Heroj dana – Enzo Fernandez: Kako se pismo uplakanog dječaka svom idolu pretvorilo u najljepšu nogometnu bajku

Bilo je to ljeto 2016. godine, kad je reprezentacija Argentine doživjela još jedno veliko razočaranje u nizu, nakon poraza u finalu Svjetskog prvenstva od Njemačke, izgubila je i finale jubilarne Copa Americe, održane povodom stogodišnjice natjecanja i to nakon jedanaesteraca protiv Čilea u New Jerseyu, a tragičar je bio Leo Messi, koji je promašio šut s bijele točke. I te večeri je objavio završetak svoje karijere za "Albiceleste", rezigniran poslije toliko gorkih trenutaka. A u dirljivom pismu na svom Facebook profilu, prepunom emocija, 15-godišnji član podmlatka River Platea, molio je svog idola da se predomisli. Ime mu je – Enzo Fernandez.

Šest godina kasnije, kao u nekoj nestvarnoj priči, dječak iz San Martina na periferiji nepreglednog Buenos Airesa, zajedno s Messijem, postat će svjetski prvak, te drugi najmlađi strijelac u povijesti Argentine na Mondialima (naravno, iza svog uzora) te osvajač nagrade najboljeg mladog igrača SP. Fast forward, točno će proći desetljeće od pisma na Facebooku, kad će Enzo zabiti gol Egiptu u 90. minuti osmine finala i tako u najdoslovnijem značenju svojom glavom produžiti Messijevu karijeru za "Seleccion" na putu do novog finala. Koje će se, da zaokružimo ovaj čudesni niz, odigrati u – New Jerseyu. Da, upravo na famoznom MetLifeu u čijoj je utrobi 2016. Messi kazao da je to bio njegov posljednji nastup u nacionalnom dresu…

A u vrijeme kad je napisao svoje pismo i sam Enzo je proživljavao teške trenutke, bio je na marginama u Riveru, zvali su ga Debeljko. Izgledalo je kako je dječak iz San Martina, predgrađa nepreglednog Buenos Airesa, uzalud potrošio stotine sati napornih treninga, učeći i inspirirajući se igrama Tonija Kroosa, svog modela igrača kakav je želio postati. Ipak, nije to moglo tako tužno završiti, jer Enzo je već samim rođenjem bio predestiniran za veliku karijeru: otac Raul dao mu je ime po svom "totemu" Francescoliju, nekada svjetskom asu Urugvaja, tamo iz susjedstva, s druge strane rijeke La Plata.

Enzo se nije predavao, obitelj je zbog njega žrtvovala sve, živeći na rubu siromaštva, a svakog dana satima se vozio autobusom kako bi stizao na treninge Rivera. Gdje je i započeo seniorsku karijeru, ali pravi prijelomni trenutak dogodio se kad je odlučio prihvatiti odlazak na posudbu u Defensa y Justicia, malog kluba iz argentinske metropole kojeg je tada trenirao Hernan Crespo. I tada počinje jedan rijedak serijal uspjeha u kojem će Fernandez osvajati trofeje u – svim klubovima za koje je igrao!

Upravo u toj sezoni odigrao je briljantno i s Defensom priredio senzaciju, osvojio Copa Sudamericanu (južnoameričku verziju Europske lige), a odmah potom River ga je vratio natrag, te se u ulozi dirigenta igre "Millionariosa" 2021. domogao titule prvaka Argentine. Godinu poslije, prelazi u Benficu, odigrava prvu polovicu sezone (koja će završiti osvajanjem titule lisabonskih "orlova"). Usred te nevjerojatne sezone, postao je jedan od heroja Argentine u jurišu na naslov u Kataru: iako je u prvom kolu bio pričuva, u sljedećem meču je postigao pogodak Meksiku, zabetonirao svoje mjesto u startnoj postavi izbornika Scalonija, gdje je ostao do trijumfalnog završetka. A nakon Mondiala, u zimskom prijelaznom roku, samo šest mjeseci otkad je stigao u Benficu, prelazi u Chelsea u transferu vrijednom 121 milijun eura, što je u tom trenutku bio najveći iznos ikada plaćen u Premiershipu!

Kolajna uspjeha se i dalje nastavila: 2024. Fernandez s Messijem osvaja Copa Americu, a prošlog ljeta baš na već spomenutom MetLifeu se okrunio naslovom svjetskog klupskog prvaka u dresu "Bluesa", postavši njihov glavni kreator igre i kapetan. Prije toga je, "usput" s Chelseajem podigao i pokal pobjednika Konferencijske lige (upravo on je postigao prvi pogodak protiv Betisa u finalu zaključenom sa 4:1).

Mnogi će se tek tad, nakon niza fantastičnih uspjeha, sjetiti da je, prije onog rugalačkog nadimka Debeljko, Enzo u pionirima Rivera bio zvan "Il Musicista" jer je na terenu izgledao kao dirigent orkestra zbog svoje iznimne taktičke, da ne kažemo, modrićevske inteligencije.

Kad je prvi put ušao u svlačionicu Argentine i sjeo pokraj Messija, Enzo je doživio neopisiv šok, poput svih milijuna fanova koji prvi put uživo ugledaju najboljeg nogometaša svih vremena, a u mislima su mu prolazile riječi iz pisma na Facebooku. Njegova očaranost Messijem, zapravo, nikada nije prestala. Sinoć, nakon pogotka Egiptu, priznao je pred kamerama argentinske tv, da bi danas to pismo napisao s još više emocija, suze (ovog puta radosnice) opet su potekle, "ispričavam se, ali vidjeti Lea kako se nikada ne predaje za mene je potresno. On je naš najveći uzor i dokaz da je sve moguće kada to zaista i želite."

Ne znamo hoće li za deset dana ova sjajna priča zaista dobiti sretni epilog u New Jerseyu, mjestu gdje je sve i počelo, ali nekako sve navodi na to da je upravo to i takvo, posljednje poglavlje, već zapisano u zvijezdama za Enza i Lea, prijatelja dva.