Jesu li hrvatski nogometni klubovi uopće zaslužili bolje suđenje?

Nije Hajduk prvi, vjerojatno ni zadnji kojeg su suci drastično oštetili ove sezone. Ali je logično da najveća buka nastane kad se Hajduku dogodi "ono" što mu se dogodilo u Zagrebu protiv Lokomotive ili u Jadranskom derbiju na Kantridi. U Hajduku su već duže vrijeme uvjereni da "više sile" rade isključivo protiv njih, a s obzirom na ono što se događalo u početnim fazama nekoliko posljednjih prvenstava - imaju na to pravo.

Skretati priču na kolosijek "lošeg i nemoćnog Hajduka (ili bilo kojeg drugog oštećenog kluba) na travnjaku" je besmisleno. Opravdavati sudačke pogreške činjenicom kako "Hajduk protiv Lokomotive i Rijeke nije pokazao ništa", samo je još jedan razlog pitanju iz naslova. Jer kao što loše suđenje ne može opravdati Hajdukovu lošu igru, tako ni loša igra ne može opravdati sudačke pogreške. Bez obzira kako netko izgledao na terenu, zar to daje za pravo sucu da provodi neku svoju "pravdu"?

Hoće li se onda izdati naputak svim sucima da u završnici utakmice u kojoj "bolji" ne vodi protiv "lošijeg" - poklone nekakav penal "boljemu"? Kruške i jabuke na treba miješati. Ne postoji nikakva situacija na terenu koja može opravdati sudačku pogrešku, posebno onakvu kakva se dogodila na Kantridi.

Međutim.

Ta utakmica u Rijeci najplastičnije je pokazala koliko su naši klubovi mali i bijedni u svojim malim i bijednim sitnim interesima i zbog čega ih je tako lako muljati, krasti ili "režirati". Jedna Rijeka, koja je u zadnjih nekoliko kola i sama bila žrtva sudačkih pogrešaka, ni jednom se rječju nakon utakmice nije udostojila reći: "Mi jesmo bili bolji, ali utakmicu je odlučila sudačka pogreška i zbog toga nam je žao. Sami smo bili žrtve sudačkih pogrešaka i znamo kako je izgubiti utakmicu na ovakav način."

Bila bi to velika Rijeka. Rijeka koja bi time održala bukvicu svim drugim klubovima u Hrvatskoj. Bio bi to veliki korak prema onome što i Rijeka i Hajduk i svi drugi hrvatski klubovi, navodno, žele. Pošten i principijelan odnos prema nogometu, ligi, sebi, ali i protivniku. I danas-sutra kad Rijeka opet bude s "druge strane", a bit će, bilo bi puno lakše čuti i razumjeti njezin vapaj. Ne, u Rijeci su zamukli i sad ih se sudačke pogreške ne tiču. Suđenje nije njih oštetilo - neka se bune drugi.

Baš zbog tog i takvog odnosa i Rijeka će opet doći na "potkusurivanje". I Rijeka će škrgutati zubima i vikati da je pokradena, ali je nitko neće čuti. Kao što nitko više ne čuje ni Hajduk, koji je i sam puno puta bio u situacijama u kojoj je prošlog vikenda bila Rijeka. Ali ga tada nisu zanimale tuđe muke. Ni jednom Hajduk nije izašao u javnost s priopćenjem "ne želimo da nam suci išta poklanjaju, žao nam je kluba koji je protiv nas oštećen". Priopćenja se pišu samo kad se njega ošteti.

A tako se ne bori za boljitak hrvatskog nogometa. Tako se ne bori za poštenje, nego samo i isključivo za sebe. A naši klubovi još uvijek nisu shvatiti da "sebe" na taj način ne može obraniti nitko. Ni Hajduk, ni Rijeka, ni Cibalia, ni Zagreb, ni bilo koji drugi klub koji će sutra biti ošteće zbog nekvalitete ili nepoštenja hrvatskih sudaca.

Hajduk ima taj ugled, tu snagu, značaj i pozadinu da bi morao dizati glas i kad se ne radi isključivo o njemu i njegovim problemima. Hajduk bi trebao imati tu odgovornost da se iz dana u dan bori za bolji, pošteniji i kvalitetniji odnos prema svim klubovima u HNL-u, jer samo na taj način može zaštiti i sebe. Međutim, Hajdukov najveći problem leži u njemu samom. Puno veći nego igdje drugdje gdje ga se pokušava locirati.

Jer Hajduk je u svojoj srži slab, rastrgan, išiban izvana, ali izjeden i raštiman iznutra. Hajduk je samo sebi kriv što je vječnim unutarnjim previranjima i pogreškama izgubio svaki utjecaj ne samo u državnom, nego i lokalnom nogometnom ambijentu. Ni u ovoj situaciji Hajduk nije znao što napraviti. Da li prijetiti, da li predlagati, da li grmjeti ili šutjeti? Pustiti da "voda nosi sve" ili opet prijetiti nečim što nema "muda" ostvariti. Prijetio je i dosad Hajduk svim i svačim i opet se ništa nije promijenilo. Zašto bi ovaj put?

Predsjednik NO-a Josip Paladino najavio je nakon Rijeke kako će "Hajdukovi igrači nabiti loptu u aut ako im se pokloni jedanaesterac". Ideja je zanimljiva jer je na tragu onoga da Hajduk mora reagirati i kad se griješi u njegovu korist, kao i kad ga se oštećuje, međutim - kako će se to realizirati? Tko će biti "vrhovni savjet" koji će u nekoliko sekunda procijeniti da je neki penal za Hajduk pogrešno dosuđen? I što ako se kasnije pregledom snimke pokaže da je sudačka odluka ispravna?

Paladinovu ideju treba realizirati, ali u drugačijem obliku nego što ju je ugledni liječnik predstavio. Nije na igračima ili treneru da tijekom utakmice razmišljaju o tome je li sudac pogriješio ili ne i što trebaju napraviti. To je na upravi, na onima koji su preuzeli vođenje klupske politike. Politike koja bi trebala ultimativno tražiti "čišćenje" svih anomalija u hrvatskom nogometu, bez obzira događale se one na utakmicama Hajduka ili bilo kojeg drugog kluba.

Ali da bi se to dogodilo, Hajduk najprije mora ojačati iznutra, da bi mogao izgledati snažan izvana. Kako je ovog ljeta "počišćena" seniorska momčad, tako treba "počistiti" i sve ostale klupske razine, koje su i dalje "šarene". Hajduk ima gomilu zaposlenika, a još uvijek se ne zna tko bi trebao biti taj koji će se brinuti o odnosima između Hajduka i HNS-a, tko će biti taj koji će pitati, prosvjedovati, predlagati ili lupnuti šakom o stol kad je potrebno.

Dok se čitava Hajdukova "buna" svodi na pisanje nekoliko priopćenja i najavu kako će igrači nabijati lopte u aut - nitko takvog Hajduka neće doživljavati ozbiljno. Niti će se išta dramatično promijeniti u odnosu sudaca ili kompletne nogometne organizacije prema splitskom klubu.

U ovoj je priči primjer Hajduk, jer htio-ne htio generira najviše zanimanja i pažnje javnosti. Ali jednake stvari i principe trebaju usvojiti i svi drugi hrvatski klubovi, jer će svi prije ili kasnije svi doći pod "sudački malj". Unutarnja slabost, razjedinjenost i neprincipijelnost klubova u stvarima u kojima bi svi trebali biti jedinstveni, najbolja su hrana za daljnje širenje svih anomalija i problema kojima je naš klupski nogomet opterećen.

Ako Rijeka želi pošteno suđenje, ne smije šutjeti kad joj se pokloni pobjeda protiv Hajduka. Na taj način Rijeka ne štiti sebe i svoju "bolju igru". Naprotiv - štiti sudačko nepoštenje ili nekvalitetu, što god bio razlog za prošle, sadašnje ili buduće pogreške na njezinu štetu. Ako Osijek želi da mu se sudi pošteno, onda mora reći da ono što im je suđeno protiv Slaven Belupa nije bio penal. Primjera ima koliko hoćete. Jer kad god je netko oštećen - netko je i profitirao.

Poštenje i pravda se ne mjere od svog nosa prema naprijed, niti se o poštenju i pravdi može galamiti samo kad ti to odgovara. Dokle god našim nogometnim klubovima poštenje i pravda budu predstavljali samo ono što njima odgovara, nikad se ništa neće promijeniti nabolje. Dokle god svi budu zatvarali oči na tuđe, a vrištali na svoje muke - nikome od njih neće biti bolje.

Dokle god je tako možemo se pitati jesu li uopće naši klubovi zaslužili bolje suđenje? Jesu li uopće zaslužili pravdu i poštenje kad nemaju muda o pravdi i poštenju pričati dok im sudačke pogreške idu u prilog?