Može li Cedevita "kopirati" Zadar?

Puno je simbolike u činjenici da je posljednju utakmicu prije odlaska na završni turnir regionalne lige Cedevita odigrala protiv Zadra. Osim podatka da je jučer u Višnjiku Cedevita ostvarila još jedan svoj "povijesni rezultat" - bila joj je to prva pobjeda u Zadru u klupskoj povijesti - baš su od Zadrana mogli dobiti najbolje savjete o tome kako osvojiti regionalnu ligu. Samo je Zadar od hrvatskih klubova to uspio u dosadašnjih 10 izdanja ovog natjecanja.

Nažalost, malo je u današnjem Zadru i ljudi i poveznica na onaj iznenađujući trijumf u Ljubljani početkom travnja 2003. Zadar i kompletna hrvatska košarka danas su potpuno drugačije od tadašnjih vremena. 2002/03 bila je sezona u kojoj je Split osvojio prvenstvo, a Zadar regionalnu ligu i Kup Krešimira Ćosića. Danas su oba dalmatinska velikana daleko od trofeja, daleko od blještavila, u žestokoj borbi da se barem uguraju u prvenstveno doigravanje, a time i spase šestomjesečnog "blata" A-1 lige iz kojeg se jako teško iskoprcati.

Tadašnji Hiron Botinec u vrijeme kad su Gripe i Jazine u svoje trofejne vitrine spremale neke od svojih posljednjih trofeja ovog desetljeća nije ni sanjao što ga čeka u skoroj budućnosti. Mali zagrebački klub s gradske periferije deset godina kasnije s novim imenom, novim sponzorom, novim identitetom i novim ambicijama prometnuo se u jednu od najpozitivnijih priča hrvatskog klupskog sporta koja će naredne sezone imati ultimativnu nagradu - Euroligu. Najviše što se u europskoj klupskoj košarci može dosegnuti.

Cedevita će se ovog tjedna zaputiti prema Tel Avivu, tamo gdje je trebao ići i Zadar 2003., ali je zbog nemira u Izraelu završni turnir prebačen u Ljubljanu. Zadar je tricom Michaela Meeksa "iz kornera" u polufinalu izbacio favoriziranu Crvenu zvezdu, a potom u finalu na krilima sjajnog Marka Popovića nadmašio i Vujčićev Maccabi. Ostao je u sjećanju doček zadarske momčadi na Masleničkom mostu i "karusel" do grada uz veliku feštu na Narodnom trgu.

Cedevitu čeka vrlo sličan put, tek bez navijačkog delirija kakav je moguć samo u Zadru. U polufinalu umjesto Crvene zvezde - Partizan, u eventualnom finalu najvjerojatnije Maccabi, dva ugledna Euroligaša protiv kojih će "zagrebački crveni" realno biti autsajderi. Baš kao što je to 2003. bio i Zadar. Cibona je triput bila u finalu (2004., 2009. i 2010.), ali nikad nije došla do kraja. Može li Cedevita?

Trenutna forma i situacija s ozljedama ne nude previše optimizma, ali u jednoj utakmici Cedevita može pobijediti svakoga iz ABA lige. Liga za prvaka donijela je Anzulovićevoj momčadi puno problema, poraze od Cibone i Splita, "čupanje" protiv Zagreba i Zadra. Cedevitina igra u posljednje vrijeme definitivno nije na razini kakvu bi sugerirao površan pogled na listu igrača kojima Anzulović raspolaže.

Puno je kritika otišlo na "Zulinu" adresu zbog igara koje pruža Cedevita u zadnje vrijeme. Uvijek je to tako, kad igra ne štima trener je prvi prema kojemu se gleda, a kuloari brzo počnu tražiti zamjene i "bolje opcije". Šuška se svašta, od toga da se osluškuje hoće li gazde Fenerbahčea imati razumijevanja prema Nevenu Spahiji nakon razočaravajuće sezone, preko mogućnosti da Jasmin Repeša radije odabere voditi "ozbiljnu" Cedevitu u Euroligi, nego "šarenu" Cibonu u Eurokupu, sve do uglednih inozemnih opcija koje prema nekim izvorima vode čak do - Duška Vujoševića.

To samo potvrđuje da je Cedevita postala vrlo poželjna "udavača", a Euroliga nova dimenzija koju bi Vitamini mogli i morali puno bolje iskoristiti nego njihovi sugrađani iz Trnskog. Ipak, Anzulović svoju trenersku sudbinu drži u svojim rukama. Ostvari li Cedevita dobar rezultat u Tel Avivu (a to bi, realno, bilo i finale) i u svoje vitrine spremi prvi naslov prvaka Hrvatske, brzo će se zaboraviti i kritike i "druge opcije", a "Zula" će moći početi slagati momčad za Euroligu.

Uz sve te "kuloarske" priče, mora se reći da Anzulovića ove sezone nikako nisu mazile ozljede. Gotovo da i nije bilo igrača koji nije propustio poneku utakmicu, a Baždarić, Vukušić, Bagarić i Princ "pokrpani" su kako bi se u Tel Aviv ipak otišlo sa što više koliko-toliko ozbiljnih aduta.

Prava je šteta što tamo neće biti Matjaža Smodiša, koji je na završnom turniru Kupa Krešimira Ćosića pokazao što znače euroligaško iskustvo i kvaliteta u utakmicama koje "paraju gaće". Za razliku od većine Cedevitinih igrača, Smodiš se naigrao teških i ozbiljnih euroligaških utakmica, u Tel Avivu je igrao desetak puta i bio bi velika pomoć čak i da je bio sposoban tek nekoliko minuta biti uz svoje suigrače na parketu. Kako stvari sada stoje, Smodiš je izgubljen do kraja Lige za prvaka, a hoće li se i kada vratiti u doigravanju tek treba vidjeti.

Ipak, Smodiš nije ključni problem Cedevitine momčadi ove sezone. To je ipak - Dontaye Draper. Prvi Amerikanac u dresu hrvatske reprezentacije ove je sezone daleko od igara koje je pružao prošle sezone, kad je na svojim ramenima nosio Cedevitu do završnog turnira Eurokupa. Ove je sezone Draper tek blijeda kopija igrača zbog kojeg su Josip Vranković i HKS "razdjevičili" hrvatski nacionalni dres.

Gdje je nestao Draper? Svatko ima neku svoju teoriju. Jedna kaže kako se "Didi" previše udomaćio u Zagrebu i da puno energije troši u tandemu s problematičnim Dinamovim Brazilcem Sammirom. Ne na gledanje filmova ili igranje šaha. Druga teorija kaže kako mu je puno više odgovarao sustav igre Ace Petrovića, nego Dražena Anzulovića, koji mu, za razliku od Ace, ne dozvoljava "apsolutnu slobodu" (čitaj - neodgovornost). Treća tvrdi da je ljut što ga Cedevita nije pustila u Španjolsku ili Tursku, a navodno ga je Real jako želio i bio spreman ozbiljno platiti.

Bilo kako bilo - bez pravog Drapera ove sezone neće biti ni prave Cedevite. Bez Amerikanca na granici "dvostruko-dvoznamenkastog" učinka u Tel Avivu se Cedevita teško može nadati dobrom rezultatu protiv Partizana, Maccabi da ni ne spominjemo. Draperu bi se oprostile sve ovosezonske "mušice" ako bi u Tel Avivu bio ono što je njegov reprezentativni kolega Marko Popović prije devet godina bio u Ljubljani. I motor i kompjutor i egzekutor svoje momčadi.

Kad je prvi put Maccabi igrao ABA ligu, hrvatska košarka dala je pobjednika. Neka tako bude i drugi put.