Pakleni plan

Vozit ću se tako sljedećeg ljeta najljepšom europskom autocestom prema moru, a s jumbo plakata pozdravljat će me vesela, nasmijana djeca u Portsmouthovim dresovima. Ispod vedrih dječjih lica stajat će tekst: "Dođite u Portsmouthovu nogometnu školu! Naučit ćemo vas pobjeđivati, čim se sjetimo kako se to radi!"

Dječake željne nogometnog znanja čije majke i očevi nisu imali dovoljno novca za kakvu prestižniju školu, primjerice onu Istre 1961, Portsmouth će zadiviti svojom bogatom riznicom od čak četiri trofeja, no živog i dovoljno lucidnog svjedoka koji se sjeća naslova prvaka iz 1949. godine bit će doista teško pronaći.

Najmanju premierligašku vitrinu s trofejima, toliko malenu da se o njoj govori tek šaptom, Portsmouth je 2008. godine morao očistiti, deratizirati te ishodovati važeću uporabnu dozvolu jer je u nju sasvim neočekivano morao biti smješten trofej FA kupa. Godinu dana kasnije njihovi djelatnici, barem oni koji nisu dali petama vjetra, mogu naučiti kako u samo 12 mjeseci od osvajanja trofeja možete postati momčad s najgorim startom u povijesti Premier lige.

Pod šifrom P-5 (Portsmouthov Pakleni Plan Pokoravanja Planeta) krije se namjera Portsmouthovih čelnika da u Hrvatskoj pronađu nekog novog Luku Modrića, Niku Kranjčara ili Josipa Tadića (šalim se, što ste se smrzli), koji bi zatim prošao njihovu akademiju i odveo Mornare s Fratton Parka do neslućenih nogometnih visina.

U tom planu tek je jedna rupa, približne veličine sunčevog sustava. Naime, uhvate li se Portsmouthovi stručnjaci hrvatskih talenata, od potencijalnih Modrića ili Kranjčara mogli bi stvoriti - Frédérica Piquionnea. Hrvatski nogometni savez u najkraćem bi mogućem roku trebao usvojiti P-7 (Plan Protiv Portsmouthovog Paklenog Plana Pokoravanja Planeta).

Tim planom bile bi obuhvaćene smjernice kojima bi svaki hrvatski klub pod svaku cijenu mogao spriječiti upis hrvatskih talenata u spomenutu školu. HNS bi se zatim u miru mogao posvetiti onome što čini najbolje: potpunom ignoriranju hrvatskih klubova i talenata, prepuštanju istih vlastitim sposobnostima i financijskim mogućnostima, te traženju emigranata čije prezime završava na -ić. Može i na -ich. Jedini uvjet je da se baka sjeća Hrvatske.

A kad smo već kod Portsmoutha...

48 and counting...

... proteklog vikenda smiješna momčad s Fratton Parka, iz koje je Niko Kranjčar srećom na vrijeme pobjegao, upisala je i sedmi prvenstveni poraz iz jednako toliko utakmica. Usprkos porazu s tribina su ispraćeni pljeskom, no još uvijek dvojim je li upućen igračima ili pak treneru Paulu Hartu koji je iz momčadi izostavio Piquionnea.

Hart je 30-godišnjeg Francuza stavio na led uputivši mu kritiku: "Piquionne mora biti čvršći, jači, u Premier ligi mora pokazati i nešto snage. Puno smo razgovarali i nadam se da će se što prije adaptirati na ovu ligu. Imao je dosta vremena, vidio je kako se ovdje igra i jednostavno se mora brzo naviknuti", rekao je Hart. Za dobrobit i dug život Piquionneovog brojača (desno), nadam se da do adaptacije neće doći tako brzo.

Da ne ispadne da samo Portsmouth igra u Premier ligi (čak i tada bi vjerojatno upisao sedam uzastopnih poraza), red je da se posvetimo i njezinu ostatku. Vrijeme je za nekoliko statističkih podataka, a počet ću onim da su samo dvije od dosad odigranih 66 utakmica završene rezultatom 0:0. Dodam li tome da su samo četiri (!) od istih 66 utakmica završene neodlučenim rezultatom, a sve ostale pobjedom jednog od suparnika, više ne moram odgovarati na pitanja zašto toliko volim Premier ligu.

Nisam još gotov sa statistikom. Proteklog vikenda prvi ovosezonski poraz upisao je Chelsea, a Wigan je upisao povijesnu prvu pobjedu nad klubom velike četvorke i tako Didieru Drogbi pokvario jubilej postizanja stotog premierligaškog pogotka. Dodatna zanimljivost je da je Drogba ovaj poseban pogodak postigao upravo na stadionu Wigana, istom onom na kojem je svoj stoti pogodak 22. kolovoza ove godine postigao i Wayne Rooney. Šteta što United na DW stadionu ove sezone ne igra još jednu utakmicu. Naime, Ryan Giggs je stao na 99 pogodaka, a Paul Scholes na 98. Kako će sada i gdje postići svoje jubilarne pogotke?

Za Giggsa barem nema zime, sudeći po igri kakvu pokazuje iz kola u kolo stoti će pogodak stići vrlo brzo. Nevjerojatni Velšanin ponovno je odlučio utakmicu i dvjema asistencijama pomogao Unitedu na putu do pobjede nad Stoke Cityjem. Nogometni Benjamin Button u 36. godini života djeluje kao staro vino, inteligencijom, lucidnošću i ulogom kakvu ima u današnjem Unitedu tjera vas da se zapitate je li on zamjena za Cristiana Ronalda koju nitko nije ni očekivao?

U dvije godine provedene u Tottenhamu i 25 odigranih prvenstvenih utamica Gareth Bale niti jednom travnjak nije napustio kao pobjednik. Koliko god besmisleno, toliko i medijima zanimljivo prokletstvo napokon je prekinuto u ogledu Spursa s Burnleyjem, kojeg je domaćin dobio s glatkih 5:0.

Čak i u takvoj, jednosmjernoj utakmici, Harry Redknapp želio se osigurati. S ubacivanjem Balea u igru čekao je do četiri minute prije kraja, kada Burnleyju pri vodstvu Spursa od 4:0 više nije moglo pomoći niti Baleovo prokletstvo. Štoviše, Robbie Keane je odmah nakon njegova ulaska zabio za konačnih 5:0 i novinarima potrgao igračku kojom su se zabavljali dvije godine.

Hoću, neću

Prošlog tjedna pisao sam o četvrtoligašu Notts Countyju i njihovom vrataru Kasperu Schmeichelu, a na Meadow Lane u Nottinghamu vraćam se i ovoga tjedna. Razlog povratka ovoga puta nije vratar koji nosi ime simpatičnog duha iz crtanih filmova, već nešto manje simpatični Sol Campbell.

Bivši, ali još uvijek potencijalni engleski reprezentativac prije nešto manje od mjesec dana potpisao je s Notts Countyjem petogodišnji ugovor, najunosniji u povijesti engleske četvrte lige, i iz usta prosuo tone meda i mlijeka o prepoznatim ambicijama kluba i želji da bude dijelom toga velikog projekta.

Campbell je izdržao do prve utakmice i poraza od Morecambea, shvatio da je osvajanje Lige prvaka s Notts Countyjem još uvijek daleka budućnost te izvijestio čelnike kluba da on ipak, znate, ne bi igrao u četvrtoj ligi. Šokirani čelnici kluba i sportski direktor Sven Goran Eriksson mogli su samo slegnuti ramenima i raskinuti već potpisani ugovor.

Da stvar bude smješnija, tamnoputi je 35-godišnjak dan ranije uredno odradio fotografiranje s momčadi, pa je na klupskim majstorima Photoshopa sada težak zadatak izbrisati Campbella s fotografije ili zakazati novo fotografiranje. Ako se odluče na zahvat Photoshopom, nadajmo se da će to učiniti bolje od Hajduka, čijih je nekoliko naknadno pridošlih igrača na klupskoj fotografiji ovladalo drevnim dalmatinskim vještinama levitacije.

Vratimo se mi Campbellu, koji je kao razlog raskidu ugovora naveo neispunjena obećanja o potpisivanju ugovora s Robertom Carlosom. Klub je demantirao da je ikad dao takvo obećanje, a što bi točno bivšeg igrača madridskog Reala natjeralo da Fenerbahce, koji zauzima prvo mjesto u turskoj ligi, zamijeni četvrtoligaškim Notts Countyjem, meni nije poznato. Ako vi imate ideju, javite mi na [email protected]. Vaše odgovore željno očekujem.

Ni zakoni nisu što su nekad bili

Nedavna tučnjava između navijača West Hama i Millwalla uoči, tijekom i nakon utakmice Carling kupa, natjerala je engleske vlasti da pooštre način dolaska gostujućih navijača na stadion i njihova odlaska nakon utakmice. Iz sljedećeg primjera postaje jasno da hrvatska Vlada nije jedina koja na ovom planetu donosi smiješnu i besmislenu regulativu.

Jason Taylor je navijač Burnleyja koji živi u Blackburnu, i to samo četiri minute od novog doma Nikole Kalinića i njegovih Blackburn Roversa. Jason Taylor namjerava otići na utakmicu između Blackburna i Burnleyja koja je na rasporedu 18. listopada ove godine, a kako ga od stadiona dijeli tek par minuta bilo bi to gostovanje kakvo se samo poželjeti može.

Kažem "bilo bi", da nije nove engleske regulacije zbog koje je nesretni Jason prisiljen putovati oko 20 kilometara do Burnleyjevog Turf Moora, tamo se pridružiti navijačima Burnleyja i zatim s njima doputovati natrag na Ewood Park, samo četiri minute od svoga doma.

Čekajte, postaje još bolje! Premda do vlastite kuće može dobaciti kamenčić, nakon završetka utakmice zajedno će s navijačima Burnleyja na još jedan 20-kilometarski put do Turf Moora, gdje će sjesti u svoj automobil i istim se putem vratiti kući. Ako prethodno i nije bio nasilan, nakon susreta s ovom zakonskom regulativom Jason Taylor lako bi to mogao postati.

Nakon još jednog tjedna punog događaja u engleskoj Premier ligi ostavljam vas uz savjet da učite engleski jezik, dobro će vam doći poželite li jednoga dana trenirati kakav premierligaški klub. Da je menadžer Chelseaja Carlo Ancelotti o tome prije razmišljao, danas bi mu posao bio daleko lakši.

Uspješni talijanski trener, naime, nedavno je priznao kako ne zna dovoljno engleskog jezika da bi se mogao prikladno naljutiti i izvikati na svoje nogometaše. Kada se zbog toga požalio svom pomoćniku Rayu Wilkinsu, ovaj mu je dao zanimljiv savjet: "Viči na igrače na talijanskom, pa neka ti s lica čitaju bijes."

Ne znam što bi na to imao za reći Carlos Tevez, koji navodno nakon tri godine provedene u Engleskoj još uvijek svoju komunikaciju obavlja na španjolskom.

I da ne kažete da sam vas ostavio bez ijednog video clipa, ovotjednog Engleskog pacijenta završavam neobjašnjivim trailerom za film nigerijske produkcije u kojem likovi odjeveni u dresove Chelseaja i Liverpoola pucaju jedni po drugima. Ništa me ne pitajte.