Hoće li se Prandelli priključiti Sacchiju i Trapattoniju, a Bilić Iviću i Joziću?

Talijani se s Hrvatima zaista nisu usrećili kad su nogometne reprezentacije u pitanju. U pet naših međusobnih ogleda od hrvatske samostalnosti, Italija nikad nije uspjela pobijediti Hrvatsku, dok je Hrvatska Italiji nanijela neke vrlo neugodne poraze. Tri, ako ćemo biti baš precizni.

Onog prvog svi se sjećamo kao jedne od najvećih pobjeda hrvatske nogometne reprezentacije u povijesti. U Palermu u studenom 1994. očitali smo Talijanima taktičko-tehničku lekciju pod ravnanjem maestra Tomislava Ivića, kojem je to bila jedina utakmica hrvatske reprezentacije koju je vodio s klupe. 11 mjeseci kasnije, bilo nam je dovoljno 1:1 u poljudskom spektaklu za zadržavanja koraka ispred Azzurra.

A Italija je tada bila jaka, iznimno jaka. Druga na svijetu. Vratili su se sa Svjetskog prvenstva u SAD-u, gdje su poklekli tek u finalu protiv Brazilaca i to nakon izvođenja jedanaesteraca, uvjereni u svoju premoć u kvalifikacijskoj skupini u kojoj su bile zemlje iz "nove Europe". Srećom po njih, i drugo je mjesto vodilo direktno na Europsko prvenstvo, jer na prvo je zasjela Hrvatska.

Druga velika hrvatska pobjeda ubilježena je u lipnju 2002. u drugoj utakmici Svjetskog prvenstva u Japanu i Južnoj Koreji. U prvoj smo utakmici neočekivano poraženi od Meksika, a pogodak Christiana Vierija u 55. minuti još nas je udaljio od prolaza dalje.

No, tada Mirko Jozić pronalazi dobitnu kombinaciju, uvodi Ivicu Olića umjesto Vugrinca i dobiva - preokret. U tri minute, 73. i 76., Olić i Miki Rapaić torpedirali su Talijane i vratili Hrvatskoj vjeru u prolaz dalje. Nije išlo, u posljednjoj utakmici razočarao nas je nastup i poraz od Ekvadora.

Protiv Talijana "vodimo" čak i u prijateljskim utakmicama. U prvoj u Zagrebu u travnju 1999. odigrali smo "nulu", a utakmica je zapamćena i po debitantskom nastupu Roberta Kovača. A Slaven Bilić upravo je protiv Talijana otvorio svoj izbornički put, koji će se danas protiv istog protivnika zaokružiti na brojci 64. Livorno, kolovoz 2006., dva mjeseca nakon povratka sa Svjetskog prvenstva u Njemačkoj Bilić je "izmiješao" neke nove klince i po prvi put u reprezentaciju pozvao današnjeg zapovjednika obrane Vedrana Ćorluku. Uvjerljiva, sigurna pobjeda od 2:0, a pogocima su Eduardo i Modrić pokazali tko će biti nositelji hrvatske igre u narednih desetak godina.

Foto: EPA

Osim pozitivne povijesti s Talijanima, Hrvatskoj u prilog idu još dva zanimljiva podatka. Hrvatska, naime, nikad na velikom natjecanju nije izgubila drugu utakmicu u skupini, a svaki put kad bi natjecanje otvorila pobjedom - pobijedila bi i u drugom kolu.

Neke od najboljih utakmica na turnirima Hrvatska je odigravala baš u toj drugoj utakmici. Protiv Danske na EP 1996. (3:0), Italije na SP 2002. (2:1), Francuske na EP 2004. (2:2) ili Njemačke na EP 2008. (2:1) Hrvatska je odigrala svoje najbolje partije na turniru. A ni u preostale dvije druge utakmice, obje protiv Japana, nismo bili rezultatski loši - na SP 1998. smo pobijedili 1:0, na SP 2006. odigrali 0:0, uz promašen jedanaesterac Darija Srne.

Danas od 18 sati u Poznanu Hrvatska igra utakmicu u kojoj će prošlost značiti malo ili ništa. Hrvatsku i Italiju očekuje 90 "ratničkih" minuta u kojima činjenica da "znamo" i "možemo" s Talijanima hrvatskim reprezentativcima može samo unijeti dodatno samopouzdanje i vjeru u dobar rezultat.

Tomislav Ivić i Mirko Jozić znaju kako je to u važnoj utakmici pobijediti Italiju. Arrigo Sacchi, Dino Zoff, Giovanni Trapattoni i Roberto Donadoni nisu našli načina kako pobijediti Hrvatsku.

Nadajmo se da će se prvoj listi večeras priključiti Slaven Bilić, a drugoj Cesare Prandelli.