Laku noć engleski napuhanci

Engleska nogometna reprezentacija u Južnu je Afriku ispraćena s porukom "čak je i srebro neuspjeh". Najbolja generacija nakon dugo vremena, najbolji trener nakon dugo vremena, najbolja prigoda nakon dugo vremena. Sanjali su Englezi da će konačno doći kraj življenju u prošlosti, vječnom glorificiranju te jedine godine prije gotovo pola stoljeća kad su uspjeli nešto osvojiti. Da će konačno dočekati trenutak da rečenicu "pa mi smo izmislili nogomet" zamijene toliko željenom "pa mi smo svjetski prvaci".

Prevarili smo ih - mi. U minulim kvalifikacijama Englezi su dočekali slatki uzvrat hrvatskoj reprezentaciji za ono što smo im priredili dvije godine prije i susrete protiv nas čekali poput finala Svjetskog prvenstva. Kad su onako ljutiti i ražešćeni nama ukrcali devet komada u dvije utakmice, pomislili su da su spremni za vrh svijeta. I prevarili se.

Fabio Capello u dvije godine nije uspio napraviti nešto što nitko prije njega nije uspio u 40. Izbrisati gubitnički mentalitet engleske nogometne reprezentacije u velikim, ključnim utakmicama. Točno, uspio ih je za trenutak spustiti na zemlju i učiniti poniznima i tihima, uspio ih je ozbiljno motivirati i pripremiti za okršaje s Hrvatskom, od koje su strahovali sve do utakmice u Zagrebu.

Ta njihova tišina i strah pretvorili su se u moćnu pokretačku snagu i slomili baš preko naših leđa. No, čim se se vratili svojoj urođenoj aroganciji, bahatosti i podcjenjivanju - dogodilo im se ono što im se uglavnom i događa. Opet su pomislili da su najbolji na svijetu, da će nogometna planeta pasti na guzicu čim oni istrče na travnjak i da će cijeli svijet drhtati pred njima zbog toga što su jednom davno "izmislili tu igru". Amerikanci, Alžirci i Slovenci nisu na vrijeme shvatili da nema razloga za toliki respekt protiv tog razvikanog i bahatog skupa zvijezda, ali zato su Nijemci naplatili sve svoje dugove i još si osigurali ponešto kamata za budućnost.

Izvlačit će se Englezi na sudačku pogrešku koja im je uskratila 2:2 u 38. minuti i od toga napraviti priču koju će pričati godinama i desetljećima u budućnost, no ništa ih neće oprati od onoga što su pokazali u ova dva tjedna u Južnoj Africi. Ili je bolje reći - što nisu pokazali. Bez obzira na taj trenutak sudačkog bunila, Nijemci su ih danas jednostavno pregazili, spustili njihove noseve na zemlju i još jednom ih razgolitili u ulozi jednog od najvećih luzera svjetskog reprezentativnog nogometa. O Capellovim gubitnicima će nekrologe još dugo vremena pisati nemilosrdni otočki mediji, a njihovom sudbinom naslađivat će se i mediji diljem svijeta. Malo je onih koji će žaliti za njihovom sudbinom.

Englezi će se tako još jednom vratiti na londonski Heathrow kao gubitnici, srećom po njih - već su i navikli. S druge strane, Nijemci su još jednom pokazali kakav čudesan pobjednički mentalitet imaju i kako im za dobar rezultat ne trebaju ni velike zvijezde, ni velike riječi. Još su jednom otišli daleko, iako se već cijelo desetljeće prognozira njihov krah. A Nijemci mic po mic odrađuju svoj posao i guraju naprijed.

Čak i kad ih ne predvode Maieri, Beckenbaueri, Rummeniggei, Matthäusi, nego Khedire, Özili ili Boatenzi, Nijemci ostaju - Nijemci. Potpuno fokusirani, potpuno disciplinirani, potpuno motivirani. I neustrašivi.

Nijemci su režirali još jednu "povijesnu" pobjedu nad Englezima, iako se takvim proglašava gotovo svaki njihov međusobni ogled. No, o ovoj današnjoj pobjedi sigurno će se još dugo pisati i pričati, ne samo zbog toga što su Nijemci još jednom pokazali koliko su karakterno snažniji i nogometno uspješniji, nego i zato što su Engleze "isprašili" baš na svim razinama. Em su ih nadigrali i pregazili, em ih ostavili da plaču zbog sudačkog previda i lažu se kako bi sve bilo drugačije da je Lampardu priznat taj drugi pogodak.

Kad je nama neutralnima diljem kugle zemaljske tako slatko legao ovaj rezultat, zamislite samo koliko je danas poskočio šećer u krvi diljem Deutschlanda. Laku noć engleski napuhanci, pokušajte ponovno za četiri godine. S manje arogancije.