Heroj dana - Bukayo Saka: Mala ljuta papričica ili onaj koji donosi sreću (i hat-trickom brončanu medalju)

Kako god bilo i što god o svemu mislio njemački strateg, napadač Arsenala obilježio je ovaj revijalni ogled u Miamiju. Igrom sudbine, jedan od svoja tri pogotka postigao je iz jedanaesterca, kao simboličan trenutak u kojem je barem dijelom izbrisao iz memorije onaj neprežaljeni šut sa bijele točke, prije pet godina na Wembleyu, koji mu je obranio Donnarumma i odnio naslov prvaka Eura 2021. Uslijedili su tad teški dani za Bukaya, onoga koji je tada donio - nesreću ponajprije samom sebi, a pritom bio žrtva rasističkih uvreda i prijetnji koje su u salvama bile upućivane na njegovu adresu.

Sjenka gubitnika (pre)dugo je pratila ovog inače maestralnog krilnog igrača, koji je cijelu svoju karijeru posvetio samo jednom dresu. Od svoje sedme godine, kad je prvi put kročio u Hale End, znamenitu omladinsku školu Gunnersa (makar ne toliko opjevanu kao recimo La Masia) do danas, Saka je ostao vjeran svom jedinom klubu. Proživio je brojne poraze, nesretne sezone, izgubio i još jedno finale Eura (2024. od Španjolske), a sa Arsenalom i finala Europske lige (2019.), a nedavno i Lige prvaka (da, i Liga kupa također).

Ostvario je pritom niz individualnih rekorda, debitirao za Arsenal još kao 18-godišnjak i postao kasnije najmlađi kapetan kluba. Uz to, postavio je i jedan vrlo poseban primat: nanizao je 87 uzastopnih nastupa u Premiershipu između 2021. i 2023. godine, što nikada nikom nije uspjelo otkad je utemeljena najbolja liga svjetskog nogometa, zaslužio onaj epitet koji se u NBA naziva "iron man". Upravo u tom razdoblju Saka je riješio svoj, dotad veliki problem, podigao je svoju fizičku spremu, povećao mišićnu masu, nakon što je u svom domu napravio pravu teretanu za dodatni rad, u dogovoru sa liječničkom službom Arsenala. Ima također i posebni program prehrane, naime – konzumira skoro isključivo tipično nigerijske specijalitete, koje mu, naravno, priprema mama.

Ali, pravu terapiju za sve nabrojene poraze, traume i frustracije, Saka je pronašao prije nepuna dva mjeseca, kad je napokon prekinut 22-godišnji post Arsenala i osvojen Premiership, u pogodu u kojem je i sam ugradio svoj doprinos, makar ne baš impresivan: sedam pogodaka i pet asistencija u 31 nastupu. Za nogometaša koji je točno dva desetljeća u kontinuitetu član ovog kluba, to ima neprocjenjiv, neopisivo veliki značaj.

Nadimak mu je „Little Chilli“ (Mala ljuta papričica), kojeg je dobio od nekadašnjeg suigrača Aubameyanga, zbog svoje stature i žestine koju unosi u svakom trenutku na terenu. Bukayo je drugačiji od većine svojih kolega i po još jednom aspektu: bio je uvjerljivo najbolji učenik svoje Greenford High School u londonskom Ealingu. Iako je po znanju mogao nastaviti školovanje i doći do diploma, sve je kasnije ipak podredio nogometu, a kao veliku želju nikada nije krio da postane filmski glumac.

Unatoč pozivima iz domovine roditelja, optirao je za reprezentaciju Engleske, ali je zato svoju odanost Nigeriji pokazao na, rekli bismo, daleko važniji način, sudjelujući u brojnim humanitarnim akcijama i pomoći djeci zemlje svojih predaka, posebno u darivanju medicinske opreme.

Još kao dječaka u Akademiji zapazio ga je Arsene Wenger, a u prvu momčad uveo Unai Emery u svom kratkom mandatu na klupi Gunnersa, dok je za njegovu konačnu afirmaciju, naravno, najzaslužniji Mikel Arteta. Idol mu je Cristiano Ronaldo, ali kad bi sam opisao što je za njega vrhunac nogometa to je – "gol Messija u finalu Kupa Španjolske protiv Athletica, kad je predriblao praktično cijelu obranu i zabio". U jednoj akciji je napravio sve što Bukayo vidi kao svoj ideal. Kad je to izjavio, istina, nije znao da će mu upravo Argentinac srušiti snove o tituli svjetskog prvaka.

No, Bukayo se navikao na strpljivost, te je i kroz bolne neuspjehe naučio kako postati pobjednik. Za njega svakako ima još dovoljno vremena da sa Engleskom napravi i taj posljednji korak koji im je dosad uvijek nedostajao, da konačno osvoje jedan veliki trofej.