Heroj dana - Aymeric Laporte: Introvertni stoper kojeg Deschamps nije volio

Aymeric Laporte karijeru će izgraditi u Athletic Bilbau, dobio je priliku igrati za "crveno-bijele" sa San Mamesa, ispunivši sve zadane uvjete, kao i onaj najbitniji: potomak je obitelji Baska, negdje su mu pronašli korijere pradjedova, doduše, s one druge, francuske strane Pirineja, baš kao i njegov jedini prethodnik s istim pedigreom, Bixente Lizarazu. Takav talent nije mogao promaći velikim europskom klubovima, a pogotovo Pepu Guardioli, koji ga je u transferu vrijednom 65 milijuna eura uzeo u Manchester City. U dresu Građana, Laporte će provesti šest sezona u kojima je osvojio pet titula Premiershipa, Ligu prvaka, plus tri Liga kupa i dva FA Kupa i to kao jedan od važnih protagonista.

Sve dosad zvuči savršeno, ali… Čudnim spletom okolnosti, takav vrhunski as i zvijezda Etihada, Laporte nikada nije dobio poziv za A-selekciju svoje domovine, unatoč i spomenutoj činjenici da je redovno igrao u svim mlađim kategorijama. Strpljivo je čekao poziv, žrtvovao se i kad je odbio poziv tadašnjeg izbornika La Roje, Lopeteguija. Didier Deschamps ga je potpuno ignorirao, pa je, primjerice, 2016. godine uzeo Mangalu, koji će nešto kasnije biti njegova rezerva u Cityju. A kad mu je konačno dozlogrdilo čekanje Godota, to jest Deschampsa, poslao je sms-poruku izborniku Francuske, na koju nikada nije stigao nikakav odgovor. Iako je šutnja, ponekad, jasnija od svih riječi.

Ima naravno puno verzija oko njihove (obostrane) antipatije, Laporte je kasnije optužio Deschampsa da ga nije zvao u reprezentaciju iz privatnih razloga, insajderi su pak tvrdili da je razlog što se izborniku nije sviđala suzdržana narav i introvertnost Aymerica koja se ne uklapa u njegove želje da u svlačionici vlada momčadski duh. Sam Deschamps je pak, Laportea eksplicitno okarakterizirao kao – lažova.

Tako je Aymeric došao do teške odluke, makar je tvrdio da nikada neće zatražiti dvojno državljanstvo. Prihvatio je zov Španjolske, startao na Euru 2021., osvojio potom Ligu nacija, da bi tri godine kasnije bio standardni član početne postave u pohodu na tron kontinenta u Berlinu, čime je završeno čekanje trofeja dugo 12 godina, poslije onog legendarnog hat-tricka Furije od 2008. do 2012.

Sinoć je Aymeric navukao dres Španjolske 53. put, te bio komandant obrane koja je srušila upravo – Deschampsa, bolje rečeno, završila njegovu izborničku karijeru, a njegovu selekciju, prvaka i viceprvaka sa prethodna dva Mondiala izbacila iz meča za naslov. I to tako što je ugasio jedan od najboljih napadačkih kvarteta ikada viđenih (Mbappe, Dembele, Barcola, Olise), a nekako je simbolično baš da se to dogodilo na sveti francuski dan, 14, srpnja, kad se obilježava Pad Bastille.

Također, ponekad čak i statistika ima nekog smisla, to jest značaja: Španjolska je u Dallasu postavila rekord svih vremena Svjetskih prvenstava, nikada dosad naime nijedna reprezentacija na sedam utakmica jednog Mondiala nije primila samo jedan gol kao ova, čijom obranom dirigira odbačeni sin Francuske. Upravo su oni bili najbliži ovom primatu, 1998. godine kao domaćini, ali tad im je Davor Šuker pokvario učinak, pa je Barthez ukupno dvaput vadio loptu iz mreže.

Heroj ove fantastične Španjolske je zanimljiv lik i po drugim aspektima, naime, nikada nije krio kako uopće nije zaljubljenik u nogomet, niti gleda utakmice u tv-prijenosima, već ga shvaća kao svoj posao. Prioritet mu je obitelj, oženjen je sa balerinom Sarom Botello, nekadašnjom "cheerleadersicom" košarkaškog kluba Bilbao Basket…

Još puno prije sinoćnje utakmice, Laporte je svoju odluku da između Deschampsa i Španjolske odabere – ovo drugo, ocijenio kao "najbolju odluku u svom životu". Lako je zamisliti što tek sad o tome misli…