Dinamova budućnost pokazala klasu i hoće li Caktaš proći kao Runje?

Dinamova budućnost pokazala klasu

Dinamo je uvjerljivom pobjedom nad Zadrom djelomično osvetio ispadanje od istog protivnika iz Hrvatskog kupa i pritom vratio prednost pred prvim pratiteljem Hajdukom na ugodnu, dvoznamenkastu prednost. Pozitivne note nakon jedne lijepe, dopadljive predstave Modrih ojačao je odličan nastup dvojca koji predstavlja Dinamovu budućnost...

Budućnost, ali i sadašnjost. 18-godišnji Mateo Kovačić već je prošle sezone postao standardni prvotimac, a ako nastavi postizati onakve golove kao što je onaj koji je postigao protiv Zadra, ni 16-godišnji Alen Halilović neće dugo čekati na prigode u kontinuitetu. S najvećim talentima se nema što čekati, i iako ih treba "uzgajati" pažljivo i oprezno - ne postoji bolji način za učenje od igranja s "velikim dečkima".

Talent je neosporan i sasvim je jasno zašto se i o Kovačiću, a potom i o Haliloviću, godinama pričao kao vanserijskim potencijalima. Kovačić je krasnim pogotkom i s dvije asistencije nadmašio svoj učinak iz dosadašnjeg, ne posebno uvjerljivog dijela sezone. Zbog ozljede je propustio skoro dva mjeseca, no sada je uhvatio kontinuitet, a s njim se očito diže i forma. Utakmica u Parizu, pa potom i 45 neslužbenih minuta za reprezentaciju na Kantridi i na kraju ovaj dominantan nastup protiv Zadra pokazali su Kovačićev raskoš talenta, ali i napredak u odnosu na prošlu sezonu. Manje je perioda u kojima je nevidljiv, pas je precizniji i konstantniji, a odlučivanje između "sada ću proći čuvara i "vratit ću loptu suigraču" puno je zrelije. Kovačić i Dinamo mogu se nadati da je protiv Zadra otvorena i "pipa", pa da će Mateo češće i tresti protivničke mreže.

Halilović je, pak, još uvijek dječak, ali dječak koji zabija vrhunske pogotke. Pogodak protiv Zadra dokaz je da ima "ono nešto", da ima poseban osjećaj za loptu kakav krasi jako malen broj nogometaša. Za očekivati je da, s obzirom na Dinamove okolnosti, i u Ligi prvaka i u Prvoj ligi Halilović dobije sve više prigoda, a jedini negativan aspekt toga je što sa svakim novim nastupom bilježnice inozemnih skauta postaju sve bogatije.

Uz sav dobar rad Dinamove škole, mjerljiv na različite načine, ovakve bisere ne možete "proizvesti" i oni ne dolaze često. Dinamo, stoga, mora pronaći način omogućiti navijačima barem nekoliko godina uživanja u Kovačiću i Haliloviću jer su to momci koji mogu vratiti i publiku na stadion, ali i Dinamu donijeti bolji europski rezultat. Ne danas, ali sutra. Samo moraju do "sutra" ostati u Dinamu. Hoće li Caktaš proći kao Runje?

Hajdukov niz od četiri pobjede zaustavila je Lokomotiva i još jednom pokazala koliko je neugodan protivnik Splićanima. S obzirom da je utakmica bila prilično loša, više se po njezinom završetku pričalo o Vukovićevoj ozljedi i Caktaševoj poruci navijačima...

Zadržao je Hajduk drugo mjesto, ali nije uspio u naumu da konačno "slomi" tu neugodnu Lokomotivu i definitivno se učvrsti na poziciji prvog pratitelja Dinama. Hajduk je opet pokazao svu "raskoš" ovosezonskih oscilacija, a to je nešto na što se navijači jednostavno moraju naviknuti.

Bili su Hajdukovi navijači ove sezone i strpljivi i pozitivni, ali protiv Lokomotive je dio od gotovo 10.000 nazočnih po prvi put ove sezone zvižducima nagrađivao sterilnost i bezidejnost napada Bilih protiv dobro postavljenih i discipliniranih "Lokosa". Zvižduci su posebno pogodili Miju Caktaša, koji je nakon utakmice navijačima poručio da "jedu govna". Brzo je stigla i ispravka, Caktaš je pokušao objasniti da se ne radi o svim navijačima nego o grupici sa zapadne tribine koja ga je vrijeđala, no "pravorijek" u tom slučaju donijet će tek naredna utakmica. Hoće li mu najžešći navijači povjerovati i zaboraviti mladenački hir zbog "vruće glave" ili je 20-godišnji Dugopoljac napravio grešku u koracima koja će ga pratiti dugo i koja će mu pri svakom lošem potezu priskrbiti zvižduke s tribina? Valjda neće proći kao Vedran Runje, kojem je jedan podignuti srednjak značio i vječno neprijateljstvo s navijačima na sjevernoj tribini.

Zvižduke tribina iovog puta valja razumjeti, navijači ne mogu vječno sve što vide bojati u ljepše boje i samo generički pljeskati na sve što se događa. S obzirom na svu količinu pozitive koju unose u svaku utakmicu navijači Hajduka doista nisu zaslužili takve riječi, jer ako nešto vrijedi u "ruvinanoj" hajdučkoj realnosti i ako nešto taj klub još uvijek drži na životu su njegovi navijači. Caktaš je pogriješio, ali ne treba ga zbog toga pribijati na križ i uzimati ga na zub. Od toga koristi neće imati nitko, ni navijači, ni klub, ni igrač.

Uz izgubljena dva boda i Caktašev "nestašluk", najlošija vijest tek slijedi. Ivan Vuković izašao je zbog ozljede tetive već u 22. minuti i čini se da je za Crnogorca polusezona završena. Hajdukove napadačke muke u završnici jeseni tako će se dodatno pojačati, a jedan od najiskusnijih igrača na travnjaku sigurno će silno nedostajati. Maglica, Bencun i Kiš morat će se dobro potruditi da kompenziraju Vukovićev doprinos i u asistiranju i u realizaciji.