Tihi odlazak u legendu

Dario Šimić i Nikša Prkačin u istom su danu objavili kraj igračke karijere. Tiho, bez pompe i fanfara, bez oproštajnih utakmica i dramatičnih televizijskih prijenosa, dva velikana hrvatskog sporta otišla su u legendu. Toliko različiti, a opet toliko slični. Dva rekordera po broju nastupa za nogometnu i košarkašku reprezentaciju. Dvojica velikih sportaša rođenih u samo tri dana razmaka.

Dario Šimić se na obzoru hrvatskog nogometa pojavio kad i HNL. U seniore Dinama ušao je 1992., odmah zgrabio dres prvotimca i najboljeg igrača modre obrane. Nakon sedam sezona provedenih u Dinamu i svjetske bronce u Francuskoj 1998., prešao je u milanski Inter, a nakon četiri sezone borbe za mjesto u prvoj momčadi prebačen je u "crveno-crni" dio Milana.

Kako u Milanu nije često igrao, spočitavalo mu se da gubi vrijeme i da treba potražiti novi klub. No, u Milanellu nisu željeli ni čuti. Igrača takvih kvaliteta i čovjeka takvih karakteristika teško je pronaći, a takve veliki klubovi poput Milana znaju čuvati. Stoga je "Šime" ostao na San Siru sve do 2008. godine, kad je napokon uspio uvjeriti čelnike kluba da bi zadnje godine svoje karijere htio provesti igrajući, a ne sparirajući.

U Monacu je u prvoj sezoni bio standardan u momčadi, u drugoj sezoni na klupi, pa se ovog ljeta konačno odlučio na povratak kući, nakon 12 godina inozemstva. No, ozljede su ubrzale njegovu odluku o završetku karijere, pa je konačno zbogom objavio jučer u obraćanju javnosti koje je trajalo manje od dvije minute. Puno premalo, no ne i neočekivano za auditorij koji puno više vremena i prostora posvećuje falšim selebritijima, nekulturnim ispadima klupskih funkcionera i propalim estradnim pokušajima netalentiranih zgubidana nego onima koji su u svom životu uistinu nešto postigli i zaslužili.

Nikša Prkačin je kao 17-godinji dubrovački klinac između Splita i Zadra odabrao "žute" i tamo izrastao u centra europske kvalitete. I on je 1998. napustio "matično jato", ali prije inozemstva pet je sezona nosio dres Cibone. Usidrio se nakon toga četiri godine u turskom Efes Pilsenu, odradio po sezonu u Dinamu iz Moskve i Panathinaikosu, da bi se 2008. vratio u Hrvatsku. Godinu dana u Ciboni, pa godinu u Zagrebu. Ovog je ljeta, na isti dan kad i Dario Šimić, objavio da je s njegovom igračkom pričom gotovo.

Posebno poglavlje u životima obojice junaka naše današnje priče su nastupi u reprezentativnom dresu. I Dario i Nikša su rekorderi po broju nastupa za nogometnu, odnosno košarkašku reprezentaciju. Šimić je zaokružio brojku od 100 nastupa, koju je Prkačin i premašio, ali se u njegovom sportu bilježe samo službeni nastupi u kvalifikacijama i na velikim natjecanjima, gdje je Prka skupio najviše od svih - 78.

Desetljeće i pol i jedan i drugi bili su na raspolaganju hrvatskoj reprezentaciji, ne postavljajući nikakve uvjete, ne tražeći nikakve povlastice, ne želeći nikakve garancije. Kombinirano su u reprezentativnom dresu nastupili na čak 10 Europskih prvenstava, tri Svjetska prvenstva, jednim Olimpijskim igrama i jedini su hrvatski sportaši koji su od 1996. do 2009. nastupili baš na svakom velikom natjecanju na kojega se naša nogometna ili košarkaška reprezentacija plasirala.

Dario Šimić i Nikša Prkačin kao da su se dogovorili. Istoga dana, na isti način, tiho i nenametljivo objavili su svoje "Odlazim". To što su otišli tiho i bez pompe najbolje i uokviruje sliku koju su o svojim igračkim, a još više ljudskim kvalitetama naslikali u sve ovo vrijeme tijekom kojega smo se zajedno veselili i zajedno tugovali.

Dario Šimić i Nikša Prkačin tihim su odlaskom otplovili u - legendu.