Razmaženi Tić i tatek Kramarić

Kad klinac od 19 godina gunđa što nije u prvih 11 ili nakon 60 prosječnih minuta izlazi s terena ljutit i odbija pružiti ruku svom izborniku i treneru koji bi mu bez problema mogao biti i djed, znate da nešto nije u redu s današnjim svijetom. Mario Tičinović zaglumio je frajera prilikom izlaska s terena u polufinalu protiv Francuza, a na njegovu nesreću kamera kao da je nešto predosjećala i sve je fino zabilježila.

Nervozni Tić dao je još malo "municije" svima onima koji su ga proglasili razmaženom zvjezdicom čije ponašanje nije doraslo njegovim nogometnim mogućnostima. Odbijanje produženja ugovora s Hajdukom i nepoštivanja pravila ponašanja u državnom dresu zacijelo Tičinovića neće učiniti nimalo popularnijim kod ljubitelja nogometa.

No, dok se 19-godišnjaku neke stvari mogu i progledati kroz prste i proglasiti sazrijevanjem dok ne prođe potpunu preobrazbu iz dječaka u muškarca, za oca njegovog suigrača Andreja Kramarića ni jedno opravdanje ne vrijedi. Tatek se jako naljutio nakon što je njegov sin ispao iz prvih 11 nakon prvog kola Europskog prvenstva i odmah je svoju gorčinu morao "sasuti u lice" i izborniku Grnji i novinarima.

Stariji Kramarić u izostavljanju njegovog sina iz početne jedanaestorice vidio je "dalmatinski menadžerski lobi", sasuo gomilu uvreda na adresu izbornika i sinovljevih suigrača i javnosti se otkrio kao još jedan od onih roditelja koji ne dozvoljavaju ni teoretsku mogućnost da je možda neko drugo dijete talentiranije, sposobnije ili spremnije od njihovog.

I razmaženi Tić i tatek Kramarić dužni su izborniku Grnji i cijeloj reprezentaciji javnu ispriku zbog svojeg ponašanja. No, bilo je u ovoj akciji puno ljepših priča i puno važnijih stvari.

Ako na stranu stavimo ove dvije "sitnice", kao sukus onoga što smo gledali u zadnjih desetak dana možemo biti itekako zadovoljni onim što su hrvatski juniori pokazali Europi. Najvažnije od svega je to što su naši 18 i 19-godišnjaci skrenuli pažnju na sebe i natjerali sve nas da ih još više primjećujemo i još zainteresiranije pratimo njihov napredak.

Europsko prvenstvo je široj javnosti ukazalo na činjenicu da u češkom Liberecu raste potencijalni stoper A reprezentacije Renato Kelić, kapetan i vođa ove generacije koji bi nam trebao pojačati konkurenciju na kritičnom mjestu u obrani. Saznali smo i da bi Hajduk morao više pažnje posvetiti razvoju Franka Andrijaševića, koji ima kapacitet pluća svog oca Stipe i mogao bi se razviti u zanimljiv materijal.

Saznali smo i da je Zvonko Pamić uistinu veliki potencijal u veznom redu, no teško je procijeniti kako će se kretati njegov razvoj u Freiburgu i je li prerano otišao "trbuhom za kruhom", kao i Filip Ozobić.

Isto tako Hajduk i Dinamo trebaju odgovoriti na pitanje jesu li spremni "istrpjeti" Tičinovića, Vukušića, Jonjića, Vrsaljka, Ademija, Kramarića ili ih usmjeriti na pravu adresu gdje će igrati i razvijati se dok ne budu spremni preuzeti konce "bilih" i "modrih".

Uz čestitku za dobar posao izborniku Grnji i njegovom stožeru, treba konstatirati zadovoljstvo zbog činjenice da ćemo ovu generaciju tek vidjeti na pravim ispitima u budućnosti. Od Svjetskog prvenstva na kojeg su se kvalificirali ulaskom u polufinale u Francuskoj, do novog kvalifikacijskog ciklusa U-21 reprezentacija koji je pred njima. Bit će dovoljno vremena i ispita u kojima ćemo moći vidjeti rastu li u ovoj generaciji novi Šukeri, Bobani, Srne, Modrići...