Košarko, dobrodošla natrag

Maccabi, CSKA, Panathinaikos, Olympiakos, Real, Barcelona, Efes, Žalgiris, Fortitudo. Ili ako hoćete Chicago Bulls, Orlando Magic, Milwaukee Bucks. Nije ovo nasumičan odabir najboljih europskih i dobrih NBA klubova, to je lista organizacija u kojima su nekoć igrali oni koji od danas kreću u borbu za naslov prvaka Hrvatske u košarci.

Impresivno, zar ne?

Ili, ako hoćete ovako: Matjaž Smodiš tri titule europskog prvaka, Nikola Vujčić dvije titule europskog prvaka, Damir Mulaomerović jedna titula europskog prvaka. Nacionalne trofeje nećemo ni pokušati prebrojati.

Uz njih i Mario Kasun, Andrija Žižić, Damir Markota, Dalibor Bagarić... Hrvatsko prvenstvo, barem po imenima, odavno nije bilo jače. Financijska kriza u europskoj košarci, zov doma nakon brojnih godina u inozemstvu i prilično unosni ugovori u zagrebačkim klubovima imali su za posljedicu prilično "zvjezdano" nebo pod svodovima hrvatskih dvorana ovog proljeća.

Cedevita u Ligu za prvaka ulazi kao prvi, ali ne i apsolutni favorit za titulu. Uz činjenicu kako "vitamini" još uvijek čekaju svoj prvi naslov prvaka nakon što su ove sezone osvojili svoj prvi Kup Krešimira Ćosića, kvalitetnim igračima najnapučenija svlačionica u Hrvatskoj ima nimalo zanemariv problem ozljeda kod većine ključnih igrača, kao i očigledan pad forme razigravača Drapera u odnosu na prošlu sezonu. To u ligaškom dijelu vjerojatno neće stvarati velike probleme, ali kad krene doigravanje i kad sezona stane u 40 ili 80 minuta, svaki izostanak mogao bi biti ključan u borbi za titulu.

U drugom redu su Cibona i Zagreb CO, svaki sa svojim problemima, ali i s momčadima koje Cedeviti definitivno mogu stati na put do prvog prvenstva u povijesti. Jasmin Repeša nikoga nije prevario izjavom kako "ova Cibona ne može biti prvak", jer da to uistinu misli, onda bi vjerojatno sam zahvalio Prkačinu i otišao. Mnogi će reći kako Cibona ima boljeg trenera nego igrače, no nije ni igračka ruža "vukova" baš tako siromašna kao što Repeša želi prikazati. Posebno ne s čak petoricom stranaca na platnoj listi.

Zagreb uz sve probleme s financijama i činjenicom da više nema ni jednog Amerikanca u momčadi, ima petorku "za vola ubiti". Ova sezona Mrave je potpuno iscrpila na svim klupskim razinama, a velika "rupa" u Androićevoj momčadi je činjenica da osim Kasuna praktično nemaju drugog klasičnog centra. Tu bi mogli imati problema s puno momčadi, Cedevitom, Cibonom, Zadrom, pa čak možda i sa Splitom.

Splićani su održali riječ koju je dao sportski direktor Vujčić na početku sezone. Nisu nikoga doveli sa strane, oni su jedini svoje "širenje klupe" pokušali napraviti razvijajući vlastite snage. Uz iskusnu okosnicu jedino pojačanje dobili su u sportskom direktoru koji se vratio na parket kako bi podigao vrijednost i košarkašku inteligenciju svoje momčadi. Hoće li to biti dosta za hvatanje jednog od mjesta koje vodi u doigravanje i ABA ligu? Splitska prednost u odnosu na "konkurenciju" je što na leđima nemaju rezultatski imperativ, makar ne bježe od ambicije da budu među četiri.

Zadar je u odnosu na početak sezone praktično promijenio cijelu momčad, a danas njihov "roster" izgleda daleko kvalitetnije nego u listopadu. Njih vjerojatno najveća bitka očekuje sa Splićanima, iako ove sezone ne bi trebalo biti veliko iznenađenje ako zagrebačka trojka "polomi poneki zub" na gostovanjima u Višnjiku i na Gripama.

Jolly JB usprkos brojnim promjenama i prinovama ove sezone ipak ne djeluje kao momčad koja bi se mogla uključiti u borbu za doigravanje, iako će svakome biti tvrd orah i kroz Baldekin nitko neće lako proći, posebno ne susjedi iz Splita i Zadra. No, veseli što se i Šibenik opet vratio na prvoligašku scenu, a Jolly JB definitivno ima potencijal tu se zadržati i na duži period. Što se Brođana i Zabočana tiče, oni su svoje ambicije realizirali plasmanom u Ligu za prvaka i svaka pobjeda osim međusobne za njih će realno biti prava premija.

Već čitavo desetljeće gunđamo protiv sustava natjecanja koji je potpuno obezvrijedio hrvatsko prvenstvo. Ajde, posljednjih nekoliko sezona barem se vratio dio draži zbog mogućnosti da se što boljim rezultatom (i) u Ligi za prvaka klubovi plasiraju u Euroligu. No, i dalje je sve ono što vrijedi u hrvatskoj košarci zbijeno u jedva mjesec i pol dana lige i još mjesec dana doigravanja. Malo. Premalo.

Ideja da se "elitu" odvoji i proslijedi u nekakvo regionalno natjecanje, a "ostatak" pošalje u oslabljenu A-1 ligu rodio je činjenicu da hrvatska košarka danas praktično nema košarkaško prvenstvo. Ima nešto iznad prvenstva (ABA) i nešto ispod prvenstva (A-1). Surogat s Ligom za prvaka nikako ne može kompenzirati potrebu hrvatskih klubova za cjelogodišnjim nacionalnim natjecanjem, jer ovakvo brzopotezno natjecanje niti nudi svima iste uvjete, niti omogućava košarci da diše punim plućima. Ritam utorak-subota-utorak klubovi iz A-1 lige jednostavno ne mogu pratiti jer su u prvom dijelu sezone igrali "kamilice", o financijskom "ritmu" koji nameću klubovi koji su prvi dio sezone igrali ABA ligu da i ne govorimo.

I ove je sezone pripremanje za Ligu za prvaka kod svih naših klubova, osim Splita, Zaboka, eventualno Svjetlosti, značila i novo gomilanje stranaca svakave kvalitete u paničnom strahu od žestokog ritma koji ne ostavlja mogućnost oporavka, ozljede ili analize. Teško je i popisati što su sve pokupili naši klubovi po Cipru, Ukrajini, Bosni i Hercegovini, Siriji, Slovačkoj i tko zna gdje sve ne, a sve kako bi "proširili rotaciju". Nitko više, osim Splita, ne razmišlja rotaciju širiti radom u svom omladinskom pogonu.

Pritisnuti koktelom lošeg sustava natjecanja i vlastite nejasne vizije budućnosti, velika većina naših klubova i ovo će prvenstvo završiti bez momčadi za narednu sezonu, bez ijednog mladog igrača u kojeg bi hrvatska košarka mogla polagati vjeru za budućnost. Nažalost, za većinu mladih igrača, osim opet možda za ponekog sa splitskih Gripa, seniorska sezona danas ne započinje, nego završava.

No, dobro, plakati možemo uvijek i sažalijevati se nad budućnošću košarke u našoj zemlji kad iz naših klubova otiđu svi ovi čijih se imena nećemo ni sjećati tamo negdje u srpnju ili kolovozu, a nama ostanu sve naše brige, mladi igrači koji stagniraju i klubovi koji pod ugovorom imaju trojicu ili četvoricu igrača za novu sezonu.

Ako uspijemo na trenutak potisnuti sve probleme koje naša košarka ima i koje će imati nakon što završi Liga za prvaka, pokušajmo barem uživati u ovom "preview-prvenstvu" dok ono traje. Bit će tu sigurno i puno dobre i puno zanimljive košarke.

Cedevita Zagreb

Petorka: Draper, Baždarić, Warren, Smodiš, Bagarić
Aduti s klupe: Car, Owens, Vukušić, Opačak, Bilan
Trener: Dražen Anzulović

Cibona Zagreb

Petorka: Wright, Barbour, Rozić, Žižić, Suton
Aduti s klupe: Kus, Harper, Kovačević, Rudež, Zubčić
Trener: Jasmin Repeša

Jolly Jadranska banka Šibenik

Petorka: Ross, Puljko, Katura, McLain, Josipović
Aduti s klupe: Petani, Sinadinović, Režić, Mrva, Vrsaljko
Trener: Hrvoje Vlašić

Split

Petorka: Subotić, Mimica, Dijan, Vujčić, Sobin
Aduti s klupe: Markulin, Babić, Vuković, Grgurević, Najev
Trener: Nikša Bavčević

Svjetlost Slavonski Brod

Petorka: Koštomaj, Batina, Barać, Štimac, Šamadan
Aduti s klupe: Kljaić, Karlović, Živković, Matasović, Gamma
Trener: Mladen Erjavec

Zabok

Petorka: Tomas, Krušlin, Janković, Perinčić, Bubalo
Aduti s klupe: Črnjević, Lež, Bašić, Zadravec, Kraljević
Trener: Dragutin Črnjević

Zadar

Petorka: Reed, Vrbanc, Vrkić, Ivanov, Krapić
Aduti s klupe: Vragović, Delaš, Batur, Radić, Kuso
Trener: Aleš Pipan

Zagreb Croatia osiguranje

Petorka: Mulaomerović, Rančić, Simon, Markota, Kasun
Aduti s klupe: Ožbolt, Morović, Mašić, Šarić, Novačić
Trener: Vladimir Androić