Olympiakos brani, CSKA, Real i Turci napadaju, Cedevita debitira, Hrvati na sve strane

Nova košarkaška Euroliga zakucala je na vrata. Ovog tjedna kreće novi boj za tron europskog klupskog prvaka Europe, u koji ulaze 24 ponajbolje europske momčadi. U novom terminu (četvrtkom i petkom), u novom sustavu (Top 16 se igra u dvije skupine po osam), uz puno novih, ali i starih imena jedno je sigurno. Euroliga će opet iz tjedna u tjedan nuditi košarkaški spektakl.

Ove sezone neće biti nekih trenera koji su obilježili prošle sezone, poput Obradovića, Ivkovića ili Spahije, ali nakon kraće pauze u elitu se na klupama svojih novih/starih momčadi vraćaju Božidar Maljković, Ettore Messina, Jasmin Repeša, Duško Vujošević. Euroliga će i ove godine biti "liga trenera", za razliku od NBA koja se smatra "ligom igrača".

Najzanimljivije je po trenerskom pitanju bilo u recesijskoj Grčkoj, gdje su dvojicu srbijanskih trenerskih legendi na klupi Panathinaikosa i Olympiakosa zamijenila dva prilično nepoznata Grka - Argiris Pedoulakis i Georgios Bartzokas. Litavski Euroligaši Žalgiris i Lietuvos Rytas krcati su odličnim litavskim igračima, ali zanimljivo je da su trenerske pozicije zauzeli stranci - Španjolac Joan Plaza i Srbin Aleksandar Džikić. Od hrvatskih trenera ove je sezone u eliti samo Jasmin Repeša, a Unicaja će ove sezone preuzeti prošlogodišnju ulogu Fenerbahčea kod hrvatskih ljubitelja košarke. Uz Repešu u Malagi su još Luka Žorić i Krunoslav Simon.

Borba za tron

CSKA prošle sezone nije uspio s "mega-momčadi" predvođenom Andrejom Kirilenkom, kako bi onda ove sezone mogla uspjeti bez Kirilenka, Šveda, Gordona? Pa ipak, ruski prvak i ove sezone slovi kao jedan od glavnih favorita, jer je uz Teodosića, Hrjapu, Krstića, Nicholasa, Weemsa, Ponkrašova i ostale, ove sezone tu i ugledni trener Ettore Messina.

Dobro izgleda i Real, nakon dosta godina možda čak i bolje nego Barcelona. Uz dokazane NBA klase Rudyja Fernandeza i Sergija Rodrigueza, tu su španjolski reprezentativci Llull, Reyes, Mirotić, Amerikanci Carroll i Slaughter, hrvatski Amerikanac Dontaye Draper, Slovenac Mirza Begić, Litavac Pocius. Imaju i kvalitetu i širinu za povratak na završni turnir na kojem su bili tek jednom u posljednjih 18 godina.

Bilo bi neozbiljno u grupu glavnih favorita ne uvrstiti branitelje naslova, grčki Olympiakos. Iz pragmatičnog razloga - praktično je čitava momčad ostala na okupu, otišao je tek trener Ivković, koji je "potpisao" prošlogodišnju europsku krunu. Ova će sezona dati odgovor na pitanje je li Olympiakos zaista toliko jak ili je Ivković prošle sezone napravio čudo. Spanoulis, Printezis, Papanikolaou, Law, Dorsey, Antić, Sloukas, Gečevičius - svi su tu, a još je iz najvećeg rivala stigao korisni Stratos Perperoglou. "Kemiju" imaju, bez nje sigurno ne bi došli do trona prošle sezone.

Simone Piangiani je nakon godina uspjeha u Sieni odlučio krenuti u novu avanturu. U posljednjih deset godina ni jedan trener nije uspio neki turski klub dovesti na završni turnir, iako su Efes, Fener i nekoć Ülker sipali ogroman novac da bi se tamo probili. Piangiani je dobio u ruke Fenerbahče i potpuno promijenio njegovu sliku u odnosu na Spahijino doba.

Doveo je "svoje" McCallebba, Satoa, Andersena, privukao Panathinaikosovu legendu Mikea Batistea, uz Bogdanovića, Preldžića, Savasa imat će moćnu petorku i jednu-dvije alternative, no pitanje je da li je Fenerov kadar uistinu toliko širok da bi Piangianiju garantirao velike, najveće domete?

Slično se pitanje može postaviti i za njihove gradske suparnike iz europskog dijela Istanbula. Efes će u novoj sezoni predvoditi bivši tandem braniča Los Angeles Lakersa Jordan Farmar - Saša Vujačić, iz NBA se vratio Semih Erden, a uz Savanovića, Baraća, Lucasa i domaće "starosjedioce" Tuncerija, Gönlüma, Kuqa - Efes izgleda ozbiljno. No, ne bi bili prva turska momčad koja je uoči sezone izgledala ozbiljno, a završila razočaranjem.

Mogu daleko

Bez Panathinaikosa, Barcelone i Maccabija zadnjih se godina Final Four gotovo i nije mogao zamisliti. I ove su sezone euroligaški "veterani" kvalitetni, no dojam je da ipak nisu u prvom redu favorita za naslov prvaka Europe. Što opet nikako ne znači da se na koncu baš neka od ove tri momčadi neće radovati kruni. Olympiakosu se prošle sezone davalo još manje šansi nego spomenutoj trojci ove sezone.

Kako će izgledati Panathinaikos bez Željka Obradovića? Nitko to ne zna. Šampionska momčad uglavnom se razišla, ostao je tek "prvi među jednakima" Dimitis Diamantidis, koji će s našim Ukićem u novoj sezoni mučiti sve protivničke obrane na vanjskim pozicijama. Iz Olympiakosa preko Maccabija došao je Sofoklis Schortsanitis, uz Mačiulisa, Lasmea, Bramosa, Kitchena imaju solidnu, ne i vrhunsku momčad. Recesija se u Grčkoj očito konačno probila i u dosad nedodirljivi košarkaški tandem iz Atene i Pireja.

Barcelona će i ove sezone ploviti na krilima Navarra, Huertasa, Mickeala i Lorbeka, a nadamo se da će se u ključnog igrača prometnuti i Ante Tomić. Za Marija Hezonju je ipak još prerano. Maccabi se po tradiciji oslonio na "američko tržište", što znači da će imati i uspona i padova dok se brojni Amerikanci ne "pohvataju". Ako se "pohvataju" bit će vrlo opasni, ako ne - na ljeto će tražiti nove.

U ovu kategoriju svakako spada i Armani Milano, u kojem je trener Sergio Scariolo dobio novu "injekciju kapitala" za slaganje euroligaški kompetitivne momčadi. Doveli su iz Maccabija Keitha Langforda i Richarda Hendrixa, tu su još Omar Cook, Fotsis, Bourousis, Malik Hairston, veteran Basile, a euroligašku nagradu za vrlo dobru sezonu u Vareseu dobio je i naš Rok Stipčević.

Tu priča ne staje, moglo bi se navesti barem još 5-6 momčadi koje ozbiljno kandidiraju za završni turnir u Londonu, jer loše momčadi ni ove godine u Euroligi nema.

Cedevita

O euroligaškoj Cedeviti se već sve zna, o momčadi koja je složena temeljito i ozbiljno, o treneru koji iza sebe ima četiri naslova prvaka Europe. Cedevitin najveći problem je činjenica da je upala u pravu "skupinu smrti" u kojoj se nalaze Olympiakos, Anadolu Efes, Caja Laboral, Armani Milano i Žalgiris. Trebat će preskočiti barem dva kluba za plasman u Top 16 i osiguravanje još 14 euroligaških dvoboja, a prvu važnu utakmicu Vitamini igraju već na startu - u gostima kod Žalgirisa.

Cedevita je u skupini sa pet "starosjedioca" u Euroligi, a u ovakvim se natjecanjima često zna dogoditi da morate "stati u red" i skupljati dragocjeno iskustvo. Za Cedevitu neće biti tragedija i ako se ne plasira u Top 16 već u svom prvom euroligaškom pokušaju, ali momčad Božidara Maljkovića sigurno ni jednom protivniku neće unaprijed potpisati predaju. Posebno ne kod kuće.

Hrvati u eliti

Puno je naših košarkaša i ove godine u Euroligi, naravno - ne računajući one u hrvatskom predstavniku. Roko Ukić (Panathinaikos), Marko Popović (Žalgiris), Ante Tomić (Barcelona), Bojan Bogdanović (Fenerbahče), Stanko Barać (Anadolu Efes) i Mario Kasun (Montepaschi) već su "starosjedioci", Zoran Planinić i Krešimir Lončar (Himki), Luka Žorić i Krunoslav Simon (Unicaja), Leon Radošević (Lietuvos Rytas), Damir Markota (Bešiktaš), Rok Stipčević (Armani Milano) i Mario Delaš (Žalgiris) već imaju euroligaško iskustvo, dok će po prvi put u eliti zaigrati Dontaye Draper (Real) i 26-godišnji Riječanin Dražen Bubnić u dresu Union Olimpije.

Puno uzbuđenja, puno velikih dvoboja, puno okršaja za pamćenje čeka nas i ove sezone u Euroligi. Uživajmo!