Heroj dana: Alex Freeman - sin NFL legende i osvajača Super Bowla u Seattleu nadmašio očevu slavu

No, ova priča je umnogome sličnija čuvenom filmskom hitu iz devedesetih, pogotovo svog svoje simbolike. A i nekako sve izgleda logično: tko bi mogao postati nogometni heroj dana za Amerikance na Lumen Fieldu, stadionu aktualnih NFL prvaka, Seattle Seahawksa, ako ne – sin nekadašnje legende i velikana footballa!

Jer, Alex Freeman je baš pravi dokaz onih fraza o jabuci i stablu. Strijelac drugog pogotka za "The Stars and Stripes" protiv Australije u trijumfu od 2:0, kojim su domaćini osigurali plasman u šesnaestinu finala, sve do jučer bio je možda i poznatiji – po svom ocu, Antoniju Freemanu, koji je bio as Green Bay Packersa, sa kojima je prije skoro tri desetljeća, 1997. godine, osvojio Super Bowl, pobijedivši New England Patriotse. Freeman je bio zaista vrhunski wide receiver, ostao je upamćen ne samo po tom trijumfu, nego i jednom akrobatskom, nevjerojatnom primanju koje je u NFL povijesti ostalo zapamćeno pod nazivom "He did what?". Ili u slobodnom prijevodu: što je on ovo napravio?

Uglavnom, odmah se postavlja logično pitanje – kako to da je sin NFL zvijezde završio u "socceru", koji je u američkoj sportskoj hijerarhiji nekoliko stepenica ispod ove nacionalne svetinje? Alex se još kao dječak zaljubio u europski nogomet, a prema verziji koju je ispričala njegova majka, Rochelle Hinkle, dugo vremena se stvarno plašio priznati tati svoju "neobičnu sklonost". Štoviše, često je ona izmišljala razne "alibije" za njega dok je bio na svojim prvim treninzima u Westonu. Dugo mu je trebalo da skupi hrabrosti i "prizna" da trenira nogomet, a sve je bilo lakše jer se već tada isticao superiornim talentom među svojim vršnjacima, da bi već sa 18 godina postao standardni prvotimac Orlando Cityja u MLS-u, gdje je lani proglašen i za najboljeg mladog igrača godine. Nedugo nakon afirmacije u matičnom klubu, Alex je postao i reprezentativac. Priznat će da ga je tad, početkom prošle godine, šokirao poziv Mauricia Pochettina, a na CONCACAF Gold Cupu (prvenstvu Sjeverne i Srednje Amerike), u kojem su SAD stigle do finala i izgubile od Meksika, Freeman je postao najmlađi igrač u povijesti reprezentacije koji je bio u startnoj postavi na svih šest utakmica turnira.

U već impresivnom nizu primata, Freeman je dodao još jednu važnu stavku: njegov talent nije promakao skautima europskih klubova, pa je ovog siječnja u zimskom prijelaznom roku prešao iz grada Disneylanda u onaj najpoznatiji po – keramici, njegov transfer od sedam milijuna dolara u Villarreal je najveći ikada kojeg je postigao jedan igrač ponikao u Orlandu. Na putu Žute podmornice kroz La Ligu do novog sjajnog dometa i plasmana u Ligu prvaka, upisao je 11 nastupa.

Što se pak tiče spomenute, koliko god izlizane teze da "krv nije voda", nesumnjivo je genetika umiješala svoje prste u ovom strelovitom uspjehu Freemana. Naime, stručnjaci svjedoče o njegovom fantastičnom atletskom potencijalu i sprinterskoj brzini, impresivno izgleda njegovo pokrivanje desnog boka i istrčani kilometri na svakoj utakmici. Ali, nitko ga, naravno, ne bi mogao bolje i slikovitije opisati od njegove majke: Rochelle Hinkle je, naime, vatrena navijačica Liverpoola, pa je svog sina, pola u šali, pola u zbilji, nazvala "mali Trent Alexander-Arnold".

Igrom sudbine, eto, dok je onaj "originalni" otpao sa popisa izbornika "Gordog Albiona", Thomasa Tuchela za Mondial, "mali" je ne samo sudionik, nego evo i jedan od istaknutih protagonista. Osim što je najmlađi reprezentativac SAD-a na turniru, od samog starta se nametnuo kao jedan od udarnih aduta SAD-a, a nakon asistencije Reyni u premijeri za 4:1 protiv Paragvaja, upisao je i svoj prvijenac u mrežu „Klokana“. Da bi sve bilo još ljepše, slađe, uzbudljivije, pogodak je u prvom trenutku bio poništen zbog ofsajda, da bi bio priznat korekcijom VAR-a…

Za epilog, vratimo se na početak ove "romanse u Seattleu": upitan da objasni kako doživljava uspjeh svog sina, tata Antonio kazao je da je Alexov nastup na Svjetskom prvenstvu veći i od njegovog osvajanja Super Bowla. Ljubav i povezanost oca i sina baš znaju biti dirljiviji i od emotivnih filmskih priča…