Na pravom smo putu izgraditi temelje za dobre rezultate

Sportnetova autorica Antonija Pavlić je 24. listopada napisala autorski osvrt na odlazak Deana Klafurića koji je izazvao puno reakcija u svijetu ženskog nogometa - kako pozitivnih zbog iznesenih negativnih aspekata Klafurićeve ere (prema mišljenju autorice i njenih izvora), tako i negativnih među aktualnim reprezentativkama. Uredništvo, dakako, u potpunosti stoji iza svoje novinarke jer u 12 godina smo se i profilirali kroz Juriš, Packe i druge autorske tekstove, no rado smo dali prigodu i "drugoj strani" da ukaže na ono što smatra netočnim, a umjesto klasičnog intervjua, odlučili smo se dati prigodu kapetanici Ivi Landeki za "akademski uzvrat". Nadamo se da će argumenti i jedne i druge strane više od svega pomoći rješavanju problema ženskog nogometa u Hrvatskoj, pa tako i smanjenju medijske izolacije. Zahvaljujemo Ivi na suradnji.

PIše: Iva Landeka

Najprije, hvala lijepa što ste se javili i dali mi priliku da se izjasnim te javnosti prenesem stanje kakvo je uistinu bilo i kakvo je još uvijek u ženskoj nogometnoj reprezentaciji.

Prije nego počnem s protuargumentima, htjela bih spomenuti još nekoliko stvari kako bi Vaši čitatelji imali donekle jasniju predodžbu situacije koja vlada kod nas u ženskoj reprezentaciji, tj. u ženskom nogometu.

Prvo, ljudi koji prate ženski nogomet sveukupno, ne samo u Hrvatskoj, znaju s kojim se poteškoćama susrećemo kada dolazimo u sraz s reprezentacijama kod kojih je ženski nogomet višestruko razvijeniji nego kod nas. Trenutačno je nerealno da razvoj reprezentacije ocjenjujemo prema rezultatima. Vjerujte da postoje stvari koje su se trebale promijeniti u reprezentaciji, stvari koje (tri do četiri godine unazad) nisu dolikovale jednoj reprezentaciji niti su bile primjer profesionalnog odnosa prema reprezentaciji.

Stoga, da bismo svi skupa počeli ostvarivati rezultate, bivši stručni stožer na čelu s Deanom Klafurićem, Ivankom Perić, Zlatkom Božićem i Tamarom Despot odlučio je donijeti strategiju razvoja ove reprezentacije. Morali smo početi od nule. Stručni stožer bio je spreman riskirati i odreći se mnogih stvari da bi stvorili jedan temelj na kojem bi se hrvatska ženska nogometna reprezentacija gradila. Svi mi dobro znamo – ako se dugoročno želi ostvariti cilj – za to su potrebne godine rada i suradnje igračica i stručnog stožera.

Cilj sada već bivšeg stožera bio je unijeti u igračice sportsku kulturu i pokazati pravi način održavanja sportske discipline koji je neophodan za ostvarenje pozitivnih rezultata. Recimo, sportski je odgoj vrlo velik problem kod nas u ženskom nogometu koji moramo riješiti.

Da ne odugovlačim, čvrsto tvrdim – a vjerujem da će se svi koji su u reprezentaciji sa mnom i složiti – da smo na pravom putu izgraditi ove temelje do kraja i da konačno početi nizati dobre rezultate.

Zbog toga mi je jako žao da se tako piše o stožeru koji to nije zaslužio. Mi koji smo u reprezentaciji znamo što smo postigli i koliku vrijednost imaju ove zadnje godine rada, bez obzira na rezultate. A naravno da će oni koji su izvan reprezentacije, koji to ne vide, omalovažavati, kritizirati te čak sumnjati u znanje i sposobnosti Deana Klafurića i cijelog stožera.

O tekstu o Deanu Klafuriću

Vi kao novinari i ljudi koji su izvan reprezentacije niste shvatili i niste prenijeli točne informacije. Naravno, svi imaju pravo iznijeti svoje mišljenje i respektiram način kojim se novinarka odlučila za pisanje teksta, ali nije u redu pisati ono što nije točno.

Dean Klafurić sâm je na zadnjem okupljanju reprezentacije, prije utakmica sa Slovenijom i Engleskom, objavio da više neće moći ostati u funkciji izbornika u budućnosti jer su mu se pružile nove mogućnosti koje su za njega i njegovu obitelj bile primarni izbor.

Zbog toga iznenađenje nije bilo da je izbornik dobio otkaz – kojeg je zapravo sam zatražio – već to da su ljudi iz vrha HNS-a nekoliko dana prije okupljanja U-19 reprezentacije donijeli odluku da je Dean Klafurić dobio otkaz na mjestu Izbornika U-19 i "A"-reprezentacije, a da je planirano bilo da odradi još zadnji ciklus s U-19 reprezentacijom. Ne možemo se onda čuditi da su cure bile šokirane i potresene ovim potezom, tim više što se za U-19 očekivao prolaz u daljnje kvalifikacije.

Cure su stekle povjerenje u Deana Klafurića i njegov stručni tim i vjerovale su da mogu napraviti korak naprijed. I naravno, da, kada kao igrač primiš takvu vijest kratko prije okupljanja, ostaneš šokiran i razočaran. Ovakav potez HNS-a nije bio u interesu U-19 reprezentacije. Sigurno smo time svi oštećeni, ponajprije cure koje su ostale bez bitnog rezultata.

Izbornikovu rečenicu: "nisam imao koga" niste objavili u pravom kontekstu i niste time iznijeli istinu. Izbornik je mnogo puta naglašavao da je primoran pozvati igračice koje u "normalnim okolnostima" možda ne bi bile pozvane u "A"-reprezentaciju, ali ih je ipak pozvao jer je smatrao da na travnjaku mogu doprinijeti više nego neke druge igračice.

Napisali ste da su se neke cure, iako ozlijeđene, pozivale u reprezentaciju zbog atmosfere. Možda se ovo odnosilo na mene pa bolje da razjasnim stvari kako bi svima bilo jasno o čemu se zapravo radilo.

Istina, za vrijeme planiranog okupljanja reprezentacije bila sam u fazi povratka igranju nakon ozljede gležnja. Počela sam s laganim treninzima i gležanj je bio u redu. No, kako nisam bila potpuno sigurna da je zglob spreman za prave napore, dogovorili smo termin kod specijalista u Zagrebu da mi daju zeleno svjetlo. Nakon pregleda rekli su mi da zglob još nije na razini na kojoj bi trebao biti, ali da postoji mogućnost – uz intenzivne terapije – da se stanje do okupljanja tj. utakmica popravi.

Kako sam sama bila subjektivna i htjela nastupati, smatrala sam da mogu bez problema nastupati. Čekali smo do zadnjeg treninga odluku fizioterapeuta koji je na kraju rekao da nije pametno riskirati jer je mjesto ozljede osjetljivo i da bi moglo doći do pogoršanja. Sada sam sretna da je tako ispalo jer tko zna što se moglo dogoditi. A to da je netko pozvan u reprezentaciju samo radi atmosfere, a da nije postojala mogućnost da nastupi, nije istina i ne znam otkud takva informacija.

"Igrati za pravi klub i biti u reprezentaciji

Moram priznati da su me ove rečenice malo razočarale. Tko to zatvara oči i usta pred problemima? Tko je to u reprezentaciji zbog hvaljenja izbornikova odijela?

Sami ste rekli, dozvoljeno je i novinarima pisati subjektivno i sa strane svoga gledišta. U redu, slažem se, ali ovo ipak prelazi granice i ne radi se uopće o sportu. Veći broj nas već je godinama u sportu i većina nas je mukotrpno trenirala i borila se da budu u reprezentaciji. Tko god je bio u reprezentaciji, da je bio svjestan značenja reprezentacije i da je shvatio i prihvatio istinske namjere Deana Klafurića, potvrdit će da su ove rečenice suvišne i da nemaju temelja.

"Miljenici, podanici, postavljanje iznad drugih, Sulejman Veličanstveni..."

Kako bih kao igrač i član reprezentacije mogla protuargumentirami tj. dokazati da je ovako nešto laž? Ne znam, meni je apsurdno ovako nešto uopće komentirati. To nema nikakve veze s reprezentacijom, nogometom, profesionalizmom i zdravim načinom razmišljanja.

Odbijanje poziva u reprezentaciju

Svatko od nas ima svojih problema i uvijek će biti nesuglasica i malih konflikata. Ali, da budemo pravi sportaši – ako netko uistinu želi biti u reprezentaciji – onda bi pokušao napraviti korak prema naprijed i obrazložiti na sportski način svoj nedolazak u kamp. Ne može netko tri godine odbijati poziv u reprezentaciju okrivljujući drugoga koji želi uvesti red i disciplinu kao razlog odbijanja poziva. Mislim da si u nekim situacijama previše dozvoljavamo i ne shvaćamo značenje reprezentacije.

Rezultati

Već sam spomenula da mi je nerealno ocjenjivati reprezentaciju prema rezultatima jer smo u jako teškoj situaciji i nismo došli do razine da bismo mogli govoriti o uspjesima.

Naravno, bilo je utakmica gdje se moglo uzeti koji bod više, nekad je nedostajalo sportske sreće, nekad je možda izbornik imao drugačiju viziju od nas igračica, nekad možda mi igračice nismo prihvatile ili na pravi način provele izbornikove zamisli. Međutim, kada na kraju sve skupa sagledamo, realno je i istinito da rezultati ne mogu doći ni iz čega i da je to jedan duži proces kojemu svi skupa moramo još puno doprinijeti da bi nam bilo bolje i da bi hrvatska ženska nogometna reprezentacija imala rezultate.

Za kraj:

Želja je nas igračica da nam ljudi iz vrha HNS-a stave na čelo reprezentacije nekoga tko će i dalje nastaviti raditi s nama i komu će biti stalo do hrvatske ženske nogometne reprezentacije!

U ime svih cura jedno veliko "hvala" Deanu Klafuriću, Ivanki Perić, Tamari Despot, Zlatku Božiću i ostalima koji su se toliko zalagali za nas i nadamo se da će im se i dalje omogućiti da budu na bilo koji način uz žensku reprezentaciju.