Hajdukova Kiša pogodaka i kad će Dinamo postati "Zadar" u Ligi prvaka?

Kad će Dinamo biti "Zadar" u Ligi prvaka?

Rutinska pobjeda protiv Istre 1961 privremeno je i djelomično vratila mir u Maksimir nakon šokantnog ispadanja od Zadra u Hrvatskom kupu. U nedostatku boljih argumenata za dobar rezultat u Parizu, Dinamo se uoči novog izazova u Ligi prvaka hrabri teorijom velikih brojeva, nadajući se kako i Modri konačno mogu nekoga iznenaditi...

Niz poraza od 2:0 u Ligi prvaka ne bi smjeli biti preveliki uteg oko vrata trenera Ante Čačića koji bez dvojbe raspolaže slabijim sastavom nego kolege na klupama Porta, PSG-a i kijevskog Dynama, no ispadanje od Zadra - i to kod kuće - u Hrvatskom kupu prvi je ozbiljan kiks i neuspjeh Čačića na klupi Modrih. Čačić se i lani prilično mučio u Kupu, s dosta sreće je uzeo taj trofej pa se čini kako mu to natjecanje posebno i ne leži. Kup, naravno, nije od životne važnosti Dinamu niti će tko sezonu pamtiti po tom natjecanju, no taj neuspjeh bio je sve što je medijima trebalo da iduće dane potroše na najavljivanje novih trenera, potkopavajući time Čačića i narušavajući ionako turobnu atmosferu u Maksimiru.

No, pobjeda i nastup protiv Istre 1961 podsjetili su da je Dinamo uvjerljivo najbolja momčad u Hrvatskoj, ali i da igrači stoje iza trenera, pa se u svom mikro svijetu dinamovci pokušavaju ograditi od sive slike u medijima i na pozitivan način pripremiti se za PSG.

Uz svu crnu tintu potrošenu na Dinamo, mladoj momčadi (koja zahvaljujući Čačiću postaje sve mlađa, sa svim dobrim i lošim stranama takve strategije) itekakav je izazov, čast i prilika igrati na Parku prinčeva s bogatim PSG-om. Na jedan dan mogu zaboraviti sve domaće probleme i kritike te uživati u nadmetanju s boljim nogometašima od sebe, na poznatom stadionu i pred velikim auditorijem. Šansa je to svakome pojedinačno, a svakako i Dinamu kao momčadi, da pokaže što može i koliko zna. Do sada to nije bilo dovoljno u Ligi prvaka za pozitivan rezultat, no nogomet je neobičan i rezultat može doći tamo gdje mu se najmanje nadate.

No, kao što smo pisali i prije gostovanja PSG-a u Zagrebu, ta iznenađenja ne dolaze sama od sebe niti zbog "velikih brojeva". Iznenađenje treba zaslužiti i izboriti, a za Dinamo je prvo pitanje u tom smjeru ono karaktera. Imaju li Zagrepčani karakter za odigrati muški? Žele li i dalje biti poznati kao najmekša momčad Lige prvaka, bez prekršaja i kartona? Sasvim je jasno da Dinamo u Parizu ne može nadigrati PSG, ali to ne znači da se ne smije potući i pokazati zube. Nije nimalo slučajno što su se nakon najbolje Dinamove partije u LP u ove dvije sezone, one protiv Reala u Zagrebu, igrači suparničke ekipe žalili na grubost dinamovaca. Dinamo ne mora ni ne treba igrati prljavo, ali treba odigrati na način da se momci u određenim trenucima pitaju - što bi sada učinio Jerko Leko? Goran Jurić? Leandro Cufre? Hajdukova Kiša pogodaka

Tri pobjede u sedam dana vratile su osmijehe na hajdučka lica, a posljednjih pola sata subotnjeg ogleda sa Zadrom ulila su dodatni optimizam u redove Bilih. Tri pogotka od tri napadača, a navijači su napokon "prizvali" svog 18-godišnjeg ljubimca Tomislava Kiša...

Sat vremena je Hajdukov okršaj sa Zadrom prilično sličio na onaj nedavni s Istrom. Lopta u splitskim nogama, kruženje oko kaznenog protivnika zgusnutog gosta koji je bunkerom pokušao očuvati "nulu". I s dvije kontre umalo napravio i "nered" na suprotnoj strani travnjaka. Hajduk je stiskao i pokušavao, no lopta nikako nije imala dovoljno snage i preciznosti da bi konačno probila zadarski zadnji red i prisilila vratara Ježinu da ide po nju u mrežu.

I taman tu negdje kad su navijači polako počeli gubiti strpljenje zbog nule na semaforu i činjenice da trener Krstičević ignorira pozive da u igru ubaci Hajdukovog 18-godišnjeg "topnika" Tomislava Kiša, Ivan Vuković je realizirao asistenciju Franka Andrijaševića i posljednjih pola sata pretvorio u nešto sasvim drugačije. Otpuštene su kočnice, Hajduk je navaljivao sa svih strana prema Zadrovom vratara, a oba "poletarca" koja je Krstičević ubacio u drugom dijelu uspjela su upisati svoje prvenstvene prvijence.

"Kiš, Kiš, Kiš" orilo se tribinama kad je Krstičević "hijerarhijski" dao prednost dvije godine starijem Marku Bencunu. Na kraju su zadovoljni bili svi, pogotke su postigli i Bencun i Kiš, a tribine ih pozdravile jednakim pljeskom. Zanimljiva je ta veza između tribina i 18-godišnjeg Zagrepčanina koji je prošlog ljeta iz Croatije Sesvete stigao u Hajduk, zaobišavši "logičan izbor" - zagrebački Dinamo. Hajdukovci uvijek posebno cijene takve slučajeve, dovoljno se podsjetiti Nike Kranjčara koji je u Hajduku imao status ikone ili Antona Maglice koji je ovog ljeta inzistirao na Hajduku, iako ga je tražio i Dinamo.

Maglicu je dugo mučila ozljeda, ali dočekali su i njega navijači napokon u završnoj fazi polusezone. 21-godišnjeg napadača nikako neće gol, pogodio je već nekoliko vratnica, protiv Zadra dvije. Međutim, upravo je njegov ulazak umjesto zadnjeg veznog Milića na poluvremenu poboljšao Hajdukovu napadačku igru i otvorio više prostora i za Ivana Vukovića. Kad je u zadnjih pola sata Hajduk zaigrao s trojicom umjesto jednog napadača, bilo je i puno više pljeska s tribina. I navijači su željni ofanzivnijeg Hajduka, pa će Krstičević sa svojim stožerom morati razmisliti o dvojici napadača, barem što se domaćih utakmica tiče. Bilo koji od trojice napadača koji su igrali u drugih 45 minuta protiv Zadra u paru s Vukovićem može Crnogorcu omogućiti da se povuče nekoliko koraka unatrag i bude ono što zaista jest. "Paker", a ne primarno realizator. Time bi se i Andrijašević rasteretio u razigravanju, ali bi Radošević dobio nove zadaće u defanzivnom dijelu veze. Dojam je da bi ih rastrčani 18-godišnji reprezentativac mogao podnijeti.