Čovjek u crnom, legenda Baskije i trenerski 'kralj Mida', stvara svog novog 'Frankensteina' na Anfieldu

No, ova priča ima drugi motiv – hoće li se ovom popisu divova pridružiti i – sedmi čovjek, koji je, dosad, na pravom putu izboriti punopravno članstvo u Dream teamu genijalnih stratega?

Andoni Iraola igračka je legenda Ahtletica s 510 nastupa u ulozi desnog braniča, a već taj podatak jasno sugerira kako je riječ o Basku – znate kakva pravila važe u klubu iz Bilbaa. Rođen je u mjestu Usurbil, nedaleko od San Sebastiana, ali je ipak u karijeri izabrao crveno-bijeli dres velikana sa San Mamesa. Inače, u mladim danima bio je suigrač Arteti u Antiguoku, malom satelitskom klubu Athletica, gdje je upisao i nekoliko nastupa zajedno s Xabijem Alonsom. Samo petorica igrača u povijesti Athletica, simbola Baskije, imaju veći broj nastupa u njihovom dresu, na čelu je (nedostižni) vratar Josep Angel Iribar (614). Nakon što se oprostio od voljenog kluba, karijeru je završio nakon kratke epizode u New York Cityju (MLS), gdje mu je trener bio nitko drugi do slavni Patrick Vieira.

A prije Francuza, svoj aktualni posao učio je i upijao znanja kao nogometaš od svojih šefova; vodili su ga takvi znalci kao Ernesto Valverde ili pak Marcelo Bielsa.

Ono što mu svakako nije zgodan podatak u životopisu je – prazna rubrika osvojenih trofeja, kao nezamjenjiv adut obrane Athletica bio je zbilja pravi gubitnik. Izgubio je tri finala Kupa te po jedno Europske lige i španjolskog Superkupa. Jedini trofej ikada koji je podigao bio je – Superkup Cipra, kao trener AEK-a Larnace, što, ruku na srce, nije baš neki epski uspjeh… Da peh bude još veći, svoj igrački zenit Iraola je imao upravo tijekom fantastičnog hat-tricka La Roje, jednog svjetskog i još dva europska naslova, ali je na svoju nesreću, konkurencija za mjesta u defanzivi bila prejaka, sjetite se ekipa sa Sergijom Ramosom, Piqueom, Puyolom i ostalim velemajstorima…

Uglavnom, nakon što je ispekao trenerski zanat na Cipru, potom i Mirandesu te Rayo Vallecanu. Upravo je s Mirandesom dao prve naznake kako se radi o sjajnom treneru, jer je drugoligaša 2020. godine doveo sve do polufinala Kupa, izbacivši redom Celtu, Sevillu i VIllarreal, te zapeo na korak od cilja, protiv Real Sociedada, koji će potom osvojiti trofej u znamenitom baskijskom finalu i nadmašiti njegov Athletic… I s Rayom je zaslužio pohvale, izborivši promociju u Primeru, gdje je u dvije sezone zauzimao solidno 11. i 12. mjesto, a sa ekipom iz madridskog predgrađa pobjeđivao je i Ancelottijev Real i Xavijevu Barcelonu…

Danas 44-godišnji strateg je punu istinsku afirmaciju doživio na kormilu Bournemoutha u protekle tri sezone, a vrhunac je bio svakako povijesni plasman Trešnji sa južne obale u Europu, prvi u 126-godišnjoj povijesti kluba. Matematički preciznim usponom, vodio je momčad s Vitality stadiona do 12., pa devetog i konačno šestog mjesta.

No, osim timskih uspjeha, Iraola je poseban (možda i važniji pečat) stavio valorizacijom igrača Bournemoutha, te je umnogome zaslužan za afirmaciju dotad ne baš slavnih igrača koji su prodani za nevjerojatne svote. Prvo je Solanke nakon 19 golova u Premier prodan Tottenhamu za 64 milijuna, potom Zabarny (PSG, 63 milijuna), Huijsen (Real, 62), Kerkez (Liverpool, 47) i Ouattara (Brentford, 43), te šlag na torti – Semenyo u Manchester Cityju za 72 milijuna! Kad zbrojite, bit će vam svakako jasnije koliko je vrijedila, u najbanalnijem smislu, Iraolina misija u taboru Trešnji. Nešto poput Kralja Mida, koji je sve što dodirne pretvarao u zlato. I gdje je, na završetku, upisao još jedan primat kluba – 18 utakmica bez poraza u finišu prvenstva, a upravo remijem s Guardiolinim Cityjem je službeno potvrdio titulu Artetinog Arsenala, kao poklon svom davnom suigraču. Eto kako su čudni ti putevi nogometni…

Prepoznatljivi stil igre, visokog intenziteta, agresivnog presinga, ofenzivno orijentiranih postavki, promovirao je Iraolu za novi veliki iskorak te je ljetos dobio ponudu koja se ne odbija, iz samog Liverpoola, kojem je u međuvremenu isteklo strpljenje s Arneom Slotom, pogotovo nakon očajne, druge godine njegovog mandata na Anfieldu.

Iraola, poput brojnih kolega, ima svoj neobičan ritual, ali i u tome je originalan – zbog praznovjerja uvijek ima flastere na nekoliko prstiju ruke, što mu je navikao ostala još od igračkih dana. Sam sebe baš nikada nije nazvao riječju trener, već ima svoj termin "ja sam asistent igračima". Inače, uz sebe uvijek ima mali notes, u kojem odmah bilježi sve ideje kojih se sjeti, ne samo u vezi nogometne taktike, nego i svih ostalih životnih aspekata. Tko god prati engleski nogomet, zna za još jedan Andonijev običaj: baš uvijek odjeven je u potpuno crnoj kolekciji!

Kao, barem zasad, neispunjen mu je ostao dječački san – otvoriti svoju knjižnicu, jer je oduvijek obožavao čitati. Stoga ga je možda sudbina bila dovela baš u Bournemouth: kakve li koincidencije, njegovo najdraže djelo je "Frankenstein", čija je autorica, Mary Shelley, sahranjena upravo u tom gradu.

"Moja veza sa Frankensteinom ostala je neraskidiva za sva vremena. Baš poput Frankensteina, moje momčadi se rode kreacijom iz koje se nikada unaprijed ne zna što će nastati", objasnio je.

Nešto više, ipak, o pravom identitetu Iraolinog Liverpoola – i što bi moglo postati od Redsa ove sezone – znat ćemo u nedjelju navečer, nakon što se na Anfieldu odigrao veliki derbi kola protiv vodećeg Manchester Cityja. Rađa li se neki novi Frankenstein Premiershipa…?