Što je to, zapravo, "umjetni" klub?

Često kažem da smo svi mi ljudi od krvi i mesa i u svima nama srce kuca za neku boju. Koji vam god sportski novinar kaže da za nikoga ne navija - laže. I taj je folirant sigurno najneiskreniji i najneobjektivniji jer laže u startu. Svi smo se mi zaljubili u sport zato što smo se zaljubili u neki klub, momčad, boju, sportaša. Nitko od nas nije postao sportski novinar zato što mu nije preostalo ništa drugo za raditi u životu. Ako takav i postoji, onda sigurno nije dobar sportski novinar. Jer dobar sportski novinar ne može biti čovjek bez emocije, bez entuzijazma, bez ljubavi prema onome što radi.

Pitanje koliko ste dobar sportski novinar je prije svega pitanje mogućnosti emotivne samokontrole u situacijama kad vam adrenalin udari u glavu, stupnja razvijenosti osjećaja za objektivnost i poštenje i svjesnost moralne odgovornosti i ograničenja koje u sebi nosite ne samo kao sportski novinar, nego prije svega kao čovjek.

Čemu ovakav uvod? Čisto iz razloga da se podsjetimo kako za razliku od novinara, navijači takva ograničenja ne moraju imati. Navijači imaju pravo ludo, čak i slijepo voljeti svoj klub, smatrati ga najvećim i najboljim i mrziti svoje rivale i konkurente. Stoga ova današnja priča nije nikakav pokušaj "pametovanja", nego tek skromni autorski pokušaj sagledavanja teme iz nekog realnog i objektivnog kuta.

Jedna je stvar kad "siromašni" Montpellier osvoji titulu ispred "prebogatog" PSG-a, kad Split u košarkaškom doigravanju pobjeđuje Cedevitu iako mu je kompletan budžet manji od plaće jednog Cedevitinog igrača, kad Athletic Bilbao izbaci Manchester United iz Europske lige. Ali posve je druga priča kad navijači Uniteda zovu Cityjevce "plaćenicima" ili kad istim epitetom navijači Cibone "časte" igrače i navijače Cedevite. 

Cedevita u hrvatskim uvjetima spada u tu čudnovatu kategoriju "umjetnih" klubova. A njezino sve veće rivalstvo s Cibonom otvara brojna zanimljiva pitanja. I nudi još zanimljivije odgovore.

Negativci paušalno kažu kako u Cedeviti igraju "plaćenici" i da je to "umjetni klub". Licemjerno je da takve "uvrede" na adresu Cedevite sipaju navijači Cibone, Zagreba ili Zadra, kao da se u njihovim klubovima igra "za čast i slavu". Samo na splitskim Gripama ove sezone igraju "amateri po primanjima, profesionalci po igrama", svi ostali su na početku i tijekom ove sezone napravili isto što je napravila i Cedevita. Kupovali šakom i kapom. Tko im je kriv što je Cedevitina šaka jača, a kapa dublja?

Napredovanjem Cedevite u Zagrebu se po prvi put počeo stvarati osjećaj pravog gradskog rivalstva i derbija. No, ružno je i promašeno iz Ciboninih redova, bilo navijačkih, bilo klupskih, slušati kako je "Cedevita umjetan klub koji nikad gradu neće značiti ono što mu znači Cibona". Možda i neće, ali takve kvalifikacije najmanje od ikoga smiju izgovarati navijači Cibone.

Jer podsjetimo se, zar Cibona nije također nastala "umjetno"? Kad se 1975. godine "izdvojila" od Lokomotive i kad su je, vidi vraga, "pokrenule" tvrtke naslonjene na prehrambenu industriju (svaka sličnost s Cedevitom je "slučajna"...), Cibona je također bila "hibrid", koji je u međuvremenu prerastao u jedan od najvećih zagrebačkih i hrvatskih sportskih klubova. Da je tada bilo interneta i ostalih čuda današnjeg svijeta, zacijelo bi "okorjeli Lokomotivaši" Cibonu tada prozivali "umjetnim klubom koji nikada Zagrebu neće značiti koliko mu je značila Lokomotiva".

Pa su se vremena ipak promijenila. A za Lokomotivu više nitko i ne pita.

Kakve je navijače i kakvu tradiciju te 1975. imala Cibona? I koliko joj je godina trebalo dok počne nešto značiti hrvatskoj i jugoslavenskoj košarci, osvajati trofeje, "osvajati" Zagrepčane? Zašto je Cibona zagrebačka, a Cedevita nikad neće biti? Zar i Cibona nije kupila najveće ime u svojoj povijesti, Dražena Petrovića, kao i većinu drugih svojih velikana? Zar i Cibona nije krenula "iz ničega" pa došla na tron Europe?

Nije nimalo poštena posprdna sugestija koja se često čuje, kako će "Cedevita trajati dok bude Tedeschija, a Cibona će živjeti vječno". Oprostite, ali lako je živjeti vječno kad vam netko drugi sanira neodgovorno poslovanje i kupuje "poklone". Lako je živjeti vječno na grbači politike i tuđeg novca kojeg niste zaradili i kojeg ne morate racionalno trošiti. Cibona će, dakle, živjeti vječno jer iza sebe ima političko zaleđe, a Cedevita neće jer nema. Zaista? To bi trebao biti argument za Cibonu, a protiv Cedevite?

Cedevita je prva koja se svojim radom, dugoročnim planom i vlastitim (!!!) financijskim ulaganjima izdignula iznad "starosjedioca". I svojim radom, ponašanjem, poštovanjem auditorija u kojemu egzistira, korektnim odnosom i poštovanjem prema upravo tim "starosjediocima" i njihovom prošlošću ni u jednom trenutku nije pokazala bahatost ili aroganciju zbog toga što "ima", a drugi "nemaju". I to treba poštovati, tomu treba zapljeskati, a ne vrijeđati ili nipodaštavati. Bez obzira za koju boju komu srce kucalo.  

Nastavi li Cedevita napredovati ritmom i brzinom kojom to radi minulih godina, nemojte misliti da će zauvijek biti navijački i emotivno inferiorna u gradu Zagrebu. Već danas ima onih starijih koje je višegodišnje razočaranje u Ciboninu politiku "potjeralo" na utakmice Cedevite. Nisu današnji klinci više ono što smo bili mi ili oni prije nas. Danas se navija za uspjeh, danas se priznaju samo pobjede, a slave samo oni koji imaju rezultat. Ne vjerujete? Upitajte nekog tinejdžera za koga navija, pa ćete vidjeti hoće li vam 9 od 10 njih reći "za Hajduk/Dinamo/Cibonu" ili će vam reći "za Barcu", "za Manchester United", "za Miami Heat".

Koja bi to bila definicija "umjetnog kluba"? Je li to ono kad "mali klub" dobije bogatog vlasnika i onda "pomrsi računa" velikima? Hoćete reći da kad Malaga potroši nekoliko desetaka milijuna u jednoj sezoni, onda je ona "umjetni klub", a kad to Real radi 50 godina, onda je on "klub velike tradicije"?  Zar je Chelsea "umjetna" jer ju je kupio bogati ruski tajkun, iako je taj Chelsea bivao prvak Engleske puno prije nego što se Abramovič rodio. Hoće li i Rijeka uskoro postati "umjetna" ako joj Volpijev novac donese poneki trofej?

Zašto je ovogodišnja titula Manchester Cityja "umjetna", jer je 132 ljeta star klub prije koju godinu kupio neki bogati šeik? Zar i Manchester United nema isto tako bogatog i bahatog vlasnika? Zar je Barcelona "sirotinja"? Znam, reći ćete kako ta dva kluba ipak imaju i omladinski pogon i da u njemu rade jako dobar posao i to je istina. I na tome im svaka čast. Ali zar i oni nisu kupili i skupo platili i Cantonu i Rooneya i Ronalda i Maradonu i Ronaldinha i Villu? Zar Real svake godine ne istresa stotine milijuna pred ono najbolje što postoji na tržištu?

Zašto je "umjetno" kad Tedeschi za svojih nekoliko stotina tisuća eura kupi Smodiša, a kad Bandić u ime građana Zagreba poplaća višestruko skuplje Cibonine pogreške iz povijesti, onda je to "pomaganje posrnulom velikanu"? Zar nije licemjerno kad navijači Reala ili Barcelone nazivaju nekoga "umjetnim" klubovima, a iza njihove se "stoljetne tradicije" izdiže "spomenik" od gotovo milijardu eura poreznih i inih dugovanja?

Nažalost, aktualni trenutak hrvatskog sporta sugerira nam svima da ćemo se sve više morati u hodu prestrojavati i "redefinirati" naše emocije. Dolazi vrijeme kad će mnogi klubovi za koje smo navijali, s kojima smo se radovali i zbog kojih smo plakali - nestati. Neki figurativno, neki doslovno. Zbog lošeg i neodgovornog vođenja, zbog bahatog i neumjerenog trošenja, zbog politike "živimo danas, dugove nek plaćaju oni sutra", mnogi će silom prilika morati tražiti neke nove, sportske ljubavi.

Pa makar one bile i "umjetne".