Heroj dana: Eman Ashour - idol Egipta, ali i 'veleizdajnik' koji nakon Svjetskog prvenstva mora u zatvor

No, za ovu priliku kao junaka izabrali smo zapravo pravi kontrapunkt, potpunog antiheroja, napadača Egipta koji je u svom 30. nastupu za Faraone postigao svoj prvi pogodak. I koliko god golom Belgiji, koji ima kapitalan značaj u misiji povijesnog plasmana u nokaut fazu, nakon Svjetskog prvenstva čeka ga, šest mjeseci zatvora!

Nije šala, Eman Ashour će, koliko god još puta zatresao mrežu i što god napravio u Americi, morati provesti 180 dana iza rešetaka jer je prije samo par tjedana osuđen pravosnažnom odlukom Suda u okrugu Giza. Razlog je fizički napad na zaštitara u shopping mallu u elitnom kvartu Sheikh Zayed na obodu kairskog megapolisa. Što se zapravo dogodilo, jasno, tumači se u raznim verzijama, ali sve se zbilo kad je Emana paničnim glasom na mobitel nazvala supruga Yasmine Hafez, žaleći se kako ju je uznemiravala i preplašila skupina mlađih muškaraca, a na njezine poziva za pomoć su se pripadnici zaštitarske službe oglušili. Potom je Ashour, brže nego li u kontri protiv Belgije, požurio na mjesto incidenta i tada se najprije verbalno sukobio sa jednim zaštitarom, a potom su kao argumenti uslijedile i – šake.

Unatoč ovom, vrlo neugodnom događaju, izbornik Hossam Hassan nije se odrekao Emana, uostalom, pokazalo se da je imao pravi osjećaj, a kako i ne bi, kad je upravo on i dan-danas sa 69 pogodaka najbolji strijelac u povijesti reprezentacije Egipta (da, čak i ispred Salaha, koji je stigao do 67).

Samo za neupućene, ova pomalo bizarna situacija zvuči iznenađujuće, Jer, kad se malo pomnije pročita biografija Ashoura, riječ je zapravo samo posljednjoj epizodi cijelog serijala po kojem on nosi stigmu zločestog dečka, blago rečeno – prgavog, neugodnog i neposlušnog. Jer, samo nekoliko mjeseci prije "Obračuna u Mallu", Ashour je također bio u središtu pozornosti, kad je njegov klub Al-Ahly odbio ponudu od pet milijuna dolara za njegov transfer u MLS, da bi on, u znak inata, odbio putovati s ekipom na presudnu utakmicu afričke Lige prvaka. Zbog toga je kažnjen s milijun i pol egipatskih funti (25.000 eura), što je jedna od najvećih financijskih sankcija ikada u egipatskom nogometu, uz to je bio i suspendiran na dva tjedna.

Ali, sve to je samo dio mozaika u storiji o Emanu, koji se još ranije proslavio kao pravi veleizdajnik, jedan od rijetkih nogometaša ikada koji je zaigrao za oba kairska velikana i jasno, žestoka neprijatelja. Jer, Ashour je bio prije svega veliki navijač, a onda i as Zamaleka, s kojim je osvojio dvije titule prvaka i dva Kupa Egipta, da bi potom, nakon kratke i neuspješne epizode u danskom Midtjyllandu, potpisao za susjedni Al Ahly. Za digresiju, povijest antagonizma ovih susjeda i najuspješnijih afričkih klubova, traje već cijelo stoljeće, motivirana je socijalnim razlikama: Zamalek je klub građanskog visokog sloja i europskih doseljenika, a Al Ahly zaštitni znak radničke klase Kaira, simbol egipatskog domoljublja i (nekada) otpora britanskim kolonijalistima.

Da nevolja bude još veća, Ashour je svoj trofejni niz, započet u Zamaleku, nastavio i u svom novom klubu, pa je s Al-Ahlyjem osvojio također dva naslova prvaka Egipta, bio je prvi golgeter prvenstva i – što je još važnije – s novim klubom je 2024. godine stigao i do trofeja afričke Lige prvaka. Zahvaljujući svemu navedenom, navijači Al Ahlyja su mu nekako oprostili što je samo nekoliko ljeta ranije bio njihov zakleti rival, čak je i vodio skandiranja fanova Zamaleka u kojima je grubo vrijeđan njegov aktualni klub. Također je prava legenda postao opći fajt igrača dviju momčadi nakon jedne međusobne utakmice za egipatski Superkup, kad je pred tv-kamerama preko cijelog terena jurio kapetana Al-Ahlyja Walida Solimana kako bi ga izudarao… Tad je također postavio jedan negativni primat, dobio je 12 utakmica zabrane igranja. Pogađate, danas je s njim suigrač i sjajno izgledaju u tandemu na terenu…

Ukratko, od najomraženijeg igrača je svojim igrama i golovima postao pravi totem Al-Ahlyja, makar ga prilikom dolaska nisu baš dočekali prostrtim crvenim tapetom, dapače…

A kako bi se reklo u onim blesavim reklamama, "ali ni to nije sve". Jer, Eman je kao pravi enfant terrible imao česte sukobe sa suigračima u svim klubovima za koje je igrao, a posebno s trenerima, pogotovo kad bi ga mijenjali tijekom utakmice… Sinoć je, eto, napravio iznimku i nije se razbjesnio na izbornika kad ga je izvukao iz igre, možda i zato što je nešto ranije promašio dvije lijepe prilike kojima je mogao povećati prednost Faraona na 2:0. No, jedva čekamo nove utakmice Egipta i nastavak avantura Emana Ashoura, jer, ova romansa u Seattleu izgleda samo kao prvi čin, slijede novi nastavci…