Nakon 16 godina čekanja

Sjećate li se još Toronta i 1994. godine? Razbijanja Grka u dva navrata te po jednom Australije, Kube, Južne Koreje, Kanade i Kine? Bili su to "brončani" dani hrvatske košarke. Tada smo posljednji put nastupili na Svjetskom prvenstvu. Došli smo do polufinala i tamo tijesno izgubili od Rusa 66:64 da bi u susretu za medalju razbili Grke.

Tada nam je bilo pod normalno igrati svjetska prvenstva, olimpijske igre, nismo niti sanjali nakon Toronta da ćemo ovako dugo čekati na povratak. Put je bio trnovit, ali smo se vratili među šest najboljih Europljana i to drugi put zaredom. Prošli put nam je to donijelo Olimpijske igre, ovaj put Svjetsko prvenstvo.

Bilo je dosta kritika od početka ovog Europskog prvenstva, osjećalo se kako imamo ogromnu priliku ući u borbu za medalje, kako ova reprezentacija ni po čemu ne zaostaje za ostalima. Bez obzira na odlazak na Svjetsko prvenstvo, ne treba bježati od toga kako nam igra nije bila na najvišoj razini. Međutim, i takvi smo otišli u Tursku. Nakon niza frustrirajućih godina i loših nastupa, izborili smo nastupe na posljednja dva velika natjecanja što je veliki pomak.

Nije moglo niti protiv Rusa bez problema. Ponovno je bila prisutna velika nervoza iako je od prvog podbacivanja lopte bilo jasno kako je Hrvatska bolja. Međutim, znali smo to i prije prvog dvoboja u skupini ova dva protivnika pa je upisan poraz. Srećom, sada smo slavili, sada kada je bilo daleko važnije i kada smo bili u puno težoj situaciji.

Veliki bravo ide svim igračima za prezentaciju protiv Rusije jer je ta pobjeda vrjednija možda od većine na ovom Eurobasketu. Bili su na dnu nakon Slovenije, posve iscrpljeni i fizički i psihički dok su Rusi susret dočekali nakon laganog poraza u četvrtfinalu bez velikih stresova. Imali su i dan odmora, mi nismo, opasnosti su vrebale iza svakog ugla. Međutim pobjeda je upisana i nakon četvrtfinalnog pražnjenja i razočaranja, idemo mirnije i zadovoljnije na spavanje.

Polufinala su ponudila utakmice kakve smo i očekivali. Španjolci su se lagano obračunali s Grcima dok su Srbija i Slovenija ponudili dramu, a na kraju je slavila Srbija.

Španjolska je i u subotu pokazala nevjerojatnu lakoću igranja i veliku dominaciju. Oni u svom sastavu imaju niz igrača koji mogu biti ljudi odluke, imaju nezaustavljivog Gasola, sjajnog Fernandeza i Grci to nisu mogli sve pohvatati. Uz sve to ostaje i dojam kako su Grci lagano pali u odnosu na početak Europskog prvenstva i Španjolska posve zasluženo ide u finale.

Tamo su i Srbi koji su napravili najbolji posao i pravo su osvježenje u europskoj košarci. Ivković je brojne zvijezde i neodlučne ostavio doma, a u Poljsku poveo mlade snage na koje će moći računati u niz ciklusa. Većina njih već je sada pokazala kako su igračine, a posebno intrigira eksplozija Miloša Teodosića koji u posljednjim susretima izgleda kao avion za protivnike.

Slovenija je dala više od maksimuma, a kada je ostala bez Erazema Lorbeka, lagano je počela kopniti i nada kako će u finale. Domen je još pokušavao, Jagodnik je ušao u ludih pet minuta, međutim pravi tragičar je Jaka Lakovič. Lakoviču ovo nije prvi put, već je pokazao kako nije onaj winner, a sada je Sloveniju ponajviše on koštao finala.

Nedjelja donosi konačni rasplet borbe za pozicije, Hrvatska igra već u podne za peto mjesto s Francuzima, a navečer u 21:15 na rasporedu je veliko finale Španjolska - Srbija.