Heroj dana - Mohamed Salah: 'Stvaratelj sreće' i dobrotvor iz školskih udžbenika Egipta te pokoja sjena

A na kapetanskom mostu stajao je kapetan zvan "Stvaratelj sreće". To je naime, nadimak Mohameda Salaha, o čijim brojkama i trofejima ne treba trošiti prostor. Od Basela, preko Chelseaja, Fiorentine, do fantastičnog zenita u Liverpoolu, postao je živa legenda, najbolji nogometaš u povijesti svoje zemlje

Salah je, naprosto, tema za – školske udžbenike. Pritom ovo nemojte shvatiti kao metaforu, nego baš činjenicu. Njegova biografija postala je dio obaveznog gradiva za egipatske osnovce, te obuhvaća njegov životni uspon, koji je počeo u malom Al-Mokawloon da bi svoj vrhunac dosegla u dresu Redsa, a cijela poruka je u tome kako se uz odlučnost, volju i disciplinu može krenuti iz rodnog Nagriga (u delti Nila, nedaleko od Kaira) i stići do svjetskog vrha, služeći pritom svojoj zemlji.

Gradivo u kojem se uči Salahova biografija podijeljeno je u dva dijela. Prvi dio prikazuje igrača kao nogometnu zvijezdu na europskim stadionima te govori o atletskim sposobnostima koje su dovele do njegova uspjeha. U drugom "poglavlju", Salah je predstavljen pod naslovom "Postao je uzor kao slavna i uspješna osoba", koje opisuje različite načine na koje je pridonio svojoj zajednici. Navodi se kako "Salahova želja da pomogne drugima proizlazi iz njegove želje da mladim ljudima pruži priliku za uspjeh." Prema toj knjizi, Salah je uzor milijunima Egipćana. Osim svih sportskih trijumfa, časopis Time uvrstio ga je 2019. godine na popis 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu. Da sve bude upečatljivije istakao se i svojim humanitarnim radom. Donirao je vozila hitne pomoći, školu za djevojčice i sustav za opskrbu vodom u svom Nagrigu, čiji se žitelji bave uglavnom poljoprivredom. Kako bi ga se prikazalo i kao velikog domoljuba, znalo se spomenuti da je, iako mu je dvaput izdana posebna (vrlo rijetka) dozvola koja ga je oslobodila od služenja obaveznog vojnog roka u Egiptu, proveo izvjesno vrijeme u uniformi u jednoj bazi egipatske vojske.

U svijet nogometa uveo ga je otac, također nogometaš, Salah Ghaly, koji je Mohamedu bio životni svjetionik, kao i čvrsta odanost islamu. Vidjeli ste, uostalom, toliko puta njegove proslave golova, kad izvodi sujood, gestu klanjanja, kad klekne na travu, spusti glavu kako bi se pomolio i zahvalio za dar koji je dobio, za pobjedu.

Kao celofan u cijeloj bajki o Salahu, često se, poput refrena ponavlja jedna anegdota, kao iz filmskih scenarija. Prema toj, recimo, drami, jedan lopov u Kairu opljačkao je stan Salahovog oca, ali je uhićen. Saznavši za taj događaj, kao i verziju da je riječ o očajniku koji je bio gladan, Mohamed je otišao osobno na policiju zatražiti da ga puste na slobodu, a uz to mu je sam dao novaca i pomogao mu naći zaposlenje. Taj čovjek, imenom Amr Abdel Salam, sve je potvrdio medijima i istakao, naravno, neizmjernu zahvalnost.

Tome svemu dodajmo kao začin Salahov skromni karakter. Uz svo bogatstvo, ostao je vjeran – domaćoj kuhinji, istoj onoj iz djetinjstva, pa mu je i danas omiljeno jelo – košari, egipatska delicija iz 19. stoljeća, napravljena od riže, makarona i leće, prelivena ljutim umakom od rajčice, slanutkom i lukom. "Kad se vratim u Egipat, nazovem prijatelja s aerodroma da mi kupi košari koji ću jesti u autu. Navučem majicu s kapuljačom preko glave, sjednem u auto i odmah ga pojedem."

Istina, sve sa Salahom djeluje toliko idilično, savršeno, a sinoćnji trijumf Egipta je šlag na torti jedne veličanstvene karijere. Ipak, da budemo objektivni, nije baš "zlato sve što sja", imao je i on i nekih potpuno drugačijih trenutaka u karijeri. I ne samo onih banalnih, kao primjedbi suparničkih igrača da se uvijek baca po terenu i simulira. Ili, pogotovo dva žestoka verbalna napada na Liverpool, svoj donedavni klub i trenera Arnea Slota, najprije kako su ga "bacili pod autobus" (to jest marginalizirali u ekipi), a potom da su prošle sezone igrali "vrlo dosadan nogomet".

Naime, Salah je više bio optuživan zbog svojih antisemitskih stavova. Svojedobno se govorilo kako je zaprijetio Liverpoolu da će napustiti klub ako realizira najavljeni transfer i dovede Izraelca Munasa Dabbura iz Salzburga, što je on sam oštro opovrgnuo, ali u novinarstvu je oduvijek važilo pravilo da i samo jedna, makar bila fake, vijest ima veću težinu od sto demanta. Pritom se izvukla iz naftalina još starija tema, kako je u susretu kvalifikacija Lige prvaka, Basel - Maccabi odbio rukovati se sa suparničkim igračima. Sve je tad bilo nekako utišano samom činjenicom da je Salah kasnije bio igrač Chelseaja, u eri Romana Abramoviča, Rusa židovskog porijekla. Također mu među zamjerkama stoji i recka da je baš tijekom SP, 2018. godine u Rusiji, rado pozirao fotoreporterima u društvu čečenskog vođe, tiranina Ramzana Kadirova, optuženog za zločine protiv čovječnosti (još i prije njegove opskurne uloge u rusko-ukrajinskom ratu). Ispostavilo se da je tad Kadirov zaigrao na faktor iznenađenja te je cijeli taj čin organizirao i doveo Salaha pred svršen čin, a i podsjećalo da je organiziravši razne ekshibicijske utakmice uspio u Grozni dovesti i Diega Maradonu.

Ali, priča ide dalje, gledajmo to s ljepše strane, Salah će za par dana susresti – Messija.