Neprimjetna karijera desetke staroga kova

Dojam je da nitko neće proliti figurativnu suzu za Milanom Badeljom; štoviše, dojam je da nisu u malom broju oni koji će njegov skori odlazak okarakterizirati kao dobru stvar za Dinamo jer u njegovoj igri ne vide kvalitetu koju, primjerice, vidi njemački HSV.

Prilično je zanimljivo, pa čak i paradoksalno, što je Badelj imao tako relativno neprimjetnu karijeru u Dinamu.

Miki je s Dinamom osvojio četiri naslova prvaka, tri hrvatska Kupa, nastupao je u tri Europske lige i jednom u Ligi prvaka, a uspije li Dinamo sačuvati 1:0 protiv Šerifa, u nasljeđe će ostaviti i još jednu europsku jesen.

Badelj nije bio prolaznik ili statist u tim uspjesima. S 19 godina je pozvan iz Lokomotive kako bi uskočio, ni manje ni više , u kopačke Luke Modrića. Visoka očekivanja nisu ga slomila, i iako nije mogao biti Luka Modrić, odmah je odigrao 49 utakmica u sezoni i nametnuo se kao jedan od najvažnijih igrača te momčadi. Status je samo potvrdio u narednim sezonama gdje je uz Sammira bio nositelj i ključni igrač ekipa koje su ispunjavale skoro sve klupske ciljeve, punile klupske vitrine, ali i blagajne.

Kruna Dinamovog rada i tvrdoglave upornosti u Europi stigla je prošle godine, kada je uz povoljan ždrijeb, za koji je koeficijent mukotrpno građen godinama, Dinamo stigao do Lige prvaka. Elitno Uefino natjecanje donijelo je puno novca, atraktivnih protivnika i nogometni spektakl protiv Reala, ali i puno negativne promidžbe za momčad koja je zahvaljujući kolapsu u posljednja dva kola, uključujući sramotan domaći poraz od Lyona, dobila titulu najlošije momčadi u povijesti Lige prvaka.

To je otprilike priča Badeljeve karijere u Dinamu – svaka dobra stvar nekako je zasjenjena. Primjerice, kada je odigrao ponajbolju utakmicu u dresu Dinama u jednom od najvažnijih trenutaka, kod kuće protiv Malmöa, utakmicu karijere odigrao je Sammir, a Miki je pao u drugi plan.

Za Dinamo je odigrao 183 službene utakmice i zabio 34 pogotka. Modri dres obukao je više puta od praktički svih zagrebačkih mladih zvijezda Dinama u proteklih 20-ak godina poput Marića, Šimića, Kranjčara, Šokote ili Bišćana, i više od zvjezdanih izdanaka Dinamove škole poput Modrića, Ćorluke ili Eduarda. Tek je Mihael Mikić od tih Dinamovih mladih nada postigao više i odigrao više za Dinamo, ali Mikić je rijetko bio među glavnim nositeljima igre poput Badelja.

Iako je dečko iz Gajnica, nikada nije uspostavio poseban odnos s najžešćim navijačima niti je postao simbol kluba kao svojedobno Marić, Bišćan ili Šokota.

Iako je nogometni "šmeker", igrač izbrušene tehnike, nogometaš koji nije zaboravio da se lopta može rolati, nikada nije oduševljavao tribine poput Nike Kranjčara ili legendarnih Prosinečkog i Bobana.

Iako je bio važan kotačić brojnih rezultatskih uspjeha Dinama, nikada nije stigao ni blizu popularnosti Luke Modrića ili Eduarda da Silve.

Iako iza njega nema skandala, iako je ostao u klubu dulje od drugih i s klubom napravio više od drugih, iako je miran, pristojan mladić te korektan nogometaš, nikada nije osvojio ni medije ni tribine poput svojih prethodnika.

Kod Badelja se bolje pamti pogreška u Edinburghu za pogodak Heartsa, nego spektakularan pogodak Hajduku na derbiju 2011. Pamti se loša utakmica protiv Reala, zaboravlja odlična u Temišvaru. U svakoj utakmici, Badelju se zamjeri svaki pogrešan pas ili izgubljena lopta, a zdravo za gotovo uzima svaki uspješan dribling, finta ili dodavanje.

Badelj, naravno, neće ostvariti karijeru Luke Modrića, ali govorimo o usporedbi s igračem kojeg želi Real Madrid. Pitanje je – hoće li Miki dostići ili nadmašiti druge dinamovce poput Šokote, Marića ili Kranjčara koji su nakon Dinama bili dobri, ali nikada u mjeri koju je naslućivao potencijal u Dinamu. Ali, već je transfer u HSV potvrda kvalitete koju tribine Maksimira uglavnom nisu cijenile.

Zašto? Badelj je, jednostavno, svoju lijepu epizodu u Dinamu ostvario u krivo vrijeme. U vrijeme crnila i negativnosti, u vrijeme kada je dobro loše, a loše kriminalno.

Badelj nije nadaren fizičkim atributima poput, primjerice, Modrića ili Marića, nema pluća i eksplozivnost takvih igrača, što samo do jedne mjere može kompenzirati tehnikom. Nema poseban nos za gol pa ne zabija previše; nejak udarac kompenzira preciznošću, pa je do većine od 34 pogotka u dresu Dinama najčešće i dolazio preciznim udarcima s vrha šesnaesterca.

Za veznjaka koji bi trebao biti playmaker, glavni distributer i asistent, Badeljev zadnji pas prečesto je neprecizan, pa zato ne koristi i bolje inače jako dobar pregled igre. Nije posebno kvalitetan izvođač prekida, nije jak u igri glavom, nije slab, ali nije ni vrhunski u defenzivnoj fazi igre posebno ako je suparnik dominantan, snažan i ne libi se napasti Badelja, što u Prvoj ligi Dinamu rijetko tko čini.

Jedan od glavnih problema u igri su mu nekonsistentnost i odlučivanje. Nerijetko nastupe faze utakmice kada je pasivan i ne uspijeva se nametnuti u sredini terena, a još uvijek traži idealan omjer između brzog pasa suigraču i "stajanja na lopti", što je politika koja prolazi kod kuće, a ne u Europi. Biranje tajminga kada pokazati klasu koju ima s loptom u nogama, a kada produžiti loptu dalje bit će mu jedan od glavnih izazova u prilagodbi na super jaku Bundesligu.

S 23 godine na leđima, Badelj je "to što je", ali ipak igrački može napraviti dodatne korake u razmišljanju u igri, taktičkoj odgovornosti i preciznosti, kvaliteti svojih dodavanja koja variraju od sjajnih do očajnih.

Analiza nogometnog umijeća Milana Badelja mogla bi još potrajati, i sigurno bi se tu moglo pronaći još mana i prostora za poboljšanja. No, to se isto moglo reći i napisati za brojne junake zagrebačkih tribina.

Sve što je Badelj u karijeri doživio od skandiranja bilo je – "Milane, Srbine".

Za nogometaša koji je četiri godine odigrao puno utakmica, pretrčao puno kilometara, zabio dosta golova, prodao stotine tunela, rolao kako nije nitko od Nike Kranjčara, za domaćeg dečka koji je uvijek poštovao Dinamov grb, s ponosom nosio kapetansku traku i pomogao Dinamu osvojiti četiri naslova prvaka, tri Kupa i četiri ga puta odvesti do jeseni u Europi, to nije korektno, i to je premalo.

Badelj će ostaviti iza sebe trofeje, pobjede, europske velikane u Maksimiru, golove, asistencije, driblinge i lijepe poteze, a to što će ostati neprimijećeni – baš poput briljantne asistencije za pogodak Beqiraja u Tiraspolu, pogodak koji će Dinamu najvjerojatnije osigurati novu europsku jesen – propust je onih koji u svemu vide loše.