Pontonski mostovi do konkurencije

Strpljivo bi pričekao tih nekoliko sati da Mikel Arteta počešlja svoje obrve i da Marouane Chamakh napokon bude zadovoljan frizurom, a zatim bi prigušio svjetla i klubu uštedio nešto novca za sklad s financijskim fair playom.

Tada bi sjeo pred ploču s narisanim taktičkim zamislima i razmišljao kako ispraviti pogreške, čime unaprijediti igru i kakvim bi savjetom mogao počastiti Arsenea Wengera na sljedećem jutarnjem briefingu.

Premda je od utakmice s Manchester Cityjem prošlo tek nekoliko sati, Bould je već dovršio svoje bilješke, sklopio prijenosno računalo i gurnuo ga u torbu. Otkad je Chamakh posuđen West Hamu, sa svojim analitičkim ritualom može počinjati ranije, čim Arteta iskorači iz svlačionice, pa kući više ne odlazi u sitnim noćnim satima.

Bacio je još jedan pogled na svlačionicu, zatvorio i zaključao vrata i hodnikom se zaputio ka izlazu s Emiratesa. Svi su već odavno otišli kući i premda je istim koridorom prošao već tisuću puta, pustoš u tako velikom zdanju još uvijek je imala svoj poseban šarm.

Oko mu je već po navici pobjeglo ka uredu Arsenea Wengera, a prizor ga natjerao da zastane u pola koraka. Iz šefova ureda tamu je razbijalo slabašno plavičasto svjetlo. "Ah, sigurno je opet zaboravio isključiti računalo", pomislio je Bould i pohrlio klubu dodatno smanjiti račun za struju.

Ušao je u ured i ugledao Arsenea Wengera kako udobno smješten u uredskoj fotelji sa smiješkom na licu zuri u zaslon računala i pjevuši melodiju White Stripesa. "Oh, Robin van P…", zastao je Wenger u pola stiha i spazio Boulda na vratima ureda. Zaljuljao se u stolici, jedva izbjegao pad, te se uz nekoliko francuskih riječi uspravio i s obje ruke stao bjesomučno udarati po tipkovnici. Onako kako već udaraju ljudi kojima u trenucima panike na pamet ne pada kombinacija Alt + Tab.

Prekasno. Htio, ne htio, Bould je primijetio ono što je Wenger uzalud pokušavao skriti.

"Steve, otkud ti", uspio je procijediti Wenger, prije nego se iz zvučnika začuo navijački krik punoga stadiona, a Arsenal poveo protiv Manchester Cityja s 4:0. Dvojica su bliskih suradnika sinkronizirano skrenuli pogled ka zaslonu i pročitali poruku.

Robin van Persie na asistenciju Thierryja Henryja zaokružio je hat-trick.

"Ideš! Šefe, igrate Football Manager?", pokušao je Bould veselim tonom prikriti neugodu što je nadređenog očito uhvatio u nezgodno vrijeme. Wenger je i dalje prebirao po tipkovnici tražeći način da napokon zatvori tu prokletu igru, a onda je odustao od borbe s tehnologijom i nemoćno slegnuo ramenima.

"Pa, malo…", izustio je jedva čujno, duboko udahnuo te pogledao u Boulda očima petogodišnjaka koji je uhvaćen s prstima u pekmezu.

"Nema u tome ništa loše, šefe, pa svi to igraju. Da vam vidim momčad…", nastavio je Bould, privukao stolicu i pogledao u zaslon. "Au, Dennis Bergkamp iza Henryja i Van Persieja, Fredrik Ljungberg, Patrick Vieira, Cesc Fabregas, Robert Pires…", čitao je Bould s ekrana i zastao.

"Ali, kako ste…, zaustio je Bould da će pitati o presjeku dviju generacija, ali mu Wenger nije dopustio da dovrši rečenicu.

"Skinuo sam crack, eto kako!", viknuo je i odmah shvatio da je to učinio glasnije nego što je htio.

"Skinuo sam crack", ponovio je, ovoga puta mnogo tiše. "Igrači ne mogu ostariti i mogu ih zadržati koliko god hoću. Ne prodajem nikoga, igra se po mojim pravilima i Walcott igra krilo ili sjedi na klupi, neće on meni govoriti gdje će igrati", u jednom je dahu izrecitirao menadžer Arsenala.

"I što je još važnije, ne moram nakon utakmica odgovarati na jedna te ista blesava novinarska pitanja o cijenama ulaznica ili o trofejima, osvojio sam šest naslova zaredom, a i prvak sam Europe", dodao je Wenger. Donja mu je usnica drhtala, ali je na rubu suza smogao snage pogledati u svoga pomoćnika.

"Nemoj mi suditi, ovo mi je terapija", prošaptao je.

"Suditi? Pa i ja igram Football Manager i također nisam prodao Robina van Persieja, koja bi ga budala prod...", zaustavio se na vrijeme Bould. "Nego, nisam znao za taj crack", rekao je i nastavio proučavati Wengerov sastav koji je protiv Cityja u međuvremenu postigao i peti pogodak. Bergkamp glavom.

"Slušajte, ako hoćete moj savjet, umjesto Kola Tourea ja bih uvijek stavio Tonyja Adamsa, vidim da vam sjedi na klupi, a igrao sam s njim i čudo je od igrača. Ako nije problem, mogu vam dotjerati malo obranu, tu sam stručnjak", ponudio je Bould.

"Nije problem, 'ajde da vidim", obrisao je suzu iz kuta oka Wenger i pozornost preusmjerio prema zbivanjima na ekranu. Klik ovdje, klik ondje. Menadžer Arsenala pratio je Bouldove vješte poteze mišem, a ovaj se odjednom naglo ustao iz stolice.

Bez riječi je krenuo prema vratima, a zatim se, baš prije nego će izaći, okrenuo i ljutito rekao: "Znate što, slažite vi svoj dream team bez mene." Wenger je nekoliko trenutaka začuđeno zurio u glasnim treskom zatvorena vrata, a potom pogledao u ekran.

Na popisu stručnog stožera pod kategorijom pomoćnog trenera stajalo je ime Pat Rice.

Pontonski mostovi do konkurencije

Preživjeli smo dakle i taj famozni vikend s dva velika derbija. Četiri sata uživali smo u sportskom nadmetanju ljutih rivala, da bismo na kraju zaključili ono što smo znali i prije početka dviju utakmica. Klubovi iz Manchestera igraju svoju ligu i proći će još ponešto vremena prije nego utrka za prvaka dobije svog trećeg ili četvrtog sudionika, a još više prije nego jedan od sudionika budu Liverpool ili Arsenal.

Koliko će još dugo Arseneu Wengeru biti potrebna terapija menadžerskom igrom, prije nego ono što želi vidjeti na terenu doista bude i imao na raspolaganju, a sve kako bi se ravnopravno tijekom cijele sezone nosio s najjačima? Pitate li njega osobno, nedavno je izjavio kako za dvije godine očekuje dovršetak radova na pontonskom mostu preko kanjona koji Topnike dijeli od vrha ljestvice i bitke za trofeje.

Optimizam bez pokrića, utopija ili konkretni plan? Odlučite sami.

Koliki je doista taj kanjon teško je procijeniti iz utakmice koju je Arsenal većim dijelom odigrao s desetoricom igrača, pa zapravo i nije bio pravi takmac Manchester Cityju, no ne treba vam trenerska diploma da biste "odokativnom" metodom procijenili kako niti 11 igrača Arsenala uglavnom nemaju što tražiti protiv 11 igrača Cityja u okviru jedne cijele sezone. Pobijediti ih mogu, barem je Premiership liga u kojoj i QPR može dobiti europskog prvaka u gostima, ali držati korak kroz 38 kola – nikako.

Nedjeljni derbi odlučen je već u ranoj fazi utakmice. Laurent Koscielny football je zamijenio footballom, ali onim američke prirode, pa je inače sjajnim rušenjem zgriješio jedanaesterac, ali zaradio i crveni karton. Njega mu je dodijelio Mike Dean, čijem statusu na Emiratesu nije pomogla ni činjenica da je odluku donio ispravno. Naime, Dean je uvjerljivo najomraženiji sudac u redovima Topnika, Arsenal je od 2009. godine do danas od 19 utakmica koje je sudio Dean dobio samo dvije, izgubio čak 11, a preostale dovršio podjelom bodova.

Tek toliko da ne ispadne kako su oba velika derbija prošla bez većih pritužbi na suđenje, što bi bio slučaj bez presedana, Dean se potrudio pred kraj utakmice isključiti i Vincenta Kompanyja, procijenivši da je kapetan Cityja uklizao s obje noge.

Je li to doista učinio, slobodno procijenite i sami, a City je ekspresno uložio žalbu, zalijepio biljege i od disciplinske komisije zatražio ukidanje kartona prije sljedeće utakmice. Komisija je uzvratila jednako ekspresnim odgovorom i poništila odluku o crvenom kartonu, pa će Kompany sljedećeg vikenda moći uklizavati igračima Fulhama.

Usput budi rečeno, uoči, tijekom i nakon ogleda na Emiratesu više je prašine od samih zbivanja na terenu podigla cijena ulaznica za gostujuću tribinu. Premda i bez podizanja cijene imaju najskuplje ulaznice u Premier ligi, iz Arsenala su smatrali prikladnim za goste iz Manchestera dodatno povisiti cijenu na tričavih 62 funte po ulaznici ili oko 560 kuna po srednjem tečaju narodne banke Borisa Vujčića.

Iz udruge navijača Cityja ogorčeno su i s gnušanjem vratili 900 neprodanih ulaznica od ukupno 3000 i podigli uzbunu u medijima, koji su jedva dočekali da umjesto o dosadnom nogometu i pripremama za derbi pišu o nečemu što ljudi zaista žele čitati.

Iako će mnoge potez s vraćanjem ulaznica i zgražanjem nad cijenama natjerati na zlobni smiješak kada se radi o navijačima Cityja, koji nemaju ništa protiv plaćanja dvostruke cijene za igrače kada to ne ide iz njihova džepa, moramo im priznati da su u pravu i da moderni nogomet polako, ali sigurno iz svoga svijeta istiskuje srednju klasu.

Kao pravi zaštitnici naroda, novinari su pohrlili naživcirati Arsenea Wengera pitanjem je li fer da ulaznice imaju tako visoku cijenu, no utjehu nisu dobili. "Naravno da je fer. Navijači imaju izbor, mogu ići gledati Manchester United, mogu gledati Manchester City ili Barcelonu. Mogu odabrati žele li ići u kazalište ili ne", rekao je Wenger, odšetao u svoj ured i pokrenuo Football Manager.

Što o svemu misli pomoćni sudac utakmice između Arsenala i Manchester Cityja, čovjek po imenu John Brooks, vidjeli smo tek koju minutu nakon završetka susreta. Brooks se potrudio da se sapunica o cijenama ulaznica nastavi kroz čitavi tjedan tako što je pri rukovanju s igračima Cityja savjetovao Joleonu Lescottu da ode pozdraviti navijače koji su platili 62 funte da ih gledaju.

Sudačka organizacija reagirala je skidanjem Brooksa s popisa sudaca za FA kup, pa je ostao bez dnevnice za susret West Bromwich Albiona i Queens Park Rangersa. Objašnjenje? Preventivna mjera, kako se ne bi našao pod prevelikim pritiskom medija.

U drugom pak ogledu sudionika utrke za naslov i pretendenta da to jednog dana postane Manchester United svojim je performansom na Old Traffordu iznenadio čak i Engleskog pacijenta. U sat vremena pobjegao je izvan dohvata Liverpoola, ostavivši teoretičarima zavjere da se u preostalom vremenu do kraja utakmice nadaju kakvoj gruboj pogrešci Howarda Webba, preko čijih će leđa potom prebiti sav čemer koji im tišti grud.

Iako pritisnut statistikom koja bi na svakome sudu dokazala krivnju i pristranost, Webb je utakmicu okončao bez značajnijih pogrešaka, premda je i ovoga puta dokazao da mu suđenje baš i ne ide onako kako nas u to pokušavaju uvjeriti Uefa i Fefa. Ipak, počastio nas je utakmicom bez repova, pa mu na tome svi zajedno možemo biti zahvalni.

Alex Ferguson sa svojim je suradnicima dobro skautirao način na koji igra Liverpool Brendana Rodgersa i visokim pritiskom goste je prisilio na niz pogrešaka i nesigurnosti, koje je domaćin naposljetku znao iskoristiti. Robin van Persie postigao je svoj deveti pogodak u posljednjih devet utakmica i šesti u posljednjih sedam utakmica s Liverpoolom, a svoj je doprinos dao i kapetan Nemanja Vidić, ukravši pogodak Patriceu Evri i postavši 18. igrač Uniteda koji se ove sezone uspio osladiti pogotkom.

I kad se već bavimo statistikom, teško je ne primijetiti jedan pomalo nevjerojatan podatak. Naime, s osvojenih 55 bodova iz 22 utakmice ova momčad Uniteda prijeti zakoračiti u klupsku povijest i po broju bodova osvojenih u sezoni nadmašiti čak i velikane poput Fergiejevih beba iz devedesetih.

Za usporedbu, momčad Uniteda koja je 1999. godine osvojila trostruki naslov u ovoj je fazi prvenstva imala 11 bodova manje i nikada, u prethodnih 19 sezona u kojima su osvojili naslov, nijedan sastav Crvenih vragova nije uspio u 22 kola skupiti više od 55 bodova. Štoviše, u eri Premier lige samo je jednom klubu pošlo za rukom u istom razdoblju osvojiti više. Chelseaju pod vodstvom Josea Mourinha 2005/2006.

S obzirom na obrambene nedaće koje United prate tijekom cijele sezone, jasno je kako za takav učinak ogromne zasluge pripadaju napadačkoj liniji, ali i akviziciji Robina van Persieja, koji je barem u nedjelju dobio borbu divova s Luisom Suarezom. Urugvajac je kao usamljeni napadač veći dio utakmice proveo u trci bez rezultata, bez prave i iskoristive lopte poslane preporučeno iz sredine terena.

No, ne treba zaboraviti niti bitku na toj sredini terena, koja je u potpunosti pripala Unitedu i još jednom pokazala koliko je zapravo podcijenjen Michael Carrick. Lakoća i mirnoća kojom je dirigirao veznim redom lidera prvenstva potpuna su suprotnost onome što je prezentirao "velški Xavi" Joe Allen, koji je do svog izlaska s travnjaka desetak minuta prije kraja slušao predavanje na temu kakav bi igrač trebao biti i što bi trebao činiti da ispuni ambicije kluba kao što je Liverpool.

Proći će vremena prije nego Allen dohvati razinu kakva se od njega očekuje, ali i prije nego zajedno s Liverpoolom zaigra onako kako to Rodgers želi. "Možda jesmo 24 boda iza Uniteda, ali to nisu 24 boda razlike u kvaliteti", izjavio je strateg Liverpoola nakon utakmice, procijenio kako razlika postoji jedino u širini momčadi, te najavio skoro hvatanje priključka s najjačima.

Isto za dvije godine? Je li plan izradio zajedno s Wengerom i hoće li proći istim mostom? Ili je riječ o priči kojom se tješi prije nego u crvenoj pidžami krene na počinak? Bez obzira na sve, dvojbe definitivno nema: pred Rodgersom je velik izazov, jer protivnici neće sjediti i čekati da Redsi, ali i Topnici, uhvate korak s njima.

Smoke On The Walters

Chelsea je pametno izbjegao svu buku i gužvu oko nedjeljnih derbija, pa je svoj susret sa Stoke Cityjem odradio dan ranije i tamo gdje momčadi rijetko postižu i jedan pogodak uspio utrpati četiri te odnijeti uvjerljivu pobjedu.

Na tome svakako treba zahvaliti Romanu Abramoviču, koji je uoči ogleda na Britanniji ponovno bio aktivan u prijelaznom roku. Nakon što je u redove Plavih doveo Dembu Ba, ruski je oligarh u posljednjim trenucima uoči utakmice angažirao i Jonathana Waltersa, a ovaj se pokazao punim pogotkom.

Dva pogotka u mreži Stoke Cityja, promašeni jedanaesterac i jedno napucavanje samoga sebe posred nosa epilog su Waltersova dana koji se opravdati može jedino time da je transfer dovršen toliko blizu početka utakmice da vremena za zamjenu dresova nije bilo.

Dame i gospodo, Jonathan Walters Looney Tunes Show!

U istoj je utakmici inače stanoviti Frank Lampard pogotkom iz jedanaesterca i službeno postao drugi strijelac u povijesti kluba s ukupno 194 pogotka, ali se klub potom potrudio zatomiti bilo kakvo oduševljenje zbog uspjeha igrača kojemu i dalje povjeravaju kapetansku traku, ali mu na kraju sezone ne namjeravaju produžiti ugovor.

Dva dana službenim je stranicama kluba trebalo da objave vijest o Lampardovu uspjehu, i to nakon što je propust zamijećen u medijima. Vjerojatno ranije nisu stigli.

Chelseaju je pobjeda na Britanniji inače došla kao melem na ljutu ranu, odnosno na domaći poraz od Swanseaja u kupu nedugo nakon što je prošlotjedni Pacijent otišao u tisak. U tom je susretu Branislav Ivanović pak potpisao za Labudove i kao asistent sudjelovao u oba njihova pogotka, a heroj je opet bio Michu.

Iako u subotu nije uspio pogoditi mrežu Evertona, na Goodison Park došao ga je gledati i španjolski izbornik Vicente del Bosque, čime je nehotice priznao da u Europi postoji liga osim španjolske te da u njoj igra čovjek vrijedan reprezentacije iako nikad nije nosio dres Reala ili Barcelone.

Na kraju, pozabavimo se još i zbivanjima na dnu ljestvice, odnosno zonu ispadanja u kojoj je svoje mjesto od ovoga vikenda pronašla Aston Villa. Momčad Paula Lamberta od pobjede na Anfieldu zaboravila je igrati nogomet, a blagdane su proveli tiho jecajući i istrpavajući lopte iz vlastite mreže.

Domaći poraz od Southamptona možda ne spada u katastrofe kakve su ih pratile proteklih tjedana, no odluka suca Marka Halseyja svakako je debakl sam po sebi. Iako ga Enda Stevens nije niti dotaknuo, Jay Rodriguez složio se na travnjak i uspio prevariti Halseyja te svojoj momčadi zaraditi jedanaesterac.

Kad se o Southamptonu radi, ne morate ni razmišljati hoće li udarac s bijele točke biti realiziran. Ricky Lambert uzeo je loptu i 31. uzastopni put bez pogreške je smjestio u mrežu. Dobro ste pročitali, trideset i jedan uspješan penal od trideset i jednog pokušaja.

Nego, Rodriguez? Nije ni čudo, ti Španjolci uvijek su bili prevar… Molim? Rodriguez je U-21 reprezentativac Engleske, rođen od majke Engleskinje i oca Španjolca? Sigurno su onda krivi očevi geni! Rodrigueza se inače u snimci može vidjeti kako govori da se nije bacio, svjestan da će ga u srijedu Engleski pacijent svejedno izdvojiti i posramiti, a ako va nije jasno što se dogodilo menadžer Southamptona Nigel Adkins kasnije je sve fino pojasnio i opravdao tvrdnjom kako je pao očekujući udarac kojeg nije bilo.

Kriv je, dakle, udarac. Jer se nije pojavio tamo gdje je trebao.

Šećer pak dolazi na kraju. Reading je već u više navrata ove sezone pokazao sposobnost postizanja mnogo pogodaka, ali i primanja još više. Već su u legendu ušla dva susreta s Arsenalom, kao i golijada s Manchester Unitedom, a ovoga ih je vikenda punih 80 minuta West Bromwich Albion tukao iz svih oružja i došao do vodstva od 2:0.

Oba pogotka u pravoj je simultanki postigao Romelu Lukaku, dvaput je zatresao i gredu i mogao postići valjda devet pogodaka, a onda se njegova ekipa pokupila s terena. Zapravo, ostali su na travnjaku i zadnjih desetak minuta, ali sam dojma da bi manje pogodaka primili da ih tamo nije bilo.

Reading je u samo osam minuta režirao preokret i došao do pobjede od 3:2, a u skladu s prezimenom pokopao ih je Pavel Pogrebnjak. West Bromwich Albion tako još uvijek plaća posljedice uvrštenja među klubove koji su od Engleskog pacijenta zaradili pohvalu.

Sudačka nadoknada

Nisam siguran je li Arsene Wenger ikada prodao Samira Nasrija u Football Manageru ili ga je poput mnogih drugih igrača zadržao u svom dream teamu. U pravom životu, onom od kojega Wenger bježi u naručje računalne simulacije, Nasri je već neko vrijeme igrač Manchester Cityja, a osim što to nisu oprostili Wengeru, navijači Arsenala nisu posebno naklonjeni niti Nasrijevoj odluci da zgrabi više novca i poneki trofej.

Bez obzira što na Emiratesu i nije najomiljenija pojava, Nasri je sa svojim prijateljem i bivšim momčadskim kolegom Chamakhom na stadion odlučio doći pješke, što se i nije pokazalo najbistrijom odlukom. Na putu prema stadionu našao se u maloj skupini navijača Arsenala raspoloženoj za verbalni sukob, pa je u Nasrijevu smjeru poletjelo ponešto psovki i uvreda.

Dok je Nasri uglavnom šutio, Chamakh ga je pokušao zaštititi i prekinuti snimanje mobitelom, a na kraju je srećom sve ostalo na verbalnom ispadu. Navijači su snimku gurnuli na Internet, očekujući valjda pohvale i tapšanje po virtualnim ramenima, no dočekale su ih kritike zgroženih navijača, koji su ih proglasili sramotom za Arsenal.

Još otkad su dvojica primitivaca sa Sky Sportsa zbog neukusnih komentara izgubili posao, sa zanimanjem pratim učinak jedine sutkinje u Premier ligi, Sian Massey. Djevojka koja ničim nije zaslužila šovinističke komentare ni kriva ni dužna tjednima je bila predmetom brojnih medijskih napisa, iako se samo željela baviti poslom koji voli.

Skandal s komentatorima Sky Sportsa odavno je pospremljen u povijest, a Sian Massey i dalje radi svoj posao i radi ga vrlo dobro. Toliko dobro da vjerojatno nije daleko dan kada ćemo je umjesto uz aut liniju sa zastavicom vidjeti i u ulozi glavne sutkinje.

Naime, kroz proteklih godinu dana u više je navrata pokazala da ima profinjeno oko za zaleđe i da ga znade zamijetiti čak i onda kada joj većina navijača, kako na stadionu, tako i pred malim ekranima, spominje užu i širu obitelj.

Proteklog je vikenda odradila gažu na Britanniji, gdje je sudac Andre Marriner dosudio jedanaesterac za domaće pri rezultatu 0:1, a Massey ga s ljutitom tribinom za leđima morala poništiti zbog zaleđa i natjerati Marrinera na isprike igračima.

Edin Džeko odavno se otisnuo u inozemstvo kako bi zaradio za kruh i skupocjene automobile i stambene objekte. Međutim, bez obzira na zarađeni novac i pozamašnu svotu koja mu svakoga tjedna sjeda na račun, Džeko ne zaboravlja svoju raju, pa ih je nakon postignuta pogotka na Emiratesu pozdravio prikladnom majicom.

Ulaznice za stadion Madejski vjerojatno ne koštaju 62 funte, jer bakice poput ove još uvijek uspijevaju odlomiti dio mirovine i doći bodriti svoj Reading. Konačan ishod sasvim sigurno ju je razveselio, ali ne više od izbora DJ-a, koji je s razglasa pustio Monkeese i "I'm A Believer". Tako se lijepo vratiti u mladost!

Sjećate se Vinnieja Jonesa, dobitnika nagrade za najvećeg freaka Premier lige u jednoj od nedavnih kolumni? Onda se jamačno sjećate da sam spomenuo i njegovu bogatu filmsku i TV karijeru, koju je nastavio ulogom u seriji pod imenom "Elementary", svojevrsnoj modernoj inačici Sherlocka Holmesa.

Naravno, naš momak Vinnie ne glumi pozitivca, već po običaju poremećenog ubojicu koji usput navija i za Arsenal, pa u jednoj sceni zbog utakmice Topnika čak odbija i seks s privlačnom damom. Ne obraćajte pozornost na činjenicu da nijedna momčad u kadru zapravo nije Arsenal. Otkud da Amerikanci znaju što je Arsenal?

Zajedno smo ponovno sljedećeg tjedna, a dotad svratite na Facebook stranicu Engleskog pacijenta, ako već niste, zna se skupiti dobroga društva. Ah, da… pet najboljih pogodaka kola. Izvolite!