Heroj dana - Amad Diallo: Strijelac s dva (lažna) prezimena i tri izgubljena finala doveo je 'Slonove' pred vrata raja

U svim kronikama, statistikama i dokumentima ostat će, naravno, zapisano da je pogodak postigao Amad Diallo. U tim službenim zapisima nitko i nigdje neće spomenuti kako se napadač Manchester Uniteda, rođen u sirotinjskom prašnjavom predgrađu petmilijunskog Abidjana, u jeku krvavog građanskog rata, zapravo prezivao – Traore. A iza dvostrukog prezimena i lažnog identiteta krije se mučna povijest, jedna od desetaka tisuća afričkih ilegalnih migranata u Europi. Od kojih mnoge, nažalost, nemaju nimalo sretan rasplet kao ova junaka ove američke noći.

Sve se zbilo još 2015., kad je Hamed Mamadou Traore "prošvercao" do talijanske Reggio Emilije dvojicu dječaka, koji su se zvali Amad i Hamed, lažno se predstavivši kao njihov otac, a njegova supruga Marina majka. Oni su, tada, bili samo brojke u velikom biznisu, ilegalnom dovođenju afričkih talentiranih mladih nogometaša u Italiju, od kojih skoro svi na kraju završe doslovno na ulici, te bivaju regrutirani za razne vrste "djelatnosti" kriminalnog miljea u mračnim kvartovima velikih gradova.

No, Amad je pak bio jedan od vrlo rijetkih čiji se san pretvorio u stvarnost. Na početku su ga "parkirali" u amaterskom klubiću zvanom Boca Barco iz Bibbionea, nazvanom po uzorima iz slavnih Juniorsa. Upravo tamo dogodit će se ključni, prijelomni trenutak ne samo za karijeru Amada, kad su ga, kako se ono kaže, "zapazili i u svoj notes zapisali" skauti Atalante.

Sve je dalje izgledalo kao po scenariju neke slatke filmske "limunade", Amad Diallo Traore (danas samo Amad Diallo) zablistao je u omladinskom pogonu kluba iz Bergama, već s 18 godina uvršten je u seniorskih pogon "Božice". Slučajno ili ne, Talijanski nogometni savez u veljači 2021. godine donio je presudu i kaznio Amada s 48.000 eura zbog lažnog identiteta i dokumenata, samo desetak dana nakon što je on, poslije doslovno četiri nastupa za Atalantu u Serie A, potpisao petogodišnji ugovor za Manchester United koji mu je jamčio neto zaradu od dva milijuna po sezoni. Inače je cijeli transfer bio vrijedan, računajući bonuse – 40 milijuna eura! A čak i u tih samo par nastupa za "crno—plave" prije selidbe na Otok, stigao je postati prvi strijelac Serie A rođen 2002. godine u trijumfu nad Udineseom…

U taktičkom aspektu, Amad je u Italiji igrao uglavnom "desetku", tek u kasnijem razvoju je premješten na bočnu poziciju, zbog svoje munjevite brzine i sposobnosti u igri "jedan na jedan".

Istina, nije sve išlo sjajno za Amada odmah po prijelazu na Old Trafford, bio je "zalijepljen" na klupu za pričuve, stoga se kao pravi potez pokazal posudba u Rangers, gdje je konačno proigrao, a definitivno se dokazao u sezoni posudbe u Sunderland, postigavši 14 pogodaka u 39 nastupa za "Black Catse" u Championshipu. Bio je to znak da je definitivno sazreo priključiti se "Crvenim vragovima" gdje se konačno vratio u ljeto 2023. godine i u ove tri sezone postao pravi miljenik navijačke vojske Uniteda. Koliko god to bilo turbulentno i ne baš slavna era Uniteda, uz brojne smjene trenera, od Ten Haga preko Amorima do Fletchera, Diallo se ustalio u startnoj postavi, danas je praktično "nezamjenjiv" krilni napadač diva iz Manchestera. A koliko je voljen među fanovima Uniteda, valjda dovoljno govori podatak da ga ponekad uspoređuju i izvjesnim prethodnikom u istom dresu – Cristianom Ronaldom, što je, priznat ćemo, još uvijek pomalo bizarno i faktički neutemeljeno…

Ipak, i uz Manchester ga povezuje jedan zanimljiv statistički podatak kao onaj iz Atalante: postigavši hat-trick u susretu protiv Southamptona, postao je drugi najmlađi igrač ovog kluba kojem je to uspjelo, "brži" je bio samo Wayne Rooney.

Osim ovih, znatno ugodnijih, Amad je "nositelj" i jednog ne baš zgodnog epiteta, naime, izgubio je čak tri finala Europske lige: nije doduše zaigrao u porazu Manchester Uniteda 2021. od Villarreala, pa ni godinu kasnije kad su Rangersi izgubili od Eintrachta, ali jest lani u jednako nesretnom epilogu i posrtaju Uniteda u engleskom derbiju sa Tottenhamom. Također je ostao na klupi i prigodom jedinog trofeja kojeg je dosad osvojio u karijeri, kad je United 2024. osvojio FA Kup svladavši na Wembleyu susjede iz Cityja (2:1).

No, sve je to kao gumicom prebrisano u samo jednom trenutku magije u Philadelphiji, nakon što je ušao u igru u posljednjih pola sata, te golom Ekvadoru koji širom otvara vrata raja Obali Bjelokosti i lansira je u društvo potencijalnih "dark horsea"“, autsajdera koji bi mogli dogurati daleko na ovom toliko neobičnom Svjetskom prvenstvu.

Uostalom i sam lik i djelo i životni put Amada Dialloa su najbolji dokaz kako se takve stvari zaista znaju dogoditi…