Kreativni Prandelli jedan od najvećih taktičkih izazova za Bilića

Irci su teško mogli biti jednostavniji. Linija s četvoricom u obrani, dva defenzivno orijentirana srednja veznjaka zadužena za razgradnju protivničkih napadača, dva prodorna krila, povučeni i istureni napadač; dosta dugih lopti, dosta igre na odbijance, forsiranje prekida, omogućavanje 1 na 1 situacija za Duffa i McGeadyja. Hrvatska je u toj utakmici taktički odgovorila na sve zahtjeve protivnika, štoviše, izgledala je puno kvalitetnije, raznovrsnije i modernije, uglavnom zahvaljujući tehničkoj kvaliteti i u sredini, ali i u obrambenoj četvorci.

S druge strane, ogled Italije i Španjolske – vjerojatno najkvalitetniji u prvom krugu Prvenstva – donio je fascinantnu taktičku bitku dvojice trenera koji su u koš za smeće bacilli konvencionalne i aktualne sustave. Vicente Del Bosque je u svojoj težnji da igra sa što više playmakera otišao u krajnost predstavivši Španjolsku bez ijednog pravog napadača, a iako je poslije branio takav sustav, činjenica je da su Španjolci postali puno opasniji i direktniji kada je ušao Fernando Torres, bez obzira što je propustio nekoliko dobrih prigoda.

Ali, ostavimo Španjolce za iduću, nadamo se prilično nevažnu utakmicu.

Cesare Prandelli Španjolcima je odgovorio 3-5-2 (ili 5-3-2) sustavom koji mnogi smatraju zastarjelim, ali koji očito ima svoju primjenu i svoje mjesto u današnjem nogometu. Pokazalo se to odličnim rješenjem za ogled sa Španjolskom koja nije mogla uspostaviti onakvu dominaciju kakvoj se nadala igrajući s toliko kreativnih veznjaka.

Prandelli je od dolaska na izborničko mjesto poslao poruku da Italija više neće igrati svoj klasični nogomet; donekle zbog njegove nogometne filozofije, donekle zbog činjenice da Talijani više nemaju stopere najviše svjetske klase; imaju, naravno, odlične stopere, ali nemaju Cannavara, Nestu, Maldinija.

"Puno igrača osjeća kako je došao trenutak da igramo nešto drugo; ne bih rekao drugačiji nogomet jer u nogometu je teško otkriti nešto novo. Obzirom da imam dosta kvalitetnih veznjaka, osjećam kako moramo prilagoditi igru svojim snagama, a to s ovim igračima znači da moramo igrati ofenzivnije."

Drugim riječima, čeka nas sasvim drugačija Italija od one kakvu smo u prošlosti pobjeđivali, sasvim drugačija Italija od one koju smo najčešće gledali.

Prandelli je u svoj mandat krenuo s idejom da će igrati 4-3-3. Kako Italija više nema ni onih klasičnih "desetki" najviše klase, kao nekad Baggija ili Tottija, Prandelliju se to činilo kao dobro rješenje, ali je ubrzo od njega odustao, kao i od klasičnih 4-4-2, shvativši da nema ni vrhunska krila, pa se uglavnom držao varijacija na temu sustava 4-3-1-2, gdje u "dijamantnoj" formaciji središnja uloga u "bazi dijamanta" pripada sjajnom Pirlu, glavnom distributeru lopti.

No, uoči Eura Prandelli se okrenuo ideji sustava 3-5-2, i po svemu sudeći, to nije bio samo taktički detalj za Španjolsku, već talijanski odabir za ovo natjecanje.

Stoperske pozicije pripadaju uigranom Juventusovom dvojcu Chiellini-Bonucci, koji su maksimalno uigrani s vratarom Buffonom, ali između njih je kao libero uguran De Rossi, kojem obrambena uloga nije strana s obzirom da je Luis Enrique od njega pokušavao učiniti Rominog Mascherana.

De Rossi je zadaću odrađivao odlično, barem do ulaska Torresa, kada je Španjolska konačno dobila vertikalnu prijetnju i kada se moglo vidjeti da talijanska zadnja linija nije briljantno uigrana te je ranjiva na dobra utrčavanja i lopte u prostor.

De Rossi je na toj poziciji od velike pomoći Pirlu koji više nije sam zadužen za prebacivanje lopte u suparničku polovicu. Našem stručnom stožeru vjerojatno neće promaknuti kako je De Rossi uglavnom lopte distribuirao bočnim igračima, Giaccheriniju i Maggiju, dok je Pirlo upošljavao napadače, Balotellija i Cassana, te kasnije Di Natalea.

Uz Pirla, sredinu drže Thiago Motta i odlični, možda malo podcijenjeni Marchisio koji je protiv Španjolske bio jedan od najboljih igrača na terenu. Talijani tu imaju dovoljno kvalitete i za destrukciju i za organizaciju igru, te će biti od ključne važnosti da Perišić i Rakitić pravovremeno pomažu Modriću i Vukojeviću kako ne bi bili u "kadrovskom manjku".

Na jučerašnjoj konferenciji za medije, Pletikosa i Schildenfeld su zanimljivo, a vjerojatno i točno, naglasili kako im se najopasnijim talijanskim napadačem čini Di Natale, koji za razliku od Cassana i Balotellija, traži loptu u prostor, u čemu je Pirlo odličan. Pitanje je, dakako, hoće li se Prandelli odlučiti za Di Natalea od početka utakmice, ili će prednost opet dati nepredvidljivim genijalcima Cassanu i Balotelliju.

Španjolska nije imala profil igrača koji bi kaznio nedostatke neobičnog talijanskog sustava. Osim što nisu imali vertikalnu prijetnju koja bi testirala De Rossija kao obrambenog igrača – kasnije je Torres tu otkrio slabosti Italije – Španjolci nisu imali ni širinu u veznoj liniji, kako bi onda praktički s dva igrača napadali jednog talijanskog bočnog igrača.

Upravo zbog te manjkavosti je sustav 3-5-2 i postao tako rijedak, no Španjolci su u Silvi i Iniesti, na papiru tim krilnim igračima, imali veznjake koji su težili sredini terena gdje su se s njima mogli "baviti" i stoperi, i koji nisu često pokušavali s Arbeloom i posebno potentnim Jordijem Albom zajedno napasti Maggija i Giaccherinija.

Osim što treba biti spreman za varijantu s Di Nataleom, koja Italiji daje više okomitosti, Hrvatska mora biti pripremljena i za igru Italije s Giovincom umjesto Cassana – kada je došlo do te promjene, Talijani su bili bliže sustavu 3-5-1-1 (Giovinco teži sredini više nego Cassano), a Di Natale je na sličan sustav naviknuo u Udineseu.

Italija će biti taktički vrlo ozbiljan izazov za Bilića, i nadajmo se da je Azzurima ipak posvećeno više vremena u analizi prije Eura nego što se govorilo uoči Irske.

Prandelli je premlad da bi bio među najuspješnijim svjetskim trenerima, ali pokazuje se kao vrlo kreativan taktičar, ne onako discipliniran kao Capello ili Trapattoni, ali vrlo inteligentan i inovativan.

Španjolska i Del Bosque bili su tvrdoglavi u naumu da igraju isključivo kako oni žele, ne razmišljajući o protivniku, no europski i svjetski prvak to si može dopustiti.

Hrvatska će, pak, morati odgovoriti taktičkim specifičnostima ovog susreta. S jedne strane, mora minimizirati učinak Pirla koliko je to moguće, mora paziti na lopte iza leđa stopera i mora spriječiti situacije 1 na 1 Cassana ili Balotellija protiv stopera. Za razliku od utakmice s Irskom, bekovi i krilni igrači neće se morati toliko baviti protivničkim krilima, ali će morati itekako pomagati u sredini terena.

S druge strane, hrvatski napadači moraju pronaći prostor između stopera i De Rossija i testirati prostor iza njih, čekajući pravovremene lopte iz sredine. Istovremeno, Rakitić će ovoga puta biti potrebniji kako bi Srni pomogao napasti lijevi bok Italije, a imat će manje mjesta u sredini nego što je imao protiv Irske. Isto tako, i Strinić će se morati pridruživati Perišiću, jer su aut crte mjesta gdje bi Hrvatska mogla i trebala imati i stvarati višak igrača.