Što holivudski obrat znači za Marija Hezonju i hoće li se iz ružnog pačeta pretvoriti u krasnog labuda?

AUTOR: Branko Komorski

Hrvatska je kroz povijest, posebno ako uzmemo u obzir njenu veličinu, dala velik broj NBA igrača. Neki od njih imali su značajne uloge u svojim timovima dok su drugi bili samo prolaznici. Led je davne 1989. godine probio Dražen Petrović, a ubrzo su njegovim putem krenuli Stojko Vranković, Toni Kukoč, Dino Rađa i Žan Tabak. Upravo su te devedesete godine prošlog stoljeća bile zlatni hrvatski period u NBA ligi. Dražen je nakon teškog početka u Portlandu pronašao svoje mjesto u Netsima, Toni je bio važan kotačić u vjerojatno najboljoj košarkaškoj momčadi svih vremena, Dino je odlično igrao u Bostonu, a Žan je osvojio naslov s Rocketsima.

U iščekivanju novog Dražena ili Tonija

Generacija iz devedesetih polako je napustila NBA scenu i zamijenili su ih neki novi igrači koji na žalost nikad nisu dostigli standarde koje su njihovi prethodnici postavili. Godine su prolazile, igrači se mijenjali, a navijači su i dalje čekali nekog novog Dražena ili Tonija. Javnost je često bila podijeljena u razmišljanjima oko potencijala tih igrača, ali malo je koji od njih izazivao toliko kontroverzi kao Mario Hezonja.

Mladi Dubrovčanin još je kao dječak zadivio javnost svojim potencijalom i mnogi su smatrali da bi upravo on mogao biti nasljednik hrvatskih zvijezda s kraja prošlog stoljeća. Hezonja je dosta rano napustio Hrvatsku i zaputio se u Barcelonu što se kasnije pokazalo veoma upitnim potezom s obzirom na to da velikoj Barci razvoj klinca iz Hrvatske, koji će ionako prvom prilikom napustiti Europu i otići okušati se preko oceana u najjačoj svjetskoj košarkaškoj ligi, nikad nije bio visoko na listi prioriteta.

Možda je problem u treneru

U Španjolskoj se Mario prvi put našao u situaciji gdje njegov trener (Xavi Pascual) često nije imao dovoljno povjerenja u njega, a upravo je nepovjerenje trenera nešto što će, na žalost, kasnije obilježiti i njegove prve sezone u SAD-u. Kažu da je istina obično uvijek negdje između dva suprotna mišljenja pa treba reći da je za takvu situaciju dobrim dijelom kriv i sam Hezonja koji često nije bio dovoljno disclipliniran i fokusiran na događanja na parketu. No kako god bilo, prevladavalo je mišljenje da je Barcelona ionako samo prolazna stanica u njegovom razvoju te da je NBA košarka kao stvorena za njega.

Nakon epizode u Barceloni, Mario je 2015. godine izašao na NBA draft gdje ga je petim izborom prve runde birao Orlando Magic čime je on postao prvi hrvatski igrač biran u top 10. Treba reći da Orlando nije bio idealno odredište za Hezonju iz razloga što su na rosteru već imali nekoliko mladih igrača koji su pretendirali na iste pozicije kao i on, u prvom redu Victora Oladipa i Evana Fourniera.

Oladipo je bio projiciran kao novo lice ove franšize i kao takav bio je prva napadačka opcija momčadi, ali vjerovalo se da ne bi trebao biti preveliki problem „preskočiti“ Fourniera. Tek se kasnije saznalo da Mario nije ni bio prva želja generalnog menadžera Magica Roba Hennigana koji se nadao da će tim petim pickom uspjeti uzeti Kristapsa Porzingisa. Međutim, Porzingisa su pomalo iznenađujuće četvrtim pickom izabrali NY Knicksi i Orlando se tako morao zadovoljiti utješnom nagradom u vidu hrvatskog reprezentativca.

Možda je problem u treneru, dio drugi

No sve to skupa nije izazivalo previše zabrinutosti jer je prevladavalo mišljenje kako Hezonja ne može ne uspjeti u NBA. Pokazalo se da su želje jedno, a realnost sasvim nešto drugo. Mario se na NBA košarku privikavao mnogo teže nego što smo priželjkivali i veoma brzo se opet, slično kao u Barceloni, našao u situaciji gdje nije bio na istoj valnoj dužini s trenerom, ovoga puta riječ je bila o Scottu Skilesu, što je često rezultiralo smanjenom minutažom, a to je onda opet dovodilo do gubitka toliko potrebnog samopouzdanja.

Hezonja je u NBA došao s reputacijom vrhunskog atlete i opasnog šutera što se činilo savršenom kombinacijom za bočnog igrača. Šut je u toj rookie sezoni i bio relativno pouzdan te je bio njegovo najjače napadačko oružje, ali atletizam, u koji se inače polagalo najviše nade, nikako nije mogao doći do izražaja iz razloga što je Mario cijelo vrijeme imao ozbiljnih problema s elementarnom kontrolom lopte.

U obrani je isto bilo dosta oscilacija, a tome nije pomagao ni trener koji je upravo na njemu trenirao strogoću i često ga vadio iz igre nakon svake pogreške. Pokazalo se da takav tretman vrlo negativno utječe na Marija koji je previše griješio i donosio pogrešne odluke čak i kad bi napokon dobio priliku.

U isto vrijeme nenadano je eksplodirao Fournier te čvrsto zgrabio mjesto startera. Bio je to savršen tajming za Francuza s obzirom na to da mu je na kraju sezone istjecao rookie ugovor te se izborio za novi četverogodišnji koji mu je donosio 17 milijuna dolara po sezoni, ali nikako za Hezonju koji je sad ispred sebe imao dva igrača na koje je Orlando ozbiljno računao na pozicijama beka šutera i niskog krila.

Treća trenerska (ne)sreća

Rookie sezona tako je bila dosta lošija nego što smo se nadali, ali većina je i dalje vjerovala u njegov potencijal i bila sigurna da će druga sezona biti puno bolja. Pozdravljena je i činjenica da je Skiles na kraju sezone napustio momčad, a na njegovo mjesto imenovan je Frank Vogel koji je u prošlosti imao dosta uspjeha s Indiana Pacersima, ali se na kraju razišao s timom iz Indianapolisa iz razloga što nije imao istu viziju budućnosti kao Larry Bird koji je bio skloniji modernoj, brzoj košarci, dok je Vogel bio zagovornik stare škole pozicijskog načina igre.

U novu sezonu ušlo se s velikim očekivanjima, ali realnost je na žalost bila veoma okrutna. Umjesto napretka, dogodio se dodatni pad u Marijevoj igri. Kontrolu lopte i dalje nije popravio zbog čega je njegov atletizam, koji je imao na svojoj strani, ostao neiskorišten, a što je najgore od svega, sad je odjednom stao i šut koji je u prvoj sezoni bio relativno pouzdano oružje.

Rezultiralo je to ispadanjem iz Vogelove rotacije, a dodatni razlog za zabrinutost bila je činjenica da Mario očito ni s novim trenerom nije uspio pronaći zajednički jezik što je sad već postao pomalo zabrinjavajući obrazac. Svakom se može dogoditi da nije na istoj valnoj dužini s jednim trenerom, vjerojatno i s dvojicom, ali kad se slično dogodi s trojicom trenera zaredom, onda treba ipak razmišljati u smjeru da je dobar dio krivnje na igraču.

Kriv je i Magic

Treba, međutim, istaknuti da je odgovornost ipak i na samoj franšizi koja pet godina nakon Howardova odlaska i početka rebuildinga i dalje nije imala nikakvu ideju u kojoj fazi tog procesa se nalaze i u kojem smjeru krenuti dalje. Magic je tako odradio i seriju tradeova koji se baš i nisu pokazali uspješnima.

Ostali su između ostalog i bez Oladipa od kojeg su donedavno očekivali da postane njihov franšizni igrač. U tom lutanju povukli su i jedan potez vezan uz Hezonju. Orlando nije iskoristio opciju iz njegovog rookie ugovora za potpis četvrte godine ugovora na koju su imali pravo, čime je Mario ušao u dosta ekskluzivan klub igrača čiji su timovi odlučili ne iskoristiti tu opciju. U ovom trenutku počelo se ozbiljno razmišljati o tome kakva je uopće njegova budućnost u NBA ligi, a neki su išli tako daleko da su smatrali kako je idućeg ljeta povratak u Europu sasvim realna opcija.

Hezonjina renesansa i filmski obrat

I upravo u tom trenutku, kad je Mario definitivno dotaknuo dno, dogodio se gotovo filmski obrat. Naravno da nije Vogel odjednom zaključio da je bio nepravedan prema Hezonji te da ovaj zaslužuje još jednu priliku nego je, baš kao u nekom holivudskom scenariju, roster Orlanda bio toliko desetkovan da jednostavno nije bilo druge opcije nego nakon dugo vremena vratiti već gotovo otpisanog Hezonju u rotaciju.

Teško je reći je li Mario u trenucima dok je bio daleko od ozbiljnih minuta u igri pronašao neki svoj unutarnji mir i shvatio gdje je dosad griješio, ali činjenica je da je na parketu napokon izgledao onako kako smo se nadali od prvog dana. Teško da je mogao izabrati bolji trenutak s obzirom na to da je nakon ove sezone slobodan igrač i to ne restricted free agent, kao što je to obično slučaj s igračima nakon isteka rookie ugovora.

Da malo pojasnimo što to točno znači. Igrači birani u prvoj rundi drafta dobivaju unaprijed definirane rookie ugovore sukladno poziciji na kojoj su izabrani. Ugovor sadrži dvije garantirane godine te zatim još dvije team opcije za treću odnosno četvrtu godinu za koje se tim mora odlučiti sezonu ranije. U praksi to znači da nakon prve odigrane sezone tim mora odlučiti hoće li uzeti opciju za treću sezonu, a nakon druge želi li igrača na tom ugovoru i u četvrtoj sezoni. Uzevši u obzir činjenicu da su generalno gledano rookie ugovori relativno povoljni za timove, u velikoj većini slučajeva te se opcije i iskoriste.

Nakon isteka četvrte godine igrač postaje restricted free agent što znači da može pregovarati s bilo kojim timom u ligi i potpisati njihovu ponudu za novi ugovor, ali igračev matični tim ima nakon tog trenutka rok od tri dana u kojem može odlučiti izjednačiti ponudu drugog tima. Ukoliko tim ponudi isto igrač ostaje u momčadi u kojoj je odradio rookie ugovor.

Ukoliko prođu ta tri dana bez da se matični tim očituje ili se očituje negativno, igrač automatski postaje član novog tima i potpisana ponuda postaje važeći ugovor. To pravilo donosi balans između slobode igraču koji može pregovarati s kim želi i dogovoriti uvjete kakvi mu odgovaraju te određene sigurnosti matičnom timu koji tako može zadržati svog igrača ako to želi.

Međutim, kako sam već istaknuo, Orlando nije iskoristio opcije za četvrtu godinu i to sad bitno utječe na njihovu poziciju u trenutku kad Mario postane slobodan igrač. Vrlo je bitno što će Hezonja biti unrestricted free agent, odnosno slobodan igrač bez ograničenja, što znači da Magic, ili bilo koji drugi tim ako ga Magic u međuvremenu razmijeni, neće biti u mogućnosti mečirati ugovor koji on dogovori.

Isto tako, Orlando mu ne može ponuditi ugovor koji starta iznosom većim od 5,2 milijuna dolara koliko je trebala iznositi četvrta godina njegovog rookie ugovora. Zapravo može, ali mora imati slobodan prostor na salary capu kao da pokušava dovesti bilo kojeg tuđeg slobodnog igrača čija Bird prava nemaju.

Kvaka 22

Što to znači u praksi? U trenutku kad je Orlando odlučio ne iskoristiti njegovu opciju, činilo se da ionako nema šanse da će mu netko ponuditi iznos veći od tih 5,2 milijuna. Međutim, stvari su se u međuvremenu promijenile i ako Mario nastavi s igrama kakve pruža u zadnje vrijeme, može se dogoditi da netko ponudi i više od toga. Sve to skupa stavlja Magic u dosta nezgodnu poziciju te vjerojatno ni sami ne znaju kako se postaviti.

S jedne strane, oni su Hezonju ionako jednom već otpisali u trenutku kad nisu iskoristili opciju za zadnju godinu ugovora tako da je sve što sad dobiju od njega samo plus. I upravo tu dolazimo do svojevrsne kvake 22. Ukoliko ga opet vrate na klupu i drastično mu srežu minute jasno je da Mario sigurno neće razmatrati ostanak u Orlandu nakon ove sezone. Međutim, ako mu odluče nastaviti davati priliku, lako se može dogoditi da sami sebe „upucaju u nogu“ odnosno da na ljeto više ne mogu platiti ono što će mu netko drugi biti spreman ponuditi.

Opcija je naravno i trade u neki drugi tim, ali i u tom scenariju dolazimo do sličnih problema. Orlando mora biti svjestan da Marijeva vrijednost nije takva da bi netko za njega bio spreman izdvojiti neke ozbiljne resurse. Uostalom, na ljeto je unrestricted free agent i zašto davati ne znam kakav paket za igrača koji ti ionako ne može pomoći odmah u ovom trenutku, a na ljeto ga ne možeš zadržati u slučaju da odluči otići.

Što će Magic, a što Mario?

Postoje vjerojatno momčadi koje su za njega spremne dati neki slabiji resurs, ali tu se opet postavlja pitanje nije li onda Magicu bolje malo riskirati i dati Hezonji priliku da igra te se nadati da će on to cijeniti i ostati u momčadi nakon isteka ugovora. Kako god bilo, odluka je na generalnom menadžeru Orlanda, a Mario samo mora ostati fokusiran na svoju igru.

Zasad se čini kako Mario ide u pravom smjeru, poprilično je napredovao i ne treba razmišljati ni o čemu drugome osim o svojoj igri. Interes nekih NBA klubova već postoji i Mario bi mogao biti tražena roba na ljeto. Na njemu je da u međuvremenu ničime ne pogorša svoju situaciju, uz malo sreće u idućoj sezoni Mario bi se mogao iz ružnog pačeta NBA-a pretvoriti u krasnog labuda. Ili barem u puno ljepše pače.