Sve najbolje stvari u životu su besplatne

Nakon što su svi hrvatski mediji još u lipnju, pa zatim tijekom srpnja i kolovoza objavili da je Modrić već desetak puta potpisao za madridski klub, s velikim zakašnjenjem to je u ponedjeljak učinio i Sportnet. Kao naivni pobornici sulude filozofije da vijest prije prezentacije javnosti mora zadovoljavati uvjet da je istinita i da se doista dogodila, najzad smo i mi zaključili sagu zbog koje već dva uzastopna ljeta pati prodaja svih vrsta pašteta.

"Sad napokon vjerujem da se dogodilo, hvala Sportnet", glasio je otprilike jedan od komentara čitatelja, a zapravo novinara ovoga portala koji pod pseudonimom nastupa na forumu i sporadičnim pohvalama podiže moral svojim kolegama, stvarajući među četvoricom redovitih posjetitelja dojam da je Sportnet portal kojemu se vjeruje.

A vjerovali vi Sportnetu ili ne, Luka Modrić doista je potpisao za Real Madrid, i to za nimalo besplatnih 42 milijuna eura, što je trošak koji se kraljevskom klubu vjerojatno nikada neće isplatiti, no otkad je to moderni nogomet mjesto zdravog tržišnog razmišljanja i pokrivanja troškova prihodima barem jednakog, ako ne i većeg iznosa?

"Luka je sjajan igrač i premda nam nije drago što jedni drugima moramo reći zbogom, sretni smo što odlazi u Real Madrid, klub s kojim ćemo dijeliti dugoročno i plodno partnerstvo", bezočno je slagao novinarima Tottenhamov predsjednik Daniel Levy i hinio zadovoljstvo činjenicom da su se dva kluba upustila u strastvenu vezu iz koje oba navodno namjeravaju izvući jednaku korist.

U stvarnosti će to zapravo izgledati ovako: Real Madrid poslužit će se bilo kojim igračem Spursa u onom trenutku kada ocijeni kako bi dotični mogao osnažiti kraljevsku momčad, a u suprotnom će smjeru na posudbu slati višak iz madridske svlačionice kojemu nedostaje minutaže i huka s tribina, a šteta je da propadnu i grijeh da se bace.

I dok Tottenham i Real na predsjedničkoj razini razmjenjuju nježnosti i kušaju fina vina, pred Joseom Mourinhom i Andreom Villas-Boasom težak je zadatak. Treba prebroditi nesuglasice, zaboraviti razmirice i zakopati ratnu sjekiru, barem na nekoliko tjedana, dok predsjednik Spursa ne izgubi strpljenje i Villas-Boasu zbog jednoga osvojenog boda iz sedam uvodnih utakmica uruči radnu knjižicu.

Premda je uvijek lijepo gurati njuške u tuđa posla i vlastite probleme tjerati u zaborav, morat ćemo ovdje stati jer vrijeme neumoljivo teče. Dok Luka Modrić uči kako se na španjolskom kaže "klupa za pričuve" (šalim se, što ste se zapalili?) i dok se čitajući ove retke pitate zar je moguće da ponovno gubite vrijeme na Engleskog pacijenta, nogometni je svijet ušao u posljednjih šezdesetak sati prijelaznoga roka.

To otprilike znači da ćemo do petka u ponoć zahvaljujući blagodatima internetske tehnologije biti u mogućnosti od taksista u zračnoj luci u Swanseaju saznati kako je Leo Messi upravo izašao iz privatnog zrakoplova, uspješno prošao provjeru prtljage i ušao u automobil za čijim je upravljačem sjedio Michael Laudrup, a sa stražnjeg sjedala Elvis Presley pjevušio "You Ain't Nothing But a Hound Dog..."

Međutim, već sada se s popriličnom sigurnošću može utvrditi da će najviše živaca i energije u spomenutih 60 sati potrošiti Roberto Mancini. Menadžer Manchester Cityja vidno je razočaran klimavim početkom sezone i četirima primljenim pogocima u samo dva kola, ali i činjenicom da je klub na lovorikama osvojenog naslova prespavao dugo, toplo ljeto, smetnuvši s uma da se valja pripremiti i za novu sezonu.

Kako bi pojačao napetost uoči ionako napete završnice prijelaznog roka, pompozno je pred novinarima najavio kako će ostatak Cityjeve sezone i njen konačni ishod u potpunosti ovisiti o zbivanjima do završetka prijelaznog roka, te količini i kvaliteti pojačanja koje će aktualni engleski prvak uspjeti primamiti u svoje redove.

Mancini je potom pognuo glavu, uzeo dramatičan trenutak za razmišljanje i gotovo suznih očiju ustvrdio: "Ovoga nam je ljeta bilo zaista teško, jer svaki je klub kojeg smo kontaktirali u pregovore ulazio brojkom od 30 do 40 milijuna funti. To nije korektno, svaki igrač ima svoju cijenu."

E sad, ako ste na krstarenju kakvim egzotičnim dijelom zemaljske kugle doživjeli brodolom i proteklih nekoliko godina proveli na pustom otoku i prije povratka u civilizaciju družili se s kornjačama, hranili se kokosima i žeđ gasili kišnicom, osjetili biste potrebu utješiti tužnoga čovjeka, staviti mu ruku na rame i kazati: "De, de, nemoj očajavati, naći će se i za tebe igrač po povoljnoj cijeni."

Ako ste pak zajedno s Engleskim pacijentom svjedočili kako je Manchester City od 2007. godine do danas spiskao 32,5 milijuna funti na Robinha, 17,5 milijuna na Roquea Santa Cruza, 16 milijuna na Kola Tourea, 25 milijuna na Emmanuela Adebayora, 47 milijuna na Carlosa Teveza, 18 milijuna na Joa, 22 milijuna na Joleona Lescotta, 38 milijuna na Sergija Aguera, 25 milijuna na Samira Nasrija, 24,5 milijuna na Marija Balotellija, 26 milijuna na Jamesa Milnera, 27 milijuna na Edina Džeku, 25 milijuna na Davida Silvu i 24 milijuna na Yayu Tourea, te dodate li u računicu i nešto inflacije i bezobrazluka, doći ćete do zaključka da se početnoj pregovaračkoj poziciji od 30 do 40 milijuna funti ima malo toga za zamjeriti.

Klub čiji grb u leksikonima diljem svijeta stoji pored pojma "preplatiti" i koji je od 2007. do 2012. godine (ne i jedini, da ne bude zabune) potrošnjom od 544 milijuna i 270 tisuća funti izravno utjecao na posvemašnji gubitak kompasa kad se radi o menadžerskim i klupskim zahtjevima te procjenama vrijednosti igrača, sada je osupnut drskošću klubova što u pregovaračke klupe sjedaju s početnom cijenom od 30 milijuna funti!

To vam je, prijatelji moji, otprilike kao da saborski zastupnik Damir Kajin, za koju godinu kada se dočepa mirovine, sazove konferenciju za medije i plačnim glasom zavapi: "Ove saborske povlaštene mirovine, pa to nije normalno. Svaki ti mjesec na račun sjeda toliko novca da ne znaš na što bi ga potrošio. To nije korektno."

I tako, dok vi još drhtite od transfer-groznice i s nestrpljenjem pogađate imena vrsnih nogometaša čijim ćemo se majstorijama svi zajedno diviti u sezoni koja je tek počela, evo i jedne ekskluzivne informacije. Sportnet će u petak, posljednjeg dana prijelaznog roka, baš kao i ranijih godina, tijekom čitavog dana uživo pratiti zbivanja na tržnici igrača.

Pokušat ćemo vas iz sata u sat hraniti informacijama o najnovijim transferima i cijenama koje su postigli igrači i "gospoda 15 posto" i pozivamo vas da nam se pridružite i sudjelujete u svojevrsnoj nogometnoj norijadi. Dakako, nije zgorega napomenuti da će Sportnet, kao i obično, kaskati za svim hrvatskim medijima i uporno se držati drevnih zapovjedi i časti novinarske struke, te vas o događajima informirati nakon što se dogode.

Zbog toga vam se unaprijed i od srca ispričavamo.

Robin van Persie bi to pogodio

Vikend kojeg smo zauvijek ostavili za leđima počastio nas je prvim velikim derbijem nove sezone, jer na svetom tlu Anfielda susreli su se Liverpool i Manchester City i podijelili bodove u utakmici koju je Liverpool zapravo trebao dobiti, da Martin Škrtel nije odlučio darivati suparnika savršenom asistencijom za pogodak.

Poklonjenom pogotku i ispuštenim bodovima domaćina usprkos, puno više nezadovoljstva ishodom jamačno će osjećati Roberto Mancini, čiji sastav ne djeluje moćno kao na početku prošle sezone ili u njenoj završnici. Blue Moon je u oba ovosezonska kola morao spašavati bodove i vaditi se iz bezdana, pa stoga ne treba čuditi što će Mancini pokucati na vrata klupskih vlasnika i snimkama dviju uvodnih utakmica pokušati dokazati zašto je u sljedećih dva i pol dana potrebno dovesti pojačanja.

Koliko? "Deset. Petnaest", našalio se Mancini na konferenciji za medije, ali kako se radi o Manchester Cityju, u toj bi šali doista moglo biti pola istine.

S druge strane, nakon očajnog ulaska u sezonu i teškog poraza na Hawthornsu, Brendan Rodgers napokon ima razloga za zadovoljstvo i šteta je što se na kraju nije uspio osladiti prvom velikom trenerskom pobjedom na Anfieldu, koju su igrači na terenu svakako zaslužili.

Rodgers ima recept za City, svladao ih je i prošle sezone sa Swanseajem, a po prvi put u igri Liverpoola mogle su se vidjeti jasnije naznake Rodgersove nogometne filozofije. Kontrola lopte bez panike, pregršt kratkih dodavanja uz puno kretnje i promjene pozicija, sve su to stvari na kojima će Rodgers, dobije li vremena, prostora i povjerenja, graditi svoju budućnost i budućnost kluba.

Međutim, još jedan podatak zasigurno će razveseliti prosječnog navijača Redsa. Bod protiv aktualnog prvaka (ili gubitak dva već osvojena boda, kako već hoćete), Liverpool je ostvario s najmlađom početnom jedanaestorkom još od kraja 2003. godine. Mladićima u prosjeku starima 24 godine i 364 dana prosjek je kvario jedino "djedica" Steven Gerrard, a ponajviše pozornosti privukao je 17-godišnji Raheem Sterling, koji je pokazao golem potencijal u susretu s braniteljem naslova.

Dok se Sterling bez straha i kompleksa nadmetao s nekim od najbolje plaćenih sportaša današnjice, Engleski pacijent se prisjetio kako je u njegovoj dobi strepio da profesorice iz kemije ili matematike ne počnu ispitivati s kraja dnevnika.

Strepnje pak nema u redovima Chelseaja, koji je na neregularan način stopostotnim učinkom došao do vrha ljestvice. Zašto neregularan? Pa zato što je europskom prvaku bilo dozvoljeno odigrati tri utakmice u razdoblju u kojem su svi ostali odigrali dvije. Lako je tako biti prvi na ljestvici.

Šalu na stranu, Plavi djeluju moćno, rastrčano i razigrano, protivnike slamaju pritiskom i tempom, a Eden Hazard već sada se pokazuje kao možda najbolja investicija Chelseaja otkad je uzde kluba preuzeo Roman Abramovič. Dodamo li tome i parafrazu teorije kaosa, pa kažemo da kada leptir u Brazilu mahne krilima, Fernando Torres pada u šesnaestercu, pred Chelseajem bi mogla biti svijetla budućnost.

Reći će neki da prava iskušenja tek slijede, no nema nikakve sumnje da su izabranici Roberta di Mattea u početne tri utakmice prvenstva pokazali – najviše.

Puno manje pokazala je momčad koja bi prema prognozi Engleskog pacijenta trebala sezonu okončati na drugome mjestu, iznad već spomenutog Chelseaja. Poraz od Evertona i na jedvite jade iščupana pobjeda nad Fulhamom slaba su utjeha navijačima Manchester Uniteda, naviknutima na raskošne žetve bodova.

Dobre su vijesti da su svoje račune na Old Traffordu otvorili i Robin van Persie i Shinji Kagawa, a loše da se United nije riješio obrambenog kaosa koji ga je znao "krasiti" i prošle sezone, te da se David de Gea još uvijek nije riješio strahovite nesigurnosti i tjeskobe prilikom svakog ubačaja lopte u šesnaesterac.

Premda su tri boda u džepu i premda je Van Persie postigao zaista prekrasan pogodak, puno je više priče po završetku ogleda sa Fulhamom priskrbila zaista ružna ozljeda Waynea Rooneyja, kojega zahvaljujući kramponima Huga Rodallege neće biti u konkurenciji za sastav najmanje mjesec dana. Taj će potez solidarnosti najviše cijeniti glasni susjed s Etihada, koji je na jednako vremensko razdoblje izgubio svoga napadača, Sergija Aguera.

Pravi se pak cirkus događao na stadionu Britannia, gdje se svako gostovanje Arsenala shvaća kao praznik ili sajamski dan. Nogometna umjetnost Topnika protiv sirove snage Pottersa, konstrukcija protiv destrukcije, otmjeni i moderni London protiv Stokea, gdje mještani još uvijek prstom pokazuju u avione.

Dodamo li tome da je Arsene Wenger već uobičajena i omiljena meta ionako (pre)glasnim navijačima Stoke Cityja i da su za ovu priliku pripremili maske s likom francuskog stratega i transparente s natpisom "Wenger, najbolji 12. igrač Stoke Cityja" ciljajući na njegovu sklonost prodaji najboljih igrača, jasno je da su tribine Britannije ponudile znatno bolju zabavu od one na travnjaku, gdje je završilo bez pogodaka, 0:0.

Dobra je zabava pak dosezala vrhunac sa svakom promašenom prigodom Oliviera Girouda ili Lukasa Podolskog. Takve su trenutke domaći navijači spremno dočekivali zločestim skandiranjem "Robin van Persie, he would have scored that" (Robin van Persie bi to pogodio).

Pregled zbivanja iz drugoga kola dovršit ćemo kratkim pogledom na ostale terene, a posebno na stadion Liberty, gdje su velški navijači prvi put ove sezone imali prilike vidjeti novo lice Swanseaja, koje se barem zasad doima još boljim od onoga kojim nas je prošle sezone oduševljavao Brendan Rodgers.

Labudovi su napunili mrežu Čekićara, Michu je novi ljubimac publike, a neke zasluge valjda pripadaju i Michaelu Laudrupu. Novi menadžer Swanseaja nije poput Igora Štimca odlučio naglavce upasti u svlačionicu te pokvariti čak i ono što je funkcioniralo, već je prepoznatljivu igru svoje momčadi tek nadogradio svojim idejama.

Zbrojimo li dva i dva, malo će koga začuditi ovaj impresivan djelić susreta s West Hamom, u kojemu je Swansea kroz 43 uzastopna dodavanja "sakrio" loptu Čekićarima na pune dvije minute.

Sukladno katastrofičnim prognozama iz prošlotjedne kolumne svoje su utakmice odigrali Aston Villa i Southampton, potvrdivši svoje ambicije da prvenstvo završe pri dnu ljestvice, a pridružili bi im se i Queens Park Rangersi da glavni sudac u Norwichu nije izmislio jedanaesterac i Londončanima poklonio barem jedan utješan bod.

Rangersi se inače još uvijek pokušavaju riješiti Joeyja Bartona, koji je svoje jade pohitao iznijeti putem Twittera, pa u silnoj želji da napusti Loftus Road priznao kako mu je srce već na Velodromeu i kako žudi za dresom Marseillea. Požalio se usput i kako ga je klub natjerao da trenira sam i oteo mu broj dresa bez prethodnog upozorenja.

"Što je previše, previše je. Laku noć, ljudi. Rekao sam i previše i nema sumnje da će me to dovesti u nevolje, ali i to je život", napisao je na kraju Barton i barem u nečemu bio u pravu. Klub je odlučio pregristi gubitak i Bartona gurnuti na transfer listu kao slobodnog igrača, uz popularnu cijenu od nula funti.

Sudačka nadoknada

Sjećate li se Liverpoolova sedamnaestogodišnjaka Raheema Sterlinga, kojega sam spomenuo nekoliko desetaka redova iznad sudačke nadoknade? Premda je već u drugom kolu dobio priliku protiv aktualnog prvaka, samo nekoliko tjedana ranije malo je nedostajalo da se zbog djetinjaste drskosti nađe u crnim knjigama novog menadžera.

Dok je Rodgers na kraju treninga tijekom američkih priprema za sezonu mladim igračima pokušavao objasniti što se od njih očekuje, te upozorio kako se njihovo ponašanje i odnos prema Liverpoolovu dresu mora promijeniti na bolje, Sterling je osjetio kako je pravo vrijeme za upadicu. Novi ga je menadžer Redsa čuo i pošteno ukorio pred ostalim igračima, zaprijetivši da će ga prvim zrakoplovom vratiti u Englesku, a s obzirom da je u susretu sa Cityjem dobio veliku prigodu, evidentno je iz ukora ponešto i naučio.

Isprike zbog kvalitete videa, no prvoga su nam drsko uklonili, pa sve žalbe uputite na adresu FOX Soccera.

Spomenuti je "incident" s treninga inače samo djelić novog dokumentarnog filma o Liverpoolu u produkciji američke televizijske kuće Fox Soccer. Dokumentarac pod nazivom "Being Liverpool" svoju će premijeru na Foxu doživjeti 16. rujna ove godine i sasvim će sigurno zanimati svakog strastvenog navijača jednog od najtrofejnijih svjetskih klubova.

Dok čekate premijeru, neka vam od trailera koji slijedi rastu zazubice, a ja ću reći samo jedno: Brendan Rodgers ima bolji ured od Engleskog pacijenta.

Martin Škrtel u 90 je minuta susreta sa Cityjem odigrao ulogu heroja i tragičara, no nije Škrtel jedini kojemu je pošlo za rukom savršenom asistencijom uposliti protivnika. Njegov dvojnik James Collins sličan je pothvat uspio izvesti u susretu Swanseaja i West Hama.

Nije lako biti James Collins, ali nije lako biti niti španjolski vratar. Budući da se Iker Casillas pretplatio na reprezentativnu jedinicu, ostalim vratarima preostaje jedino da se nadaju mrvicama i prilici da jednoga dana pokažu što znaju. Victor Valdes već je u više navrata prezentirao svoje driblerske (ne)sposobnosti, još nam je svjež u sjećanju primjer iz prošlotjedne utakmice superkupa, a sada je i David de Gea pokušao dokazati da mu tehniciranje i kontrola lopte idu od ruke. Ili noge.

Za ovakvu riskantnu akrobaciju potrebna je i zavidna količina samopouzdanja, pa mi je tim više teško razumjeti zbog čega sličnu hrabrost De Gea ne pokazuje i u izlascima na ubačaje u kazneni prostor.

Da se radi o Premier ligi ovaj bi se video našao u pregledu najboljih pet pogodaka, ovako će pak poslužiti kao poslastica iz Championshipa. U ogledu Boltona i Nottingham Foresta Lewis McGugan odlučio je potegnuti s 30-ak metara i s obzirom na fantastičan pogodak kojeg je postigao reklo bi se da je donio odličnu odluku.

Što kažete? Dosta za danas? Dopustite onda još pregled najboljih pogodaka kola, u kojemu se ovoga puta našlo nekoliko pravih bisera, ali i neočekivanih junaka poput Fernanda Torresa. Do sljedećeg tjedna, neka je Sila s vama.