea izgubiti eventualnim propuštanjem plasmana u Ligu prvaka.

Postavlja se stoga pitanje je li otkaz Villas-Boasu najpametnija moguća odluka, a ako za mišljenje upitate statistiku ona će vam odgovoriti potvrdno. Reći će vam tako grana primijenjene matematike da je Chelsea u 27 utakmica osvojio samo 46 bodova, najmanje u posljednjih 10 godina, i podsjetit će vas da je stanoviti Jose Mourinho u dvjema sezonama na kormilu kluba u istom razdoblju uspio osvojiti 68, odnosno 69 bodova.

Zagrabite li dublje ispod površine, doći ćete i do podatka da je Villas-Boas u prosjeku osvajao najmanje bodova po utakmici, samo 1,70. U usporedbi s njim, Mourinho je osvajao 2,33 boda , Avram Grant 2,31, Luis Felipe Scolari 1,96, Guus Hiddink čak 2,62, a Carlo Ancelotti 2,07 bodova po utakmici.

"No brainer", rekli bi oni s engleskog govornog područja. Naizgled, riječ je o odluci kojoj se ne može naći zamjerke, odluci donesenoj na sasvim zdravorazumskim temeljima i odluci koja proizlazi iz jasnih statističkih podataka koji pokazuju da je čovjek koji je doveden kako bi stvorio rezultat kakvoga njegovi prethodnici nisu uspjeli ostvariti – pao na ispitu.

Međutim.

Odluka o otkazu Andreu Villas-Boasu bila bi legitimna i posve razumljiva da papir ne pamti izjave Romana Abramoviča kako će dolaskom mladoga Portugalca nogometni klub Chelsea okrenuti novi list, te kako je njegovo imenovanje menadžerom zalog za budućnost.

Na koncu, odluka o još jednoj trenerskoj smjeni bila bi posve prihvatljiva da skupo plaćeni Villas-Boas od vlasnika kluba nije dobio povjerenje i trogodišnji mandat za potpuni remont i izgradnju nove momčadi, koju niti menadžer stvoren od genetskog materijala svih najuspješnijih svjetskih menadžera ne bi uspio stvoriti u osam mjeseci.

Kakvu to poruku šalje budućem menadžeru Chelseaja? Naslijedit će momčad koja je svakim danom sve starija, surađivati s nestrpljivim i neozbiljnim vlasnikom kluba i imati imperativ ostvarenja instant-rezultata bez stajanja na žulj klupskim velikanima koji se ne mogu pomiriti sa smjenom generacija. Ah, da. Pritom će imati potpunu slobodu koristiti usluge najskupljeg ćorka od napadača na kugli zemaljskoj.

Andreu Villas-Boasu, dakle, presudila je statistika, a definitivno nije pomogao poraz od West Bromwich Albiona. Prvi nakon 33 godine. Prvi nakon čak 15 uzastopnih poraza u najvišem rangu natjecanja, što je apsolutni rekord u dominaciji u svim međusobnim ogledima svih engleskih prvoligaša. Sva je sreća, pa su u tom ogledu nastupili Frank Lampard i Ashley Cole, kako bi na konkretnom primjeru dokazali da je larma u svlačionici opravdana, a Villas-Boas u krivu kada ih izostavlja iz momčadi.

Zato će Roberto di Matteo, trener koji nije uspio u tom istom West Bromwich Albionu, preuzeti kormilo Chelseaja i do kraja sezone pokušati spasiti što se spasiti može, a malo se toga doista može spasiti. I dok će oči nogometnog svijeta biti usmjerene prema Europskom nogometnom prvenstvu, u lipnju i srpnju Abramovič će u potragu za novim menadžerom.

Jednim kojega još nije najurio.

Zakon o nogometnoj (ne)pravdi

Policija u Londonu i Liverpoolu proteklog je vikenda imala pune ruke posla jer s Anfielda i White Hart Lanea stigle su anonimne prijave bezočne krađe bodova. Prema zasad još uvijek neslužbenim informacijama istražitelji su obavili informativne razgovore s Manchester Unitedom i Arsenalom, pod osnovanom sumnjom da su u subotu, u razdoblju od 13:45 do 15:45 sati, te u nedjelju od 17 do 19 sati, iz utakmica u kojima su po mnogočemu nadigrani odnijeli sve bodove i na taj se način ogriješili o članak 47. stavak 1. Zakona o nogometnoj (ne)pravdi.

Arsenal već dva uzastopna kola drskim stizanjem prednosti protivnika i osvajanjem maksimalnog broja bodova prijeti postati zrelom momčadi koju valja shvaćati ozbiljno. Toliko ozbiljno da su umalo stigli četiri pogotka zaostatka za Milanom, što bi bio povijesni trenutak vrijedan divljenja. Dovraga, čak je i Arsene Wenger dobio nagradu za najboljeg trenera mjeseca u Premier ligi, što je francuski strateg popratio duhovitim komentarom da se vjerojatno radi o zamjeni identiteta.

Teško je riječima opisati u koliko je podređenom položaju taj novi Arsenal bio na Anfieldu i koliko je golova mogao primiti prije i nakon što je postigao autogol, kao što je teško riječima opisati što se događa s Liverpoolom i statističkim podatkom da su u 27 utakmica postigli samo 30 pogodaka.

Primjera radi, toliko je Arsenal postigao kada mu oduzmete svih 25 ligaških pogodaka Robina van Persieja, o čijem će briljantnom pogotku svjedočiti slika u pregledu najboljih pogodaka kola, a manje pogodaka uspjelo je postići samo pet klubova Premier lige. Ta, ne treba se čuditi, reći će prosječni frustrirani navijač Redsa, kada su se vratili neugodnoj navici gađanja vratnica umjesto mreže.

To je, naravno, dovoljno dobar razlog da Engleski pacijent s prigodnog semafora obriše prašinu i ukopča ga u struju.

Oni skloniji nešto dubljim analizama kazat će pak kako problem leži u napadaču kojega mnogi proglašavaju vrhunskim, ali ih statistika neumoljivo demantira. Ne, nije riječ o Andyju Carrollu, zar ima takvih koji ga proglašavaju vrhunskim? Radi se o Luisu Suarezu, koji je u 21 prvenstvenom nastupu ove sezone uspio postići samo šest pogodaka. Usporedbe radi, jedan više postigao je Ivan Klasnić.

Daleko od toga da Suarez igra loše. Nedvojbeno se radi o kvalitetnom, vižljastom i brzom igraču kojeg stoperi teško čuvaju i pozitivno drskom napadaču koji se ne libi isprobati nešto novo, naizgled i nemoguće. S druge strane, statistika kaže da je Suarez na razini najvećih potrošača lopte u Premier ligi, koji u usporedbi s Urugvajcem postižu znatno više pogodaka, a za jedan jedini pogodak u prosjeku mu je potrebno čak 14,8 udaraca.

Sve dok je tako i Liverpool će se "hvaliti" najgorim omjerom pretvaranja udaraca u pogotke od samo 9 posto, "dičit" će se brojkom od osam promašenih jedanaesteraca (uključujući i one s Wembleyja) a momčadi poput Arsenala i igrači poput Robina van Persieja, koji je loptu dotaknuo dva puta i postigao dva pogotka, odnosit će bod(ove) s Anfielda.

Od vrlo sličnih boljki bolovao je u nedjeljnom derbiju i Tottenham, koji je u prvom poluvremenu usprkos izostancima Scotta Parkera, Garetha Balea i Rafaela van der Vaarta posve nadigrao Manchester United i mogao postići nekoliko pogodaka, da bi u posljednjim sekundama prvoga dijela primio pogodak koji je Spursima, prema izjavi Harryja Redknappa nakon utakmice, "uništio dušu".

Tottenham je i dalje gospodario loptom, stvarao prilike, pritiskao aktualne prvake, a Manchester United je odolijevao napadima, postigao još dva gola i na kraju odnio glatku i uvjerljivu pobjedu. Čak je i Luka Modrić pokazao da ne igra loše samo u dresu s kockicama, već ponekad zaboravi doći na teren i u onome bijelome s grbom Spursa.

Tottenham je tako u samo dva tjedna definitivno izbačen iz utrke za naslov prvaka, u kojoj će kako sada stvari stoje ljutu bitku do samoga kraja voditi gradski rivali iz Manchestera. Stoga postaje sve teže sustavno ignorirati Manchester City i njihove uspjehe, poput onoga da više od pola stoljeća nitko u ovoj fazi natjecanja nije uspio postići čak 69 pogodaka.

Jednako tako, proteklog sam tjedna sa zavidnim uspjehom uspio skriti podatak da su postali tek šesta momčad u povijesti engleskog prvoligaškog nogometa koja je slavila u 18 uzastopnih utakmica na domaćem terenu, što su u međuvremenu uspjeli poboljšati, pa taj niz sada iznosi 19 utakmica.

Podvučemo li crtu pod dosadašnji tijek natjecanja, čak je i Engleskom pacijentu teško ignorirati činjenicu da se radi o legitimnom kandidatu za naslov, prvi nakon 1968. godine, i ravnopravnom protivniku koji bi koncem sezone mogao stati na put rekordnom, 20. naslovu prvaka Manchester Uniteda.

Dugo se nismo bavili usporedbom preostalih utakmica sezone, pa ćemo u pomoć prizvati već poznatu infografiku, koja pokazuje kako u usporedbi s Unitedom, momčad s Etihada ima poprilično teži raspored u završnici sezone i sada sve jasnijom postaje izjava Alexa Fergusona, koji je nakon remija s Chelseajem izjavio kako će ožujak donijeti mnoge odgovore. Dok branitelja naslova očekuju ogledi s momčadima iz sredine ili donje polovice ljestvice, pred Cityjem su znatno zahtjevniji susreti s Chelseajem i Arsenalom uz nekoliko nezgodnih gostovanja.

Ne dobijemo li pak odgovore u ožujku, oni će definitivno doći u travnju. Ako nigdje drugdje, tada na Etihadu, gdje nas 30. travnja čeka utakmica zbog koje će vrijeme stati, a Engleski pacijent još jednom završiti u bolničkom krevetu.

Tek koju sekundu prije isteka regularnog tijeka kolumne, ostalo je vremena za podsjetnik da je nedjeljni program 27. kola otvoren Tyne-Wear derbijem između Newcastlea i Sunderlanda. Pitate li se gdje je nestao onaj nekadašnji engleski nogomet, pun žestokih okršaja, uklizavanja u tkivo i kosti, žutih i crvenih kartona, jedanaesteraca i razbijenih glava, uživajte...

Ako ikoga zanima, konačan je ishod bio 1:1, a nakon svega viđenog ne čudi izjava suca Mikea Deana koji je na pitanje kako se osjeća nakon upravo završene utakmice kazao: "Iscrpljen sam."

Sudačka nadoknada

O kakvom se paklenom dvoboju velikih lokalnih rivala radilo najbolje govori prilog s BBC-ja, gdje su uz pomoć Martina Keowna i Marka Lawrensona pokušali analizirati utakmicu, ali se na sam spomen Newcastlea i Sunderlanda oglasio protupožarni alarm, te voditelja i goste u studiju poslao na prisilni time out.

U BBC-ju proteklog vikenda očito puno toga nije "štimalo", jer njihov je novinar po završetku utakmice s Boltonom u mix zoni umjesto blijedoga Talijana sijede kose pred sobom iz nekoga razloga vidio nekoliko desetljeća mlađeg i tamnoputog mu sunarodnjaka Marija Balotellija.

Na pitanje: "Mario, kako ste zadovoljni obavljenim poslom", menadžer Cityja dobro se snašao i ispravio novinara kazavši kako mu je ime Roberto, ali bi volio biti Mario jer je mlad. To je ujedno i jedini razlog zbog kojeg bi Roberto želio biti Mario, jer nestašnom Balotelliju upravo je odrezao monstruoznu kaznu od 250.000 funti (da, četvrt milijuna funti, dva milijuna i 270 tisuća kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke) iz razloga što je noć uoči utakmice s Boltonom proveo zabavljajući se sa striptizetama. Nadam se da su bile vrijedne toga.

Informacije radi, novinar britanske javne televizije na kraju je ipak uspio odraditi intervju te je na kraju razgovora upitao Mancinija što misli o pet bodova prednosti koje je City u tome trenutku imao u odnosu na United. Mancini je u sekundi odgovorio: "Nije pet, nego dva. United će sutra pobijediti."

S obzirom na uspješnu prognozu, novinaru sljedeći put predlažem da Mancinija upita tko će biti prvak, kako bi nas sve riješio neizvjesnosti.

Jedan navijač Topnika na Anfieldu s neskrivenim je oduševljenjem ove subote poželio dobrodošlicu nekom novom Arsenalu i potom nestao s tribine. Za domaću zadaću probajte ga zamisliti u utorak navečer, nakon što je Arsenal postigao treći pogodak prije kraja prvog poluvremena.

Nekoć davno vlasnik Newcastlea Mike Ashley dičio se što na tribinama može gledati utakmice s običnim navijačima i ispijati pivo, a nekoliko dvojbenih odluka kasnije na stadion kojeg je preimenovao u ime svoje tvrtke morao je dolaziti uz obvezni angažman tjelohranitelja.

Vlasnik Queens Park Rangersa Tony Fernandes krenuo je njegovim stopama. Kao što svjedoči videosnimka, još uvijek može sjesti među navijače i s njima dijeliti emotivne krajnosti, no s obzirom da je nedavno Neila Warnocka na klupi zamijenio Markom Hughesom, savjet Engleskog pacijenta je da počne listati žute stranice u potrazi za pouzdanom zaštitarskom tvrtkom.

Znam da drhtite pred zidom neizvjesnosti koji skriva najbolje pogotke kola, a ovoga tjedna bilo je pravih bisera. Alex Song i Robin van Persie shvatili su da im suradnja dobro ide, pa su reprizirali jedan od najljepših pogodaka sezone, tek kako bi dokazali da prvi put nije bilo slučajno, a ne treba zaboraviti niti Pavela Pogrebnjaka, čovjeka koji u skladu sa svojim prezimenom nemilosrdno pokapa protivnike. Rus je, naime, u prva tri nastupa za londonski sastav pet puta pogodio okvir vrata i svih pet puta pogodio mrežu.

Njegov sjajan nastup i uvjerljivu pobjedu Fulhama nad žalosnim izdanjem Wolvesa petim je pogotkom londonske momčadi pokvario Clint Dempsey. Kako netko može pokvariti pobjedu od 4:0 pogotkom za još uvjerljiviju pobjedu od 5:0, pita se svaki čitatelj s razvijenim centrom za logičko zaključivanje. Tako što bi Fulham u slučaju pobjede od 4:0 imao učinak od devet pobjeda, devet remija, devet poraza, gol razliku 36:36 i 36 osvojenih bodova. Proklet bio, Clinte Dempsey.

Dobra vijest za kraj: najbolje pojačanje Chelseaja koje je u klub doveo Andre Villas-Boas usprkos njegovu odlasku ostat će u klubu. Ne radi se o Juanu Mati, ne budite smiješni, Eva Carneiro ostaje na Stamford Bridgeu.