Hrvatska leti po terenu, ne smije u glavama

Rano je, zaista je još rano, a sve što je učinjeno jest upisivanje četiri boda protiv ekipa koje nemaju još niti jednog. A možda neće ni imati.

Ali, Hrvatska igra sjajno. Gledamo je u daleko najboljem izdanju pod vodstvom Slavka Goluže, a uz ogradu da se ipak radi o samo dvije utakmice uzorka, gledamo je u najboljem izdanju od SP-a 2006. u Njemačkoj. Nije stvar uvjerljivih pobjeda već načina igre, prvenstveno u obrani za koju je Ivano Balić izjavio da je "dugo" nismo ovako igrali. I zaista nismo.

Hrvatska uvjerljivo vodi u broju blokiranih udaraca; ne da ima jednog, već dvojicu igrača (Gojun i Vuković) od kojih više blokova kao cijela momčad imaju tek Švedska, Island i Francuska. Oba hrvatska vratara su u Top 10 po postotku obrana, Losert dijeli prvo mjesto.

Pustimo statistiku, Hrvatska izgleda izvrsno u obrani. Visina dolazi do izražaja u odličnih 6-0, a snaga i gustoća u još boljih 5-1. Hrvatska je pokretljiva, gusta, strpljiva, snažna, uigrana, sve ono na čemu je Goluža radio i inzistirao i na SP-u 2011. i EP-u 2012, ali nije dobio u ovakvoj mjeri. S ovakvim vratarima Hrvatska bi sigurno polučila puno bolji rezultat u Švedskoj, ako Alilović i Losert nastave ovoliko davati - Hrvatska će osvojiti medalju.

Od obrane sve počinje, pa tako i kontra, najbolja uz onu Francuza na Igrama (a Francuzi su igrali s Velikom Britanijom) i možda najbolja koju je Hrvatska igrala.

Domagoj Duvnjak na mnogo je načina danas igrački vođa ove ekipe, a među glavnim odlikama mu je briljantno otvaranje kontre u čemu je među najboljima, ako već sada nije i najbolji, na svijetu. Sjajan pregled igre, brza glava i jednako brza lopta glavni su pokretači kontre iz koje smo zabili već 14 lakih golova, uz tri promašaja.

Nemoguće je, ipak, imati tako dobru kontru bez brzih i efikasnih krila, a Hrvatska ima četiri fantastična - Čupić je sa 16 golova drugi strijelac Igara, Štrlek je utrpao devet, a kad tome dodamo četiri gola Horvata i Ninčevića, dolazimo do čak 29 golova krilnih igrača u dvije utakmice. Impresivno!

No, uz obranu, dodavače i egzekutore, veliku pohvalu za brzu hrvatsku tranziciju zaslužuje stručni stožer na čelu s Golužom. Ovakva igra njihova je zamisao, Hrvatska forsira tu kontru, forsira brzi centar i ne "leti po terenu" jer je to palo s Marsa već zato jer se na tome radilo. Može to izgledati lako ("uzmeš loptu, baciš u kontru, zabiješ"), ali ovako brzo treba znati igrati na ovakvom nivou. Ova Hrvatska to zna, to joj je snaga i zbog tih laganih golova izgleda i osjeća se moćno - dobra tranzicija olakšava posao napadu, daje dodatnu snagu obrani, diže vratara i cijelu momčad.

Ali dobre stvari tu ne završavaju. Samo Francuzi imaju više asistencija od Hrvatske, a usprkos brzoj igri - samo Švedska ima manje izgubljenih lopti. A da je kompletna momčad, dokazuje i podatak da samo Island i Francuska imaju veći postotak uspješnosti udaraca s devet metara.

Napad, dakako, ima trenutaka kada se muči jer i protivnici imaju i obranu i vratara, ali uglavnom igra lagano. Možda je to teško priznati zbog svega što je Ivano Balić dao hrvatskom, pa i svjetskom rukometu, ali pokretačka, kreativna snaga Hrvatske danas je Domagoj Duvnjak. Devet golova i 10 asistencija svjedoče o njegovoj razvnovrsnosti i klasi, a njegova veza s klupskim suigračem Vorijem, s kojim se osjeća i zavezanih očiju, jedno je od najjačih oružja Hrvatske.

Blaženko Lacković igra sjajno, vidi se da se osjeća dobro i moćno jer u šuteve ulazi onako silovito kako je to radio 2003. godine. A danas je kvalitetniji i puno kompletniji rukometaš. I u tom napadu još imamo rezervi na vanjskim pozicijama jer se potpuno zdravi Balić ima priliku sačuvati za najteže utakmice, a u "frci" Goluža može posegnuti i za Dragom Vukovićem koji sjajno igra u obrani, ali i Gojunom koji je pokazao da ima "bombu" kada ga se pusti s lanca u napad.

Balić je i dalje važna figura, "joker" kakvog nema nitko. I protiv Srbije je Ivano bio "mudonja" kada se lomio rezultat, njegov jedan gol bio je ujedno i najvažniji na utakmici, a ubrzo potom dao je i lijepu loptu u kontru za definitivni bijeg Hrvatske. Najkreativniji svjetski rukometaš stvara višak i dobre situacije za vanjske igrače gotovo čim se pojavi na terenu, a to će biti od izuzetne važnosti kada Duvnjak i društvo naiđu na čvršćeg protivnika od Srbije i Južne Koreje.

Iz prve dvije utakmice nismo mogli poželjeti više, ali postoje dva jasna područja za napredak. Prvo je stvar koncentracije - Hrvatska je malo previše čistih šansi propustila realizirati, to bi u kasnijoj fazi natjecanja moglo biti kažnjeno.

Drugo je već od prije poznato, na poziciji desnog vanjskoj Hrvatska nema baš svjetsku klasu kao na ostalim pozicijama u momčadi. Kopljaru još uvijek nedostaje samopouzdanja u šutevima, što je sasvim nepotrebno jer je i na najvećim pozornicama i protiv najjačih protivnika, i u klupskom i u reprezentativnom dresu, bušio najbolje svjetske vratare. Igra dobro u obrani, i uz dodatnu odlučnost u napadu ni ta pozicija neće biti problem - ako smijemo pričati o problemu nakon +18 u dvije utakmice. Buntić nije puno igrao, u ovoj brzoj Hrvatskoj, posebno u obrani, teško se snalazi i svoju priliku čekat će u utakmicama gdje će Hrvatskoj trebati njegov "top" s deveterca.

Nakon dva kola nije ni inače lako izvagati tko je u kakvoj formi, a još teže je nakon ovakva dva kola gdje smo vidjeli samo jednu međusobnu utakmicu reprezentacija iz samog vrha, u kojoj su Danci dobili Španjolsku jedan razlike.

U drugoj skupini su Francuska, Švedska i Island upisali po dvije lagane pobjede protiv autsajdera Tunisa, Argentine i Velike Britanije, a to samo dokazuje koliko bi važno bilo osvojiti prvo mjesto u skupini i priliku da u tu toliko važnu četvrtfinalnu utakmicu uđemo kao apsolutni favoriti.

Francuze treba respektirati, djeluju kao da je debakl u Srbiji iza njih, vrlo spremni, uigrani, snažni. Ni oni nisu imali protivnike koji bi razotkrili slabosti Karabatića i društva, ali to je jedna momčad zbog koje Hrvatske nema pravo nakon dvije utakmice razmišljati kako je favorit za zlato.

Podsjećamo, ipak, da Hrvatska nije osvojila zlato još od 2004. godine i Atene, a od tada je prošlo devet velikih natjecanja. Francuzi su u super jakom sastavu, ne treba zaboraviti da su još uvijek svjetski prvaci i olimpijski pobjednici, i poput Hrvatske, imaju momčad koja se odlično poznaje. Danci su, pak, Srbima učinili isto što i jučer Hrvatska, ali usred Beograda, tamo gdje Hrvatska to nije mogla učiniti. Snažni su, uigrani, u Hansenu imaju svjetsku klasu.

Međutim, ne osjećaju mnogi bez razloga da Hrvatska nije samo pobijedila dva protivnika koje je i trebala pobijediti. Nije bez razloga što i igrači osjećaju "da su moćni i da lete."

Hrvatska nije bila ovako dobra šest godina. Ako Francuzi i Danci misle kako će međusobno odlučivati o zlatu, Hrvatska im je poslala poruku.

Kauboji su došli spremni za tu bitku.