Tri desetljeća Davida Sterna: čovjek koji je NBA pretvorio u tvornicu novca i promijenio lice sporta

Zadnji dan siječnja bio je zadnji dan na radnom mjestu čovjeka koji je iz temelja promijenio NBA ligu. A zajedno s njom i čitav pogled na sport. David Stern je čovjek koji je zauvijek promijenio lice sporta.

Ovo zapravo i nije priča o Davidu Sternu. Ovo je priča o njegovom nasljeđu. O revoluciji koju je desetljećima predvodio, o činjenici da je u svakom trenutku bio za korak, dva ili tri ispred. Ovo je priča o stvaranju najsavršenijeg mogućeg svjetskog sportskog natjecanja. Što NBA liga apsolutno nije. Ali nitko od nje nije bliže. I to zaslugom Davida Sterna.

Koji je istodobno i najveći krivac za svu njezinu nesavršenost.

Prag, proljeće 2006. Završni turnir Eurolige. Subota, slobodan dan između polufinala i finala uvijek je dan za svečanosti i nagrade. Praški dvorac bio je sjajno mjesto za okupljanje "košarkaškog plemstva".

Došao sam nešto ranije, svečane dvorane još nisu počele vrvjeti ljudima. Pored pulta na kojem su se ostavljale jakne leđima je bio okrenut omanji gospodin pružajući svoj kaput. Sam. Bez pratnje, bez tjelohranitelja, bez asistenta. Pozdravih čovjeka, kolegu po jakni, onako dok čekamo brojeve kaputa. Imenom i prezimenom, naravno.

Uzvratio je pozdrav očekivanim osmijehom, ali i neočekivanim nastavkom. "Drago mi je. Nisam znao da su i u Češkoj ljudi tako visoki. I vi ste košarkaš?"

Čekaj, on meni postavlja pitanje? U one možda dvije minute njegove pažnje "jedan na jedan" uspio sam mu reći da nisam iz Češke nego iz Hrvatske, na što mi je odmah iz rukava ispalio Kukoča i Dražena. Dodao je uz osmijeh i "imate li još takvih 'over there'?", pitao me kojim sam poslom tu, a dok sam prilično iznenađen jednom polovicom mozga smišljao odgovore na njegova pitanja, drugom polovicom sam pokušavao smisliti neko pametno pitanje za njega.

Ali dok sam smišljao već se kraj nas stvorila grupica Litavaca koja se htjela uslikati s njim. Inače nisam baš tip koji nekoga žica za slikavanje, ali David Stern? Pa tko će mi vjerovati u ovo gore što sam opisao ako ne priložim i sliku? Uslikali smo se, još mi je jednom pružio ruku i na moje pozdravno "Kad ćete doći na najljepšu obalu u Europi?" odvratio "I've heard so much about it, who knows, maybe..."

I imao sam dojam da je čitave večeri na sličan način komunicirao s bilo kime tko bi mu pristupio. Nije djelovao umorno, nije izgledao da mu je napor trošiti vrijeme na svakoga tko mu se obrati, niti se skrivao iza tjelohranitelja i glumio da se baš sad mora javiti na važan telefonski poziv kao nogometaši kad prolaze kroz mix-zonu.

Slika nasmijanog i pristupačnog Davida Sterna zapravo je slika današnje NBA lige.

Kad je stupio na dužnost "komesara lige" 1. veljače 1984., liga je bila u problemima. Zatvoreno, gotovo autistično društvo visokih i snažnih crnaca dominiralo je svijetom košarke, iako nije izlazilo iz svoje ljušture. Ligu su tresli problemi s drogom, televizije se nisu previše zanimale čak ni za doigravanje, a sponzori su bili daleko manje izdašni nego u ostala tri nacionalna sporta. NBA liga bila je zadnji i najsiromašniji vagon vlaka kojeg je vukao NFL, podmazivao MLB, a pomagao i NHL.

1. veljače 2014., prvi radni dan nakon tri desetljeća duge ere Davida Sterna NBA liga je dočekala kao uvjerljivo najpopularnija američka liga izvan granica SAD-a, kao natjecanje kojem se dive i oni koje ne zanima košarka, čak ni sport i kao nevjerojatno uspješna "tvornica novca" u kojoj svi žive dobro. I igrači i treneri i vlasnici i brisači parketa i navijačice i vlasnici dvorana i sponzori i prodavači kokica i burzovni mešetari.

Ni jedno slovo neće tako dobro dočarati NBA ligu prije i poslije Davida Sterna, koliko mogu brojke. Kad je postao komesar godišnji prihodi lige bili su 165 milijuna dolara. Danas su 5,5 milijardi. Kad je postao komesar TV prava su koštala 30 milijuna dolara. Za ovu sezonu koštaju 936 milijuna.

Jerry Buss je 1979. godine kupio Los Angeles Lakerse, Los Angeles Kingse, dvoranu Forum i još nekoliko zemljišta za 67 milijuna dolara. Danas samo Lakersi vrijede 1,35 milijardi dolara. Prosječna vrijednost NBA franšize u prošloj godini je iznosila 634 milijuna, prosječna vrijednost godišnjeg igračkog ugovora - 5 milijuna.

Jedna od njegovih revolucionarnih odluka je uvođenje ograničenja budžeta za plaće (Salary Cap), čime je potaknuo razbijanje monopola malog broja (pre)bogatih klubova koji stvara sve veće probleme primjerice u europskom nogometu. On je osmislio način kako prisiliti sve klubove da troše (donekle) racionalno, a ako to ne žele - od toga koristi imaju ostali klubovi koji dijele dobit od "poreza na luksuz".

"Dream Team" je bio njegova ideja s kojom "okrupnio" i kapitalizirao "showtime" Magicovih Lakersa i njihovo legendarno rivalstvo s Birdovim Celticsima i košarkaško savršenstvo Michaela Jordana s Bullsima koje je osvajalo svijet. Stern je od "Dream Teama" stvorio nove Beatlese, košarkaše pretvorio u naveće zvijezde ne samo američkog, nego i svjetskog kalibra.

NBA liga je ušla u sve domove, ne samo američke. Vrlo je vješto "probio" sva najveća tržišta svijeta. Kanadu je uključio preko Toronto Raptorsa i (kratkotrajnih) Vancouver Grizzliesa. Kinu je osvojio preko Yao Minga, potom i Jeremyja Lina. Konzervativni dio SAD-a je šokirao objavom da će jedan NBA klub (New Jersey Netse) kupiti Rus. U Indiju je ušao otvorivši vrata Sacramento Kingsa Viveku Ranediveu.

Europu je ionako već "imao".

Njegov marketing je "pojeo" konkurenciju. NBA ligu je pretvorio iz "lige siromašnih crnaca" u "ligu bogatih sportaša", proširio je s 23 na 30 sudionika, a sve klubove iz sportskih društava pretvorio u multinacionalne korporacije. NBA više nije prvenstveno sportska liga, nego - poslovna industrija.

E, tu dolazimo do onog dijela o nesavršenosti.

Svaka akcija ima i reakciju, pa je i "tvornica novca" morala imati svoje posljedice. Veliki budžeti i veliki troškovi traže i visoke cijene. NBA liga danas više nije baš dostupna svima, na tribine mogu uglavnom oni malo dubljeg džepa. Što za posljedicu vuče i sve češće puno praznih sjedalica u luksuznim arenama.

Ta prenaglašena "monetizacija" mnoge je u SAD-u potjerala iz NBA lige i još više vratila u okrilje sveučilišne NCAA košarke. U kojoj je košarka još uvijek na prvom, drugom i 20. mjestu. Za razliku od NBA lige u kojoj je košarka ipak tek na drugom mjestu. Iza zarade.

Kritičari "Sternove politike" drže kako je komercijalizacija dovela do toga da se igra podređuje spektaklu, a igrači pretjerano oštrim sudačkim kriterijem pokušavaju pretvoriti u robote bez emocija. Da se umjesto kulta momčadi i kulta košarke kao sporta gradi kult ličnosti, zvijezda i svega što se može "snimat', pakirat' i distribuirat' širom nacije". A i šire.

Na Sterna se posebno sručio gnjev navijača iz Seattlea, koji ga drže odgovornom za gubitak Sonicsa. Na sličan način su ga vrijeđali i u Charlotti kad je nezadovoljnom vlasniku dozvolio selidbu u New Orleans. No, vratio im je osnivanjem Bobcatsa, čime je posredno priznao pogrešku. Posredno ju je priznao i u slučaju Seattlea, pa je uporno tražio način kako im vratiti NBA momčad. No, "prevario" ga je Kevin Johnson uspjevši ostaviti Kingse u Sacramentu prošle sezone. A Sterna je bilo lako nagovoriti kad mu je gradonačelnik glavnog grada Kalifornije na uho prišapnuo: "India, mr. Stern..."

Osim pretjerane komercijalizacije zamjera mu se i beskurpuloznost prema drugim natjecanjima koje NBA posredno uništava. Prvi među njima NCAA, iz kojeg neškolovani i "sirovi" igrači odlaze već nakon prve godine jer Stern pod pritiskom igračkog sindikata nije imao petlju dodatno podignuti letvicu dobnog ograničenja. A kao drugu i europsku košarku, koja se bila potpuno izgubila između moćne NBA i arhaične Fibe.

Za posljedicu je to dovelo i do domino-efekta u kojem je privatni ULEB preuzeo organizaciju košarkaške Eurolige i to na način da potiče klubove iz "velikih tržišta", zanemarujući i u konačnici uništavajući sva ona mala "proizvodna" mjesta iz kojih su dolazili uspješni košarkaši i klubovi. Euroliga se sve više pretvara u NBA na sličan način zatvarajući granice i pretvarajući košarku sve više u sport elitnih klubova i bogatih tržišta.

Stern je svojim idejama "zarazio" i mnoge druge velike lige i natjecanja, koji bi također rado ubirali barem dio financijskog kolača kojeg režu u NBA ligi. Neke se stvari pritom ne mogu kopirati (primjerice Draft), ali neke stvari itekako mogu. Nažalost, elitne europske lige najprije su odlučile uvesti neke manje popularne ideje iz NBA lige, poput sve veće zatvorenosti sustava natjecanja, sve skupljih ulaznica i favoriziranja "velikih tržišta" umjesto nekih puno prikladnijih i dugoročno isplativijih ideja poput Salary Capa.

Odlazak Davida Sterna neki su dočekali s radošću uvjereni da bi se s novim komesarom Adamom Silverom košarka opet mogla izboriti za primat pred zaradom, što je ipak malo vjerojatno. Drugi žale zbog činjenice da su baš njegove vizije i inovacije dovele NBA na vrh svjetskih sportskih liga, pitajući se hoće li novo vodstvo imati slične kapacitete.

U svakom slučaju - činjenicu da je jedan od najvećih sportskih funkcionera u povijesti sporta Davidu Sternu nitko ne može osporiti. A hoće li NBA liga i bez njega nastaviti putem koji je u tri desetljeća utabao?

"... who knows, maybe..."