Nema vremena za čekanje, vrijeme je za provjetravanje

Na ovim prostorima, propuh je dosegao gotovo mitski status jer mnogi vjeruju kako uzrokuje brojne probleme, da donosi razne bolesti, glavobolje i upale. Ipak, sam propuh ne uzrokuje nikakve bolesti, štoviše, nosi brojne prednosti, no o njima ćemo ipak malo kasnije.

Relacija trener - sportski direktor

Kada je proteklog ljeta stigao Goran Vučević na poziciju sportskog direktora Hajduka, odmah je u eteru čudno zazvučala jedna od prvih rečenica na prvoj konferenciji za medije, održanoj 7. srpnja. Na pitanje je li sudjelovao u odabiru Gonzala Garcije, Vučević je odgovorio:

"Nisam, nije bio moj odabir, ali je idealan trener po prikazanom prošle sezone. Razgovarali smo i ima punu podršku."

Međutim, kada gledamo transfer politiku proteklog ljeta i kako se razvijala sezona, teško je reći je li imao baš takvu podršku. Uslijedila je prodaja Dominika Prpića i Filipa Uremovića, dvojice stopera, a zatim i nedovođenje zamjene. U momčad je upao mladi Marino Skelin, brzo se ozlijedio pa je Garcia morao "izmisliti" Branimira Mlačića, koji je prodan na zimu u Udinese.

Cijelo ljeto je prošlo, a u klub nije stigla dostojna zamjena i tek je pretkraj zimskog roka potpisao dugo iščekivani Dario Marešić. Trebalo je znati pokrpati obrambene pozicije.

Ne treba ih 'guglati'

Poznata je fraza nekadašnjeg predsjednika Lukše Jakobušića da želi dovoditi igrače koje "ne treba guglati". Jedan od tih proteklog je ljeta bio Ante Rebić za kojeg se tjednima pisalo kada će i hoće li potpisati. Dok su se svi bavili Rebićem, pomalo u sjeni je ostala činjenica da klub, gledajući iz sadašnje perspektive, nije doveo gotovo nikog tko bi napravio razliku na terenu.

Uz dužno poštovanje Hajdukovoj "devetki", koja je odradila sasvim korektnu sezonu, da je stigao Lionel Messi u najboljim igračkim godinama, ne bi mogao pomoći ovom neizbalansiranom kadru. Ne možemo ulaziti u točnu transfer politiku, možemo samo sagledavati situaciju izvana.

A to je da su pretkraj ljeta stigla još trojica španjolskih igrača, dvojicu ćemo vrlo brzo zaboraviti, a jedini koji je pokazao naznake igre, Iker Almena, ima previsok ugovor i bit će ga jako teško zadržati. Kako onda ostvarivati dobre rezultate u kontinuitetu?

Koliko para, toliko muzike? Možda, ali možda i ne.

Prema financijskom izvješću iz 2025. godine, Hajduk je na plaće igrača trošio oko 13 milijuna eura za razliku od godine ranije kada je potrošio oko 14 milijuna eura. Za usporedbu ne trebamo ići toliko daleko.

Rijeka je u 2024. potrošila oko 6,2 milijuna eura na plaće, uglavnom se sezonama unatrag drži sličnog standarda, a opet, gledajući rezultate, debelo nadmašuje Hajduk u svakom natjecanju. Naravno da se može, pitanje je kako raspolagati s tim novcem.

Dojam zna varati

Prošle sezone Hajduk je bio u igri za naslov u SHNL-u do kraja sezone, iako je pod Gennarom Gattusom igrao poprilično negledljiv nogomet i pri tome zabio tek 49 golova, što je bilo gotovo u skladu s brojem očekivanih golova (xG) koji je iznosio 48.31. Ove sezone Hajduk je na 62.07 i dva kola prije kraja zabio je 54 pogotka, dakle osam manje od očekivanog.

Za usporedbu, Dinamo je prošle sezone imao xG od 62.54 za 69 postignutih golova. Ove sezone mu je tek malo viši (64.78), ali Modri su debelo nadmašili tu statističku kategoriju. Iako je razlika Dinama i Hajduka po pitanju xG-a ove sezone tek 2.71, zagrebačka momčad zabila je čak 35 golova više od konkurenta.

Što hoćemo reći? Dojam je puno lošiji od aktualnog stanja. Hajduk nije odigrao ništa lošiju sezonu nego nekoliko prethodnih. Čak štoviše, stvara podosta više u odnosu na proteklu sezonu, ali realizacija nije u domeni odlične.

Ako je cilj ove sezone bio stabilizacija, a klub će završiti na drugom mjestu uz potencijalno hvatanje 70 bodova, onda ne možemo reći da je promašaj.

Relacija trener - sportski direktor vol. 2.

Nakon odlaska Gorana Vučevića, Hajduk je pronašao novog čovjeka za tu poziciju. Robert Graf iza sebe ima i uspjeha i neuspjeha tijekom rada u poljskim klubovima. Iako je stigao u travnju, odmah je dao do znanja da se pripremao tjednima uoči službenog dolaska. Od Grafa nismo čuli rečenicu da trener nije njegov odabir. Kada nema osjećaja nepovjerenja od samog početka, razlika je nebo-zemlja.

Domaća ili strana pamet?

Gonzalo Garcia kao trener, Robert Graf kao sportski direktor, Jiri Plišek kao voditelj Akademije. Tri ključna čovjeka, tri stranca na važnim funkcijama u klubu. Ako godinama unatrag nije išlo s domaćim ljudima, vrijedi probati i sa strancima.

Koliko god ne treba omalovažavati rad hrvatskih trenera, isto tako ne treba nekoga "dočekati na nož" samo zato što dolazi iz druge države ili "bocnuti" u izjavama kada se za to ukaže prilika. Iako je legitimno i jedno i drugo.

Provjetravanje svlačionice

Sezone 2022./23., 2023./24. donijele su težak podbačaj u proljetnom dijelu. Sezona 2024./25. držala je Hajduk u igri za titulu do posljednjeg kola, ali sve to bilo je daleko od idealnog. Vrlo sličan scenarij dogodio se i ove sezone s nekoliko neobjašnjivih crnih nizova i loših izvedbi.

Čak 31 nogometašu Hajduka istječe ugovor u idućih 14 mjeseci, među njima i onima koji su cijelo to vrijeme u klubu. Ne samo rotacijskim igračima, nego i Filipu Krovinoviću, Marku Livaji, Dariju Melnjaku i Zvonimiru Šarliji.

Novi sportski direktor nema prevelik financijski teret višegodišnjih ugovora, ali isto tako pred njim su sigurno i neke nepopularne odluke. Nepopularne među navijačkim pukom.

Marko Livaja već je ranije rekao da on i trener Garcia imaju drugačije poglede na nogomet. Kada igrač to kaže javno, onda je prava istina ipak vjerojatno malo lošija. Njih dvojica teško će moći i dalje zajedno raditi.

Tri stvari treba izdvojiti. Prvo, Graf je odmah po dolasku pričao o intenzitetu SHNL-a na razini druge poljske lige, a nakon prve utakmice kao sportski direktor, kada je Hajduk gostovao kod Slaven Belupa, to se još jednom dodatno potvrdilo.

Drugo, 24. travnja izjavio je da će u iduća dva tjedna razgovarati s igračima koje ne vidi tu i iduće sezone. U prijevodu, s onima koji ne budu mogli odgovoriti na intenzitet.

Treće, prema njegovim istupima u medijima, čini se da je s Garcijom na istoj valnoj duljini i da pušu u istom smjeru. Nije onda teško zamisliti scenarij prema kojem bi prva zvijezda napustila klub.

Jasno je da će takva potencijalna odluka naići na dosta neodobravanja. Mnogi znani i neznani mogli bi puniti medijske stupce pričama kako su neki igrači "zadužili klub" i da ih se ne smije olako odbaciti.

Ako bismo se vodili sličnom logikom, Real Madrid je danas u klubu i dalje na plaći trebao imati barem Luku Modrića i Karima Benzemu, a PSG prema svim parametrima ne bi mogao osvojiti Ligu prvaka bez Messija, Neymara i Kyliana Mbappea. Možda su ove usporedbe prenapuhane u odnosu na kontekst, ali poanta stoji.

Produživanje ugovora Livaji, nestrpljenje, iščekivanje, a zatim i dolazak Ivana Perišića, doček Ivana Rakitića, potpis Ante Rebića. Svi ti događaji mogu imati i imaju lijepo mjesto u uspomenama navijača Hajduka (ne računajući ono što je došlo kasnije), ali nogometni klub nije turistička zajednica kojoj bi marketing, broj prodanih dresova, ulaznica i artikala trebao biti najvažnija stavka. Jedna od važnijih, svakako.

Probleme kluba neće riješiti ni emocije ni nostalgija, nego rezovi ondje gdje emocija i nostalgija najviše bole. Profesionalnost prije svega. U suprotnom, postoji i županijski nogomet.

Koliko god se nekad bojali propuha, provjetravanje sa sobom donosi i određene prednosti. Izbacuje ustajali zrak, vlagu i mirise, smanjuje nakupljene bakterije i aerosol, a ne treba zanemariti ni da mnogi bolje spavaju u svježoj prostoriji.