Heroj dana - Jude Bellingham: Sin policijskog inspektora-golgetera koji je želio postati James Bond

Pritom, za razliku od junaka tv serije koji je riješio valjda stotine ubojstava, Mark je imao jednu vrlo specifičnu odliku – bio je jedan od najboljih golgetera u povijesti amaterske Non-League (sedmi rang natjecanja u piramidi engleskog nogometa), postigao je oko 700 golova u karijeri. Kad bismo nabrajali imena svih klubova za koje je igrao, taman bismo potrošili sav prostor za ovaj tekst, naime, nosio je 24 različita dresa. Zvali su ga, uz tipični otočni cinizam, "Vardy koji nije uspio" (za razliku od slavnog strijelca i prvaka s Leicesterom, koji je prethodno bio radnik u tvornici karbonskih vlakana).

Ali ovo, naravno, nije priča o sjajnom napadaču irskog porijekla, već 23-godišnjem sinu Marka i Jamajčanke Denise, koja je sinu bila i ostala jedina omiljena kuharica, pogotovo zbog specijaliteta kuhinje iz svoje domovine. Jude je već dio nogometne galerije velikana, drugi najmlađi veznjak (iza Pelea) koji je postigao dva pogotka zaredom u dvije nokaut utakmice Svjetskog prvenstva. Nakon što je ugasio pakao meksičke Aztece golovima u samo 98 sekundi, isto je ponovio noćas na pozornici koju su, po uzoru na NBA franšizu nazvali – Miami Heat, po paklenoj vrućini i vlagi koje su od mondenog središta Floride stvorile pravi "uzavreli lonac".

Mogli bismo reći i da eksplozija Bellinghama nije uopće nikakva vijest. Još kao šestogodišnjak "obećao" je tati da će postati vrhunski nogometaš, a sa 16 godina i 38 dana debitirao za Birmingham City, postavši klupska ikona u samo jednoj sezoni, prije nego će se preseliti u Dortmund, gdje je doslovno odmah postao zvijezda, kad je (kao 19-godišnjak) upisao četiri pogotka u prvih pet nastupa za Borussiju u Ligi prvaka. Za digresiju: iako je, kako rekosmo, odradio samo jednu sezonu za Birmingham, po njegovom odlasku je povučen klupski dres broj 22 kojeg je nosio, a legenda kaže da je taj broj izabrao zato jer je mogao jednako kvalitetno pokriti tri mjesta u momčadi: 10+8+4!

Već tada je bilo sasvim jasno da je riječ o senzacionalnom igraču, za kojeg su Englezi kazali da je "Gerrard, Lampard i Rooney u jednoj osobi" i to je, usuđujemo se ustvrditi, i danas najbolji opis Judea Bellinghama. On je nešto poput nogometne verzije Tonija Kukoča iz ere Bullsa, kad je svoju svestranost dokazao igrajući na svih pet pozicija za prvake. Stoga je sasvim logičnim slijedom 2023. godine za 103 milijuna eura prešao u Real, s kojim je već u debitantskoj sezoni osvojio La Ligu i Ligu prvaka. I to s 19 pogodaka i šest asistencija u prvenstvu Španjolske, gdje je proglašen za najboljeg igrača lige, te četiri zgoditka i pet dodavanja u Ligi prvaka. A sve frustracije nakon naredne dvije, razočaravajuće godine "Merenguesa", izbrisao je ovom američkom epopejom, gdje je dosegao kvotu od šest pogodaka u isto toliko nastupa za "Gordi Albion". Da, iz ove perspektive zvuče groteskno smiješno polemike koje su uoči Mondiala vodili engleski medijski "stručnjaci" o tome treba li izbornik Tuchel u početnoj postavi dati prednost njemu ili Rogersu iz Aston Ville…

Iako danas izgleda neobično skromno, ponizno, Jude je kao dječak bio vrlo bahat, umišljen, znajući da je neusporedivo talentiraniji od svojih vršnjaka. Sve se promijenilo doslovno u jednom danu, kad je kao 14-godišnjak za Birmingham promašio presudni jedanaesterac u finalnoj utakmici turnira, te neutješno plakao cijeli dan. Tad je, ispričat će njegov trener, shvatio da se u nogometu mora naučiti i na bolne poraze, a da se arogancija zna često vratiti kao bumerang.

Osim nogometne karijere, Bellingham je postao i jednako uspješan marketinški lik svjetski poznatih brandova, poput Adidasove linije Predator, potom "maneken" Louisa Vuittona i energetskog pića Lucozade. Pozornost engleskih gossip listova privukao je pak zbog svoje aktualne veze sa šest godina starijom, američkim modelom (i, pogađate, influencericom) Ashlyn Castro.

Jude je prema vlastitom priznanju odrastao kao vatreni navijač – Manchester Uniteda, čiji mu navijači već poručuju "vrime je", ali zasad je to daleko od realizacije, jer je čvrsto vezan za madridski klub, gdje će ga, po povratku sa Mondiala dočekati Jose Mourinho. A osim (ostvarenog) nogometnog sna, Bellingham je imao još jedan, kojeg sasvim sigurno neće nikada ispuniti – glumiti Jamesa Bonda. U obitelji će, ipak, tata Mark ostati jedini heroj "u službi Njegovog Veličanstva".

"Hey Jude, don't make it bad. Take a sad song and make it better". Možda je Paul McCartney zaista još davno prorekao između redaka kako će tužnu, gubitničku povijest engleske nogometne reprezentacije upravo Bellingham pretvoriti u pobjedničku, točno 60 godina nakon jedinog slavlja, na Wembleyu. I još, je li konačno sazreo trenutak za "it's coming home…"?