Heroj dana - Mikel Merino: Svestrani 'Grof' od Pamplone, koji je igrao na svim pozicijama

Prvu demonstraciju ovog neobičnog dara izveo je prije u četvrtfinalu Eura u Stuttgartu, kad je njegov senzor savršeno reagirao u 119. minuti, te nakon centaršuta Olma glavom zatresao mrežu Neuera za trijumf La Roje 2:1 u trijumfalnom pohodu do trona prvaka. Taj pogodak je, barem do sinoć, obilježio njegovu karijeru, a posebno se pamti da ga je proslavio na zanimljiv način, tako što je otrčao krug oko – korner zastavice. Brzo se i saznao motiv: njegov otac Miguel je, na istom tom legendarnom Neckar stadionu, istom gestom obilježio svoj zgoditak u susretu Stuttgarta i Osasune, 32 godine ranije!

Mikelov "čip" zavibrirao je ponovno u Dallasu, ponovno na samom kraju utakmice osmine finala, te je bio presudan za Iberijski derbi. Ovog puta je precizno reagirao na filigranski preciznu asistenciju Ferrana Torresa i matirao Portugalce, poslao Cristiana Ronalda u zasluženu mirovinu. Štono bi se reklo, jedan senzor ti nešto donese, drugi odnese. Tako to biva.

Elem, nakon što smo dobili kakvu-takvu satisfakciju ovim raspletom, treba dodati kako je Merino zaista svestran igrač i to u najdoslovnijem smislu, te predstavlja pravi endemski primjerak u modernom nogometu. Naime, ovaj 30-godišnjak je u karijeri praktično bio sve (osim vratara): u Dortmundu je, kod današnjeg izbornika Engleske Tuchela, igrao na poziciji stopera, potom je u šest sezona u Real Sociedadu najviše minutaže odradio kao veznjak. Da bi ga potom Mikel Arteta, trener rodom upravo iz San Sebastiana, u Arsenalu promovirao kao "falso nueve" ili, po naški, lažnu devetku.

Osim što je postigao dva neopisivo bitna gola za Španjolsku u razmaku od dvije godine, Merino je tijekom cijele karijere bio igrač za velike utakmice i trofeje. Osvojio je Kup Njemačke s Dortmundom, onaj španjolski u dresu Sociedada, da bi svakako najveći klupski domet upisao nedavno, kao jedan od "junaka iz sjene" u Arsenalovom prekidu 22-godišnjeg posta u Premiershipu. I u redovima Topnika, baš kao i u nacionalnoj selekciji, češće je u ulozi jokera s klupe nego člana startne postave, No, zato je baš zlatni adut svim trenerima (i izbornicima).

Jer, i u dresu Furije, Merino ima sjajan kontinuitet uspjeha: osvajao je zlatne medalje na Eurima Under 19 i Under 21, puno godina prije nego će isti pothvat dosegnuti i s A-selekcijom 2024. u Berlinu, usput je osvojio i Ligu nacija 2023, (tog finala nerado se sjećamo), a ima i olimpijsko srebro iz Tokija.

O njegovom karakteru možda najbolje govori nadimak El Conde, u prijevodu Grof zbog svoje visoke, elegantne figure, kao i uvijek odmjerenog, gospodskog, da ne kažemo baš aristokratskog ponašanja. Baš nikakav skandal, afera ili neki bizarni događaj nisu vezani za Arsenalovog jokera, a nije da se nismo svojski potrudili pronaći "pikanterije". Osim nogometa jednaka strast mu je košarka, voli je igrati, kao i gledati, posebno NBA, sam kaže da mu je to pomoglo u boljem osjećaju za prostor u igri, građenju pozicija protiv obrambenih igrača pa čak i pravovremenom skoku kod šuteva glavom.

Na tribinama u Dallasu bio je i tata Miguel u specijalnoj misiji. Kako bi "pomogao" sinu da ponovi bajku iz Stuttgarta, na utakmicu je došao u zelenim čarapama na kojima se nalazi ispleten lik Mikela i lopta kad glavom u 119. minuti postiže onaj famozni pogodak Elfu. Praznovjerje ili ne, činjenica je da se isplatilo u samo pet minuta, koliko je sin proveo u igri da bi poslao Španjolsku u borbu za Mondial.