Napeto doigravanje s - izglednom završnicom?

66 pobjeda, uključujući 27 u nizu. Lakoćom uhvaćena prednost domaćeg terena kroz doigravanje. Najbolji igrač lige i uskoro četverostruki MVP. Wade, Bosh. Niz iskusnih veterana koji znaju kako se dobivaju utakmice u doigravanju. Rasterećeni u odnosu na lani, s naslovom u džepu. Smješteni na puno lakšem Istoku gdje pravih konkurenata, na papiru barem, ni nemaju.

Spoelstri je osvojeni naslov dao krila i slobodu, ove je sezone pokazao zašto mu je veliki Pat Riley vjerovao do te mjere da mu je u ruke dao ovakvu momčad. Iako je Miami očigledno napunjen zvijezdama, Spoelstra mora biti jedan od najjačih kandidata za titulu trenera godine jer Miami je uistinu napravio veliki momčadski iskorak u odnosu na lani. Pronašao je savršen način za korištenje svih talenata LeBrona Jamesa, pronašao je model u kojem dobro egzistiraju i sve tri zvijezde, ali i svi "sporedni igrači". Uklopio je bezbolno Raya Allena, a završnica sezone pokazala je da Miami može pobjeđivati i kada nema nekoga, pa čak i sve trojice zvijezda. Heat je, primjerice, u San Antoniju pobijedio samo s Boshom, nadigravši San Antonio u onome u čemu su Spursi, teoretski, najbolji - u momčadskoj igri, kretanju bez lopte, brzom protoku.

Ne čudi stoga što je Miami momčad s uvjerljivo najboljim postotkom šuta u ligi (.496) - znak je to da su postali momčad koja uzima isključivo (koliko je to u košarci jasno moguće) kvalitetne šuteve. Poslije Golden Statea su i najbolja tricaška momčad, što će reći da su uz dovođenje Allena (i veliki napredak LeBrona u tom segmentu) postali smrtonosni i s te linije, koristeći svu pažnju koju obrana posvećuje prodorima LeBrona i Wadea pod koš.

Miamijeve boljke su rijetke i uglavnom se odnose na visinu pod košem i skok, no kada u doigravanju dodatno "zapnu" i u tom segmentu - teško će ih netko toliko nadskakati da negira sve ostale prednosti Heata. Da, u doigravanju će ostati i bez dijela kontri, no njihova napadačka potentnost i dalje će biti (nepremostiv) izazov za protivnike. A znamo da i obranu mogu igrati na razini najboljih, jer za to imaju i iskustva i atletskih mogućnosti, posebno na vanjskoj liniji koju je izuzetno teško penetrirati.

To je momčad u zrelim košarkaškim godinama, a koliko god bismo se htjeli zavaravati potencijalom nečije mladosti i energije - NBA prstene osvajaju isključivo zrele, ako hoćete veteranske (u onom smislu kako tu riječ koriste Amerikanci) momčadi. Chicago, Houston, San Antonio, Lakersi, Detroit, Boston, Dallas, Miami... bez izuzetka, u zadnjih 20-ak godina do kraja su išle momčadi koje su imale puno iskustva (pa ako hoćete i neuspješnih pokušaja do tada) i čiji je najbolji igrač (ili najbolji igrači) stigao u najbolje godine i skupio dovoljno iskustva za taj iskorak. To možda ne vrijedi samo za mladog Tima Duncana 1999. godine, no i on je tada uz sebe imao niz igrača koji su "sve vidjeli i sve prošli", od Davida Robinsona preko Seana Elliota do Averyja Johnsona.

Nema izuzetaka. Iskustvo je u NBA doigravanju ključ uspjeha, a Miami je u ovom trenutku i iz te perspektive savršeno uštiman, niti prestar (poput Bostona) niti premlad (poput Oklahome).

I može li tko pobijediti takav Miami ne bude li ozljeda?

Igrački, jedini ozbiljan kandidat je Oklahoma City. Miami ima najboljeg igrača, Thunder ima drugog najboljeg. No, Thunder ima i "najboljeg Robina", jer Westbrook je danas teže zaustavljiv igrač od Wadea, koliko god još uvijek nekontroliran bio. Takva Westbrookova igra - pa ako hoćete i Durantovo povremeno prepuštanje lopte u njegove ruke, iako je bez dvojbe KD igrač koji mora preuzeti loptu u završnicama susreta - upravo su ti ne tako sitni detalji koji će razlikovati Duranta i Westbrooka s 23-24 godine i Duranta i Westbrooka s 27-28. Do tada će naučiti i tada će, ako ostanu zajedno i momčad bude dovoljno dobra i također sastavljena od još nekoliko veterana, oni biti ono što je Miami danas - favoriti.

Jesu li sada spremni? NBA povijest kaže da ne. No, ova Oklahoma već ima dosta play-off iskustva u ovakvom sastavu, i svake je godine napravila značajan korak naprijed. Lani su dogurali do finala, sasvim je jasno što bi ove godine bio korak naprijed. No, ostali su bez sjajnog Hardena koji je, istina, u finalu bio slab, ali bez kojeg bi teško prošli San Antonio. Kevin Martin se fino uklopio, Ibaka je značajno napredovao, brojke OKC-a na momčadskoj razini izgledaju još bolje nego lani (drugi u napadačkoj učinkovitosti, na diobi trećeg mjesta u obrambenoj učinkovitosti), ali teško se oteti dojmu da im treba taj treći vrhunski igrač kakvog su imali u Hardenu. K tomu, nakon lanjskog finala i dva poraza ove sezone, Thunder nedvojbeno ima određen problem s Miamijem. I ima puno teži put do finala.

Treća momčad koja bi trebala biti u ovom razgovoru je San Antonio. Spursi su prije tri sezone promijenili strategiju i oformili novu, napadački orijentiranu momčad, i treću sezonu u nizu oni su u samom vrhu NBA lige u regularnoj sezoni. Iako na prvu (Duncan, Ginobili, Parker) izgledaju kao momčad s puno iskustva, njihov roster imao je niz igrača - uključujući startere Greena, Leonarda i Splittera koji tog play-off iskustva nisu imali. I po toj logici, i San Antonio je danas puno spremniji za play-off uspjeh nego prije dvije godine, pa čak i lani.

Na ruku im idu dva iznenađujuća procesa ove sezone. Prvi je da su ponovno postali, možda ne baš elitna obrana, ali blizu te klasifikacije. Indiana i Memphis bili su za koplje bolji od svih ove sezone u tom segmentu igre, a odmah do njih je San Antonio, skupa s OKC. Kako naslove mogu osvajati samo momčadi koje su u tom obrambenom vrhu, Spursi ove godine mogu računati na puno bolju obranu nego lani, kada u konferencijskom finalu protiv OKC-a nisu imali gotovo nikakav otpor za Duranta i društvo.

Druga stavka koja veseli navijače Spursa je igra Tima Duncana. Najbolji krilni centar svih vremena igra kao preporođen, i u završnici sezone igrao je ne samo kao najbolji igrač Spursa, ne samo kao najbolji visoki igrač u ligi, već blizu onog Tima Duncana koji je San Antoniju donio četiri naslova prvaka. S takvim Duncanom, koji dominira u obrani i može biti fokus napada (a danas je napad Spursa dovoljno raznolik da on taj fokus ne treba biti u svakom napadu), Spursi u svakoj seriji imaju šansu jer uz Duncana imaju i najboljeg trenera u ligi.

No, problemi Spursa u ovom dijelu sezone redovito su ozljede, a ništa drugačije nije ni ove godine. Razina njihove igre drastično je pala nakon prve ozbiljnije ozljede Parkera, a ni nakon njegovog povratka nije postalo bolje. Francuz je igrao promjenjivo, ne na onoj razini iz siječnja i veljače kada je bio prvi igrač Zapadne konferencije, a ozljede su napale i sve ostale - kao i uvijek, to uključuje i Ginobilija koji u doigravanje ulazi nespreman, a i dalje je igrač koji Spursima daje dodatnu dimenziju i koji je ključna figura za klupu Spursa. Bez Manua, ta druga "jedinica" nije ni izbliza tako produktivna, nemaju kreatora koji će stvoriti šuteve za Neala, Bonnera i ostale. Nadovezala se i ozljeda Diawa, otpušten je Jackson, a doveden veliki upitnik, Tracy McGrady, od kojeg je objektivno teško bilo što očekivati.

San Antonio, momčad koju teoretski svi dobro znaju, u doigravanje ulazi kao - nepoznanica. Duncan, Popovich, Parker i Leonard nada su navijačima Spursa, no i oni će prvi priznati da OKC u doigravanje ulazi kao favorit Zapada. Ipak, još su samo Spursi ekipa za koju mislim da - ako im se poklopi zdravlje i forma u pravom trenutku - može dobiti seriju protiv Miamija.

Svi ostali imaju i ambicije i kvalitetu, no - bojim se - ne mogu stati u rečenicu s LeBronom kompanijom.

Sjajno su sezonu započeli i okončali Knicksi, no imaju li dovoljno obrane za Miami? Momčad koja toliko ovisi o šuterskoj raspoloženosti Carmela i u manjoj mjeri J.R. Smitha i u kojoj obranu treba držati jedan čovjek (Chandler) ne izgleda kao ekipa koja će zaustaviti LeBrona. Indiana ima obranu i za Miami neugodnu fizičku igru, no nema napad. I pitanje je uopće može li "preživjeti" do Miamija. Brooklyn je premekan i kao ekipa nedovoljno iskusan, Chicago bez Rosea nema dovoljno napadačke moći - iako je i ovakav redovito neugodan Miamiju. Bullsi i Celticsi imaju samopouzdanje za igranje s Miamijem, ali nemaju kadar, ne bez Rosea i bez Ronda. Mijenja li stvari vrati li se Rose? Niti vjerujem u takav scenarij, niti mislim da bi promijenilo odnose jer je premalo vremena. I za njegov ulazak u formu i za momčadsko uigravanje.

Zapad je puno intrigantniji, no samo jedna momčad može dogurati do finala. Memphis je, primjerice, ekipa koja bi za Miami bila neugodna zbog svoje fizičke igre i snage pod košem, no Memphis bi do finala, teoretski, morao pobijediti Clipperse, Oklahomu i San Antonio/Denver što je teška zadaća. Posebno jer im je ždrijeb odmah podario Clipperse koji iz nekog razloga Grizlijima baš i ne odgovaraju. No, Memphis je ekipa koju ne bih otpisivao, s njima u doigravanju nitko neće htjeti igrati.

Clippersi nemaju dovoljno snažnu obranu, dovoljno pameti i dovoljno iskustva, nisu bolja momčad nego što su bili lani kada ih je Popovich pomeo s 4-0. Za Nuggetse je "ubojica" bila ozljeda Gallinarija, iako i bez njega ostaju težak protivnik, posebno na svom terenu. No, Karlova momčad dobre igre iz regularne sezone nije uspijevala prebaciti u doigravanje, djelomično jer u play-offu nema toliko trke u kojoj je Denver nenadmašan.

Warriorsi su mladi i mekani, Lakersi nemaju Kobea (inače bi bili vrlo zanimljivi), Rocketsi i njihov "run&gun" ne može proći u doigravanju iako će serija s Oklahomom biti napadački fantastična za gledanje.

Puno jakih ekipa s izvrsnim igračima, s dobrim izgledima da svaka serija bude gusta, kvalitetna, neizvjesna. No, na kraju, samo jedna može dogurati do finala.

Za Miami se sve čini savršeno. No, ponekad - iako rijetko u NBA košarci - u krivom trenutku možete naletjeti na krivog protivnika i izgubiti samopouzdanje s kojim ste igrali. Možda se mogu Knicksi "zapaliti" u pravom trenutku. Možda Indiana ili Chicago mogu tjelesnom igrom izbaciti iz ritma Jamesa, Wadea i ekipu. Možda se San Antoniju poklopi zdravlje i forma. Možda talentiranim Clippersima sve sjedne na mjesto. Možda, a to je najbolja šansa svima koji ne navijaju za Miami - možda su Durant i Westbrook dovoljno odrasli i možda je već stiglo njihovo vrijeme, prije vremena.

Na tim "možda" temelji se sva neizvjesnost ovog doigravanja. Jer iako mu se veselimo zbog brojnih zanimljivih serija (Clippers - Grizzlies, Knicks - Celtics i Spurs - Lakers prave su poslastice za početak), znamo duboko u sebi da je završnica izgledna.

Znamo da je i ovo doigravanje u LeBronovim rukama.

No, znamo i da je u takvim situacijama znao gubiti.