Zaboravite sve 'Clasice', ovi derbiji kriju povijest stoljetnih ratnih sukoba

ROJALISTI I DEMOKRATI

Počnimo od onog recentnog, koji je uprizoren prije samo par tjedana na St. James Parku. Sam podatak da su Newcastle i Sunderland udaljeni samo 18 kilometara, naizgled, bilo bi dovoljno objašnjenje o susjedskom prestižu. Međutim, rivalstvo ovih klubova, bolje rečeno – gradova, seže u već daleku povijest, puno je duže (i dublje) od samog nogometnog aspekta. Vjerovali ili ne, antagonizam ima korijene koji sežu od – 1641. godine! Naime, u to vrijeme engleskog građanskog rata, Newcastle je bio rojalistička utvrda, koji je podržavao monarhiju, kralja Charlesa te je zbog toga bio apsolutno provilegiran, naročito u trgovini ugljenom u ovoj rudnicima bogatoj regiji, a u gradu današnjih Svraka nalazio se i jaki vojni garnizon, te zatvor za sve opasne oponente. Kako možete lako pretpostaviti ti neprijatelji bili su iz – Sunderlanda, grada koji je bio centar parlamentariansa te je u ratnom sukobu, uz pomoć škotskih saveznika, vodio krvave bitke protiv rojalista iz Newcastlea. Motiv je također bio jasan, zbog privilegiranog statusa Newcastlea, Sunderland je bio daleko siromašnija sredina. Kako su Englezi znani po svom tradicionalizmu, u dobru i zlu, taj višestoljetni odium između susjednih gradova nikad nije prestao, samo se rat nastavio drugim sredstvima – nogometom.

LUČKI RADNICI I ELITA

Od svih poznatih gradskih obračuna u Italiji, daleko najmanje se zna o Derbyju della Lanterna, što je i logično jer je riječ o klubovima koji su vrlo rijetko u vrhu poretka, a često (kao i sad) nisu niti u istom rangu natjecanja. Sam nadimak, suvišno je objašnjavati, nadjenut je po poznatom svjetioniku najvećeg lučkog grada Italije, izgrađenom 1543. godine, visokom 77 metara. Kao malo gdje, osnovna razlika je prije svega u godinama osnivanja. Osnivači Genoe (isto kao i Milana), bili su Englezi, zato se i ne zovu Genova, uostalom, u svom punom nazivu još imaju dodatak cricket and football club. I dok je Genoa, kao pravi gradski predstavnik, rođena 1893., Sampdoria je mlađa ni manje ni više nego 53 godine (od 1946.). Ovo pomalo čudno ime nastalo je fuzijom imena dva gradska kvarta – Sampierdarena i Andea Doria. I dok su genoani simbol povijesne jezgre, većinom lučkih radnika i nižih klasa, sampdoriani predstavljaju onaj elitni, bogatiji dio grada. Vrlo sličan scenarij postoji i u Ateni, između lučkog Pireja i Olympiakosa, te Panathinaikosa (samo ime kaže: Sveatenski).

GRAĐANI I TVORNIČKI RADNICI

Zamislite da, npr. Omiš desetljećima dominira nad Hajdukom, Belišće nad Osijekom, Orijent naspram Rijeke ili – Zaprešić kontra Dinama. Eto, nema boljeg i lakšeg način za opisati odnos dvaju gradova koji su praktično spojeni, samo je 10-ak kilometara između centara gradova na obalama Rajne. No, ambis između njih je neizmjerno dublji: i dok je Koln jedna od njemačkih metropola, poznat po svojoj kulturnoj, povijesnoj (pa i, nekad) nogometnoj tradiciji, katedrali kao simbolu, Leverkusen je totalna suprotnost. Skoro bi se moglo reći umjetni grad, zapravo naselje izgrađeno za radnike famaceutskog diva, jednog od najvećih u Europi, otuda, jasno i nadimak Apotekari. Koln, inače četvrti najveći grad u državi, ima preko milijun žitelja računajući periferiju, i logično, daleko više fanova od Bayera, dok je Leverkusen narastao do oko 150.000. No, sve te brojke odavno već ne važe na terenu: i dok Koln već dugo živi kao jo-jo između Prve i Druge Bundeslige, Bayer je već desetljećima superioran, a sve je zapečatio prije dvije godine, osvajanjem naslova prvaka i Kupa Njemačke. Usporedbe radi, Koln je svoju treću a još uvijek i posljednju titulu osvojio 1978. godine…

DERBI NOGOMETA I - PJEVANJA

Teško je ijedan vječni rivalitet nazvati prijateljskim, ali takvom pojmu se možda najviše približio Baskijski derbi između Athletica Bilbao i Reala Sociedad (mnogi i danas greškom ovo Sociedad smatraju imenom grada, koji se, naravno, znate, zove San Sebastian). O kakvom je odnosu riječ, možda najbolje svjedoči i podatak kako uoči svake međusobne utakmice i navijači imaju svoj okršaj, ali drugačiji od svih: nadmeću se u izvođenju Bertsolaritze, izvođenja baskijskih pučkih narodnih pjesama, ajde, recimo, nešto kao naših dalmatinskih klapa. Ipak, postoji jedan ključni faktor koji nepomirljivo dijeli dvije baskijske nogometne perjanice: i nakon svih globalizacija, u Athleticu mogu igrati samo nogometaši rođeni u Baskiji (računajući i španjolski i francuski dio ove regije) ili pak odgojeni, ponikli u školama lokalnih klubova. Samo pravilo nema nacionalnu/etničku određenost, stoga, primjera radi: najbolja dvojica igrača Athletica danas su braća Inaki i Nico Williams, čiji su roditelji porijeklom iz Gvineje, ali su obojica rođeni u Bilbau i nogometnu školu su od malih nogu prošli u Akademiji Athletica.

GOSPODA I RUDARI

Francuski Lyon i St.Etienne zemljopisno nisu baš tako bliski, dijeli ih 60 kilometara, ali i također ogromni društveni jaz, dug (barem) dva stoljeća. Jer, Lyon je oduvijek nosio pridjev buržoaskog, velegrada i financijskog, bankarskog središta – najvećeg nakon Pariza – dok su njihovi najžešći rivali simbol industrijskog mjesta, doma metalaca i rudara. Ovaj sraz, nećemo pogriješiti, ako ga nazovemo u klasičnom stilu Građanski vs. Radnički, oni stariji sjetit će se jedna sjajne tv-serije Više od igre iz davnih vremena. Štoviše, i ova priča, poput one Newcastle/Sunderland seže duboko u povijest.

Početak podjele, naime, datira od 9. listopada 1793., kada su se kraljevske trupe ušle u Saint-Étienne kako bi spriječile jakobinsku opoziciju i prisvojile važnu proizvodnju oružja. Upravo tim oružjem istog dana protjeruju federaliste i ti dovodi do podjele gradova u dvije regije: Saint-Étienne u departmanu Loira, a Lyon u departmanu Rhôna. Kasnije, tijekom Druge industrijske revolucije, Saint-Étienne postaje važan rudarski grad u kojem su mnogi radnici pronalazili posao ugljenokopima (zvan i kao Ville Miniere). Radnički Saint-Étienne tako se, eto, do dan-danas sukobljava s Lyonom, gradom aristokracije, znanom, između svega drugog i kao rodnom mjestu filma, to jest, povijesnog djela braće Lumiere 1895. godine. Što se nogometa tiče, zanimljivo je da ovi rivali skoro nikada nisu istovremeno doživljavali svoj zenit: naime, St.Etienne je svoje zlatno doba prošao od 1956. do 1981. kad je zaokružio jubilarnih 10 titula prvaka Francuske (i nikad više nijednu), a Lyon je pak svih sedam nanizao zaredom u onom fantastičnom desetljeću Juninha i društva, od 2001. do 2008. godine!