Evo kako izgleda poredak favorita Svjetskog prvenstva gdje Vatreni (opet) kreću kao autsajderi

Možda je baš sad pravi trenutak za ono najvažnije od svih pitanja – tko su favoriti za naslov? Naravno, nećemo vam ovdje "otkriti toplu vodu", glavni kandidati su oni koje bismo znali izrecitirati i u snu, no svakako je zanimljivo otkriti kakve su procjene onih koji se u "materiju", najbolje razumiju. Evo kako izgleda poredak:

1. ŠPANJOLSKA: Yamal za šampionski bal

Nakon desetljeća predaha, na scenu se vratio velikan koji je od 2008. do 2012. godine izveo hat-trick, osvojivši naslov svjetskog prvaka i dva Eura, te impresivnom dominacijom trijumfirao na kontinentalnoj smotri u Njemačkoj prije dvije godine. Za razliku od prethodnika Del Bosquea i Aragonesa, izbornik Luis de la Fuente je pretvorio famozni "tiki-taka" u znatno konkretniji, okomotiji stil, a na SP dolaze sa serijom od 39 mečeva nepobjedivosti. Baš kao i u ona zlatna vremena, osovinu će opet činiti "djeca La Masije", s udarnim adutima Pedrijem i Lamineom Yamalom, te nizom ostalih aktera, raskošnog talenta. Furije su, znači – broj jedan.

2. ENGLESKA: Harry, snove ostvari

Ovo je već vrlo intrigantan podatak, drugo mjesto zauzimaju – vječni gubitnici, reprezentacija koja je samo jednom uspjela doći do cilja i to doma, davne 1966. godine. Nije to uspjevala ponoviti ni kad je imala barem jednako kvalitetnu selekciju kao danas, u generacijama Beckhama, Gerrarda, Lamparda, Rooneya… Ipak, Gordi Albion pod vodstvom Nijemca Thomasa Tuchela očito izaziva silan respekt, u kvalifikacijama su se – kao i Španjolci – prošetali do prvog mjesta iskazavši totalnu superiornost u skupini. Lider je, jasno, Harry Kane, koji, usput, figurira u samom vrhu rankinga za najboljeg strijelca, što je i logično, dovoljno je znati kako rešeta mreže u dresu Bayerna. Hoće li to biti dovoljno da Engleska ponovi dane slave otprije 60 godina. Moramo priznati - nismo baš toliko uvjereni…

3. FRANCUSKA: Didier Deschampions

Prvaci iz 2018. i viceprvaci nakon nesretnog finala iz 2022. godine, začudo, nisu na vodećoj poziciji, iako, kad bi nogomet bio olimpijski bob, mogli bi nastupiti sa skoro jednako moćnim posadama Francuska 1, Francuska 2, Francuska 3. Kako god bilo, Didier Deschamps, u svom oproštajnom balu na klupi Galskih pijetlova ima nesporno najbolji napadački tercet – Kylian Mbappe, Ousmane Dembele, Michael Olise (a zamislite rezerve kao Doue, Barcola i Cherki). Stoga, sve će ovisiti o kemiji unutar sastava, pitanju hoće li se puzzle posložiti u svom najboljem izdanju. Ako uspije, onda je titula sasvim logičan rasplet.

4. ARGENTINA: Posljednja misija za Messija

Branitelji naslova iz Katara su svoj renome potvrdili na Copa Americi, kao i južnoameričkim kvalifikacijama u kojima su dokazali svoju nedodirljivost i nadmoć. Sigurno bi kotirali i koju stepenicu više u ovoj hijerarhiji da nema izvjesnog znaka upitnika oko nastupa – a i uopće, trenutnih dometa – svog svjetionika i lidera, koji igra rekreativni nogomet u Miamiju. Lionelu Messiju je 38 ljeta u životnom kalendaru, čak i nije definitivno potvrdio nastup, iako malo tko sumnja da će još jednom povesti Gaučose, preveliki je ovo izazov.

5. BRAZIL: Ancelotti ne umire u ljepoti

Prošlo je skoro četvrt stoljeća od posljednje, pete titule rekordera i najuspješnije reprezentacije u povijesti, u međuvremenu se nisu uspjeli plasirati ni do finala, a uz sve to nikad nisu preboljeli "Mineirazo", onaj strašni poraz u domaćem polufinalu, 1:7 od Njemačke. Stoga su Brazilci zaigrali na sigurnu kartu, angažiravši Carla Ancelottija, stručnjaka koji će sve te klase znati ukomponirati, a to je već dokazao i djelom u Madridu s prvom zvijezdom, Viniciusom Jr.-om, donekle i Rodrygom. Talijanska taktička zrelost, iskustvo i pragmatizam plus neizmjerna klasa u rosteru: taj spoj, ako profunkcionira, sve je moguće.

6. PORTUGAL: Velika nada uz Ronalda

Samo neupućeni bi pomislili da ovise o svom totemu Cristianu Ronaldu, još otprije Portugal ima više nego dovoljno asova i majstora koji su danas vjerojatno i ispred "Najvećeg". Bernardo Silva, Bruno Fernandes, Vitinha, Rafa Leao, Nuno Mendes i ostala svita jamstvo su vrhunske vrijednosti. Sjajno pokrivani na svim pozicijama, ali tek treba vidjeti može li im, napokon, izbornik Roberto Martinez usaditi onaj pobjednički mentalitet koji im je prečesto nedostajao, pa se umjesto njihove himne – svirao fado.

7. NJEMAČKA: Nije blef, favorit je i Elf

Veliku sedmorku zatvara, naravno, Elf, znate onu čuvenu Linekerovu izreku, stoga – nikada ne podcijeniti Njemačku, čak i kad možda ne izgleda tako zastrašujuće kao u nekim ranijim erama od Beckenbauera do – Götzea. Julian Nagelsmann pritom nije ponudio previše optimizma ni u kvalifikacijama (izgubili su, recimo, od Slovačke). Zajednički nazivnik za sve predestinirane protagoniste – kao Musiala, Wirtz, Woltemade… - jest, prilična neizvjesnost oko njihovih konačnih dometa.

Kao potencijalni "Dark Horse" iza ovog društva najčešće se spominje – Norveška, s Haalandom, Odegaardom i Sorlothom koja je dvaput "asfaltirala" Italiju, potom preporođena Nizozemska i Kolumbija Luisa Diaza, Senegal (nesuđeni prvak Afrike)… I tu dolazimo do – Hrvatske, koja se po trenutnim projekcijama vrti oko 15. mjesta za naslov prvaka. Unatoč činjenici da je riječ o reprezentaciji koja je na posljednja dva Svjetska prvenstva osvojila srebro i broncu, ponovno im nismo u fokusu, krećemo iz sjene. Uostalom, to uopće ne vidimo kao lošu vijest, neka nas slobodno ne doživljavaju, isto je bilo i prije Rusije i Katara, pa znamo dokle su stigli Luka Modrić i društvo. A sudeći po formi skoro svih naših aduta, imamo razloga biti optimisti (samo još da se oporave Gvardiol i Kovačić).