Doigravanje za prvaka ABA lige: još jedan podsjetnik u puzzleu propasti hrvatske košarke

Zaista, teško je naći prikladnu usporedbu uopće, što je tako dramatično propalo kao naš basket, čak i aktualna apokalipsa nogometnih Azzurra ne zvuči baš toliko strašno. Ili barem kraće traje…

Možemo početi i od ovog podatka – naši klubovi su osvojili 16 titula prvaka Jugoslavije, natjecanja za koje nije bilo pretjerano reći da je po kvaliteti bilo na razini tadašnjeg Kupa europskih prvaka, ako ne i jače (znamo da to iz ove perspektive djeluje smiješno, ali pitajte starije, nek vam kažu). Od toga Dalmatinci čak 13 (Split i Zadar po šest, Šibenka jedan, makar otet, ukraden administrativnom odlukom, ali mi ga računamo, plus Cibonina tri). Od utemeljenja ABA, što je samo drugo ime za isto natjecanje – da se ne lažemo - uz povremene začine tipa Maccabi, Dubai, Vienna, Cluj, u 23 sezone smo slavili – dvaput.

Bez Hrvata izravno u play-offu

Za par dana, dakle, starta play-off ABA lige, suvišno je, čak i onima koji ne prate pomno, spomenuti da izravno u tom društvu nigdje nema naših, dapače, i Zadar, a pogotovo "žuti" (svakako najeklatantniji primjer sveopće propasti splitskog sporta) odigrali su otužne, gubitničke sezone, dokazavši da nisu samo miljama daleko od Zvezde, Partizana i Budućnosti, već su im prevelik zalogaj znali biti i rivali za koje mnogi, kladimo se, nikada nisu čuli da uopće postoje, tipa Ilirija ili Studentski centar. Međutim Zadrani još imaju šanse, trenutno drže drugu poziciju u Ligi za ostanak i kroz play-in mogu do play-offa.

Titule Zadra i Cibone

Brojke ne lažu: na listi prvaka, osvajača ABA lige, trenutni rezultat Srbija – Hrvatska je 18:2, jasno, s tendencijom pogoršanja… do daljnjega, štono se kaže: kraja mu se ne vidi. Za podsjetiti kad su to naši uopće osvojili titule, treba se vratiti daleko u prošlost. Prije svega, u Zadrov senzacionalni trijumf u Ljubljani 2003. godine, kad je Michael Meeks tricom u zadnjoj sekundi polufinala izbacio Zvezdu, a onda u finalu i veliki Maccabi sa 91:88 uz 27 poena junaka Marka Popovića i 21 Damira Tvrdića.

Labuđi pjev su pak naši imali – usred Beograda i to u zaista nevjerojatnom scenariju 2014. godine. Naime, Cibona i Cedevita su u polufinalima šokirali predestinirane finaliste, domaćine Zvezdu i Partizan, a onda se međusobno borili za trofej u kojem su "Vukovi" Slavena Rimca bili uvjerljivo bolji (72:59). Bio je to Final four u znaku Darija Šarića, MVP koji je u dva meča upisao ukupno 46 koševa, 23 skoka i 11 asistencija. Danas to izgleda kao naučna fantastika.

Gorka Kecmanova trica

I to vam je, što se tiče naših uspjeha – sve. Istina, trebao se dogoditi i još jedan, nismo zaboravili finale 2010. godine u zagrebačkoj Areni i tricu Kecmana protiv Cibone preko cijelog terena "u stereu" sa sirenom za pobjedu Partizana. U međuvremenu, nekadašnji dvostruki prvaci Europe su u svom sunovratu ispali iz ABA lige, a Cedevita postala slovenski predstavnik nakon što su se "vitamini" umočili u istu čašu sa Olimpijom.

I tako, već smo navikli, nažalost, kreće doigravanje ABA lige u kojem će protagonisti biti neki drugi, davno se već tu formirala velika trojka (beogradskom tandemu obično prijeti Budućnost, a ove sezone i Dubai), a naslov brani Partizan. Uglavnom, to je priča koja nas, budimo realni, kako bi rekao Kazo iz "Bitangi", ne zanima baš nešto naročito, jer drugi dijele vrhnje.

Što je s hrvatskom košarkom, od koje su, kako bi rekli susjedi, "ostali samo dugmići"? Rekli bismo – skoro ništa, osim duboke depresije, u klupskom aspektu smo na dnu dna (iako nikad ne znate može li i gore čak i od toga). Nekakav pomak, koračić, uspjeli smo napraviti s reprezentacijom u aktualnim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, ali i to je sve još na "dugom štapu". Uzroci, razlozi ove apokalipse su duboki, zahtijevaju daleko širu i dublju analizu od ovog teksta. A kad ćemo opet gledati naše izravno u play-offu ABA, da i ne spominjemo neka jača, europska natjecanja? Odgovor je jednostavan - na Sveto Nigdarjevo. Kamo sreće da nas demantiraju…